Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
četvrtak, 14.06.2007.
Fužine: Na pravom mjestu u pravo vrijeme
Fužine su tik do Vrata, mjesta gdje ste se spustili s autoceste Zagreb-Rijeka. Presladak gradić. Prekrasne ulice. Sve puno cvijeća po prozorima i dvorištu, kuće uredno sređene u klasičnom gorskokotarskom stilu. Uživancija! Da vam ne prepisujem informacije iz knjiga ili s Neta, na ovom linku možete naći najosnovnije infose o Fužinama - Turistička zajednica Općine Fužine.
Akumulacijska jezera Bajer i Lepenice.
Evo, konačno, u Fužinama objašnjenje što znače one jedine svježe oznake po šumi na koje smo naišli kod uspona na Bitoraj..
Malo šoka.
Scena iz svakodnevnog života Fužina! Uf. Trenuci kad razmišljate o prebacivanju na vegane, hehe..
Još malo detalja iz slatkih Fužina..
(Nadam se da vas je šok prošao)
Papali smo u Lovačkom domu Arnika, udaljenom možda 1 km od centra. Simpatično mjesto, gore se može i spavati, ali imate zajedničku kupaonoci što je odmah isključivalo bilo kakvo dodatno informiranje o dotičnoj lokaciji.
Papala sam super klopu, neka divljač s njokima koje su bile bolje od mesa, izvrsno!
Što se noćenja tiče, s obzirom da su u blizini radovi na auto-cesti, sve živo je zauzeto! Druga stvar, većina ljudi iznajmljuje apartmane, a ne sobe pa je cijena skuplja. Recimo, trokrevetni apartman od 300-400 kn po noći. Obišli smo više mjesta, sve je u rustikalnom stilu što nam se posebno svidjelo..
U konačni smo se odlučili za kuću koja je možda pola km od centra, gleda na jezero, kod gospođe Josipe, po osobi 125 kn. Slatka soba, kupaonica, sve uredno. E da, još jedan detalj, za razliku od iskustva u Lokvama (da, da, još uvijek im nisam oprostila Evu hehe), ovdje izdaju i račun i sve je u skladu sa zakonom. Baš svi s kojima smo razgovarali su posebno isticali regularni cijenik. Svaka čast.
Ujutro smo krenuli obići tu poznatu fužinsku spilju, no, u centru nas je zatekla velika živost! Nažalost, nismo stigli do spilje Vrelo, koja je vrlo blizu mjesta, jer se tu nedjelju održavalo Međunarodno natjecanje vatrogasaca pa smo se bojali da će zatvoriti cestu prije nego prođemo.. Našli smo se na pravom mjestu u pravo vrijeme, jer su Fužine bile na nogama. Međunarodno natjecanje, e! Kako god, promuvali smo se.. super osjećaj da je cijelo mjesto na nogama, svi nešto ponosni, vrckavi.. ma, preslatki su!
Nastavljamo dalje! To jutro smo se u autu odlučili da nedjeljni planinarski izlet bude Ratkovo sklonište. Lomili smo se između Samarskih stijena i Bjelolasice. Po običaju, tamo smo trebali doći oko 13h. Najsporiji planinari u državi, nema šta.. hehe.. Sad se već bojim da ćemo bit ureknuti ako krenemo planinariti prije 13h. Postali smo sujevjerni.
Krećemo za Mrkopalj, također, zgodno malo mjesto..
Preuredne kuće i okućnice!
Za razliku od Bitoraja, ovdje je sve bilo više nego dobro obilježeno, svaka čast! U sljedećem postu kako smo se proveli na Samarskim stijenama..
Oznaka na kraju Mrkoplja.. A na Samarskim nas je stijenama čekao super provod!
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
Trenuci kad razmišljate o prebacivanju na vegane, hehe..
