Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
ponedjeljak, 18.06.2007.
Begovo Razdolje.. više Razdolje, manje begovsko..
Put na Bjelolasicu imate odlično opisan u onoj našoj knjizi dr. Poljaka, markacije na terenu su super. Krenuli smo preko Begova Razdolja, najvišeg naseljenog mjesta u Hrvatskoj (1078m). Iz centra Mrkoplja imate jasnu i jednostavnu oznaku gdje treba skrenuti za Begovo. Ne možete profulati. Inače, u Mrkoplju Turistička zajednica radi vrlo čudno vikendom. od 8-11h, šteta da nismo uspjeli pokupiti neke materijale.
Mjesto je vrlo zapušteno i očito je da tamo živi, uglavnom, samo starija populacija. Puno praznih kuća, nemali broj tih kuća u derutnom stanju. Meni je bila fora da tamo noćimo, međutim, kad smo došli u centar tog malog sela našli smo jednu oveću gostionicu Planinski raj ili tako nekako. Kako god, šokiralo me da je tamo cijena noćenja čak 200 kn po osobi. A ne, ne, sad sam već iskusna planinarka. Super soba s kupaonicom, sve čisto uredno i s televizorom je 120-130 kn, a sad ću ja tu negdje u nekoj pripizdini plaćati 200. Seko, nekog drugog ćete morati čekati, rekoh u sebi i odjezdismo dalje. Inače, u centru postoji još neka gostionica, ali smo odustali od daljnjeg druženja na opće razočaranje.
Tako nismo ni ušli u hotel Jastreb koji se nalazi iza ove naše gostionice pitati za noćenje, jer tko zna koliko su tamo cijene.
Inače, kad produžite od centra dalje glavnom cestom prema Bjelolasici, naći ćete i kuću Mance. To je još jedino mjesto gdje možete u Begovom Razdolju prespavati, ali tamo je bila oveća grupa nenadrogirane mladeži. Rekli su nam da biste ušli u kuću trebate se javiti nekoj gospođi u Rijeku. Kako god, kuća mi je izgledala strašno izvana pa sumnjam da bi tamo i noćili sve da gospođa živi i u samom selu. Gdje smo na kraju spavali, saznat ćete na kraju, a vjerni čitatelji ovog bloga mogu samo naslutiti što je sve bilo u igri, hehe..
Većina kuća u selu izgleda ovako:
Ne kužim, stvarno.. puno napuštenog ima pa šta ti vlasnici malo to ne urede i stanu iznajmljivati? Ne mogu vjerovati da su baš sve kuće blokirane kojekakvim ostavinskim i sličnim raspravama.. Šteta! Turizam bi trebao tamo cvjetati, a ne kad dođete tamo kao da ste se vratili nekih 30 godina u prošlost! Ne kužim, zašto se nadležni malo ne potrude oko ovoga.. pa itekako imaju turistički potencijala! Gdje su tu lokalne vlasti..
Tri slike su nam dale nadu da selo, ipak, neće do kraja propasti.
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
