Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
ponedjeljak, 18.06.2007.
Kanjon Kamačnika
Dakle, nakon što smo pretprošli vikend (da, da, u gadnom sam zaostatku s pisanjem postova, ali trudit ću se nadoknadit to sve ovih dana) osvojili Burni Bitoraj i, dan poslije, Samarske stijene, u povratku smo se odlučili stati u Vrbovskom kako bi posjetili Kanjon Kamačnika. Nešto prekrasno! Must see! Treba vam par minuta da se od Vrbovskog spustite dolje iz samog centra. Nama je sve objasnio simpatični lik s INA-ine benzinske u centru, ali stvarno nije problem, samo se od tamo krenete spuštati dolje cestom.. Pređete prugu BEZ brklje, budite oprezni, tamo šibaju vlakovi.. Vidjet ćete prekrasan prizor! Sve je vrlo malo, prošećete, poslikati, nešto popijete (kuhinja, nažalost, nije radila) i vratite se na cestu Rijeka-Zagreb ili na autoput. Treba vam 5-10 minuta vremena da se spustite dolje!
Izašla ja iz auta, gledam, ne kužim, zake se dimi na sve strane, a nema mirisa paleži..
Kad onooo.. kad sam napravila par korakaaa.. ajme!
Pogledajte ovu ljepotu!
Inače, kanjonom možete i prošetati, u tom slučaju, staza vam ide iza ovog restorana.. ;)
Divno! Inače, Vrbovsko je vrlo čudno mjesto. Imate samo jedan, odnosno dva restorana. Prvi bi trebao biti taj Kamačnik, međutim, tamo kuhinja nije radila. A drugi je motel Vrbovsko koji se nalazi skroz gore u brdu na staroj cesti Zagreb-Rijeka. Kako god, od tamo vam je pogled na Vrbovsko fantastičan! Janjetina je 160 kn kilogram.
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
