Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
srijeda, 13.06.2007.
Poljak o Bitoraju
Citiram iz 50 najljepših izleta
Od kuće br. 66 krenuti lijevo cestom koja vodi preko pruge u šumu. Na trećem km je križanje gdje treba skrenuti lijevo (d. Viševica). Nakon 900 m slijeva dolazi markirana prečica od željezničke postaje Vrata koja ne ide kroz selo, nego vodi na suprotnu stranu pruge preko polja u šumu za 1 sat. Na križanju nakon još 400 m treba desnim krakom ceste ići 1,300 m do njezina okretišta odakle do vrha ima 1h lagana hoda stalno kroz šumu. Prvih 30 minuta treba do hrbta, zatim lijevo hrbtom 10 minuta do proplanka s plan. kućom.
- preskočio je početni dio puta jer već preko pruge je jedno veliko i napadno križanje gdje se treba skrenuti desno - to sam postavila kao svoju prvu sliku u prošlom postu
- kad kaže lijevo na trećem kilometru - tamo se ne može jer je zaključana rampa i tu treba ostavit auto i dalje nastavit pješke lijevim krakom
- treći moment je to okretište koje spominje, a okretište se uopće ne vidi, tj. nema ga
A ovu rečenicu o "prečici od ž.p. Vrata, selo, suprotna strana, šuma" dan-danas nismo skužili koja je njena funkcija u objašnjenju puta na vrh Bitoraja.
Mi smo se, eto, malo pogubili. Na tom trećem km zeznuli smo se i produžili ravno (zapravo je to udesno prema Viševici) i vozili koji kilometar-dva i onda se vratili skroz dolje na početak, malne do kućnog broja 66.. Više nismo bili sigurni gdje smo zaglupali. Nismo pratili kilometražu, a i nitko nije spominjao rampu. Nda, drugi put treba uvažit činjenicu da je knjiga zadnje izdanje 2004. godine.
Ma, zapravo, sve se to moglo elegatno riješiti da su postojale bar neke planinarske oznake.. ovako.. eto, puno smo naučili, hehe..
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
