Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
utorak, 19.06.2007.
Bjelolasica
Put do vrha i nazad Bjelolasice protekao je bez ikakvih problema.
Za nepovjerovati.
Sad već znate kako se ide, a ako ne znate, ne bi bilo loše kupiti knjigu dr. Poljaka 50 izleta, opet će ona.. Krećete preko Mrkoplja, Matić poljane, Tuka pa prema planinarskoj kući Jančarica, ako imate vremena na pretek i baš vam se hoda! Ako baš niste toliko ambiciozni, zašto ne bi kao mi! Malo se provozate sjevernim cestom od Mrkoplja, preko Begova Razdolja, time zaobiđete čak i Jančaricu i onda se dovezete autom podno same Bjelolasice!
Kako doći do tamo? Jedan kilometar od hotela Jastreb u centru Begova Razdolja trebate skrenuti desnim krakom pod pravim kutem. Cesta ide kroz šumu, penjete se, sve dok ne dođete do šumarske kuće. To vam je nekih 13 km (opet taj famozni mrkopaljski broj) od Mrkoplja. Kojih 50-ak metara prije te šumarske kuće imate mjesta za parking. Tu stanete. A maaalkoc prije tog parkinga s lijeve strane kreće markacija i uspon. Stvarno ne možete promašiti! Fine su markacije i ima dosta natpisa.
Evo te šumarske kuće u daljini, mi smo tu lijevo parkirali.
Fora je bila da su u petak najavljivali loše vrijeme preko vikenda, posebno Lika i Gorski kotar. Mi smo čak mislili odustati od puta. No, kad smo ujutro vidjeli Zagreb u suncu, odlučili smo riskirati. Na sreću! Vremenska prognoza je bila totalno promašena! Dolje nam nije pala ni jedna kap kiše niti smo naišli niti na jedan ozbiljniji oblak! Stvarno čudno! Kad pomislim da smo mogli propustiti ovako jedan dobar vikend poooludim!
Kod Bjelolasice je super da pravite krug, tu posebno mislim na one koji idu s autom. Parkirate auto tu gdje vam sugerira i dr. Poljak, idete lijevo u brdo, dođete na vrh i desnom stranom se spuštate dolje s tim da zadnjih kilometar-dva idete šumskom cestom i izbijete na ovu našu šumarsku kućicu! Divno!
Uspon mi je bio dosadan, šuma, gustiš, ništa ne vidite samo se penjete. Zemlja je bila vlažna pa smo opreznije hodali samo zato da se ne uvaljamo u blato i to je to. Nije mi se dalo vaditi foto-aparat.
No, nakon tog uspona kroz šumu uslijedio je nevjerojatan prizor! Za mene idealan! Na vrhu brda velik proplanak, prekrasna livada puna razno-raznog poljskog cvijeća.. Da čovjek ostane bez daha! O pogledu da ne govorim, vidiš sve živo okolo!
Pogled na sam vrh Bjelolasice
Ja s glavom u oblacima, što bi netko rekao.. hehe..
Kranjski ljiljan obožavam, a ovdje sam vidjela kapitalne primjerke! Pogledajte na ovom mjestu koliko ih ima..
Koji su to grozdovi! Na vrhu se sve žuti od njih..
Inače su polja puuuna ovog prekrasnog i neobičnog cvijeta, u nas zaštićenog zbog toga što je jako rijetko. Baš je poseban! No, kako smanjujem fotke na minimum, ne vide se ta polja prekrivena ovim ljiljanom pa onda nisam ni uploadala fotku!
S vrha se vidi sve živo i nezaobilazni Klek! Gdje god dođem čujem legendarni "e, vidiš, ono ti je tamo Klek!".. Neka, neka, Klek je super!
Nisam mogla vjerovati svojim očima da na vrhu Bjelolasice postoji nogometno igralište!! Nadam se da vidite obrise.. ovo je zasigurno nogometno igralište na najvišoj nadmorskoj visini!
U povratku s vrha stali smo u planinarskom skloništu, koje sam zaboravila slikati cijelog.. valjda me sludiše oni ljiljani kojih je oko skloništa bilo more pa zaboravih slikati sklonište.. ali nije ništa posebno tako da.. pokušala sam otvoriti vrata, no, kad me zapahnuo ustajali zrak u kombinaciji s čađom odmah sam odustala.
I tu negdje se ponovo uvaljujete u šumu.. eh.. adios vidikovci!
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
Krećete preko Mrkoplja, Matić poljane, Tuka pa prema planinarskoj kući Jančarica, ako imate vremena na pretek i baš vam se hoda! Ako baš niste toliko ambiciozni, zašto ne bi kao mi! Malo se provozate sjevernim cestom od Mrkoplja, preko Begova Razdolja, time zaobiđete čak i Jančaricu i onda se dovezete autom podno same Bjelolasice! 
