Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
petak, 25.05.2007.
Zavižanković, here we come!
Evo me prvi put na prekrasnom Zavižanu, koji sam posjetila prošli vikend! Super iskustvo, puno toga naučila, upoznala neobične ljude i snimila hrpe fotkica, od kojih neke i sad uploadam za potrebe ovog bloga, hehe.. Dakle, odakle krenuti! Od Krasnog!
Krasno obožavam, šteta da zapravo iz Krasnog imam jako malo fotki. Ne znam što mi je bilo, valjda bi bila preumorna za neko fotkanje pa me Krasno ove godine mimoišlo u folderu Pictures. Od Krasnog možete gore autom do samog Planinarskog doma, no, oprez.. cesta je neasfaltirana i na dva mjesta niste sigurni gdje skrenuti.. zato pitajte ukoliko uspijete nekog naći uz cestu. Vozite dosta dugo uzbrdo, nemojte se iznenaditi, hehe..
Na vrhu nas je dočekao fantastičan pogled i neuspjeli pokušaji izlaska iz auta zbog užasavajuće jakog vjetra. Sjediš u autu i ne možeš otvoriti vrata. Ako i uspiješ otvorit vrata onda ih vjetar pokušava otrgnuti od auta čupajući vam ruku iz ramena (onu kojom pokušavate zadržati vrata na autu)! Kad ste na jedvite jade zatvorili nazad vrata od auta slijedi deklaratorna izjava da je to "sve što vas je Sjeverni Velebit vidio" i da vam "ne pada na pamet više pokušavati izaći van". Za sve to vrijeme, iako full, auto poskakuje na vjetru u nekom tekno ritmu.. mila majko!
Evo s parkinga pogled na dom i najvišu planinsku meteorološku postaju u Hrvatskoj podno Vučjaka..
Šetnja do doma..
Nevjerojatno, ali istinito, meteorološki podaci se svakodnevno, čak i u vrijeme jakih olujnih vjetrova, visokih snježnih nanosa ili grmljavina, uredno šalju u Državni hidrometeorološki zavod! Sama postaja osnovana je 1953. godine, osnivač je Državni hidrometeorološki zavod RH, nalazi se na 1594m.
A pogled na more prekrasan!
Osim prirodnih ljepota, definitivno najviše pažnje odvući će poznati Ante Vukušić! On je, kao i njegov otac Drago koji je baš nedavno preminuo, prava ikona Zavižana. Ustvari, ova obitelj vezana je uz meteorološku postaju već tri generacije i gotovo pola stoljeća!
Preko zime, naravno, boravi u Zavižanu i po par mjeseci bude snijegom odsječen od vanjskog svijeta. Na prvi pogled živi kao vuk samotnjak, ali zapravo je vrlo druželjubiv čovjek i sa svakim će gostom porazgovarati. Impresivan je i mogli bi ga slušati danima! Legenda Sjevernog Velebita prema kojem ne možete ne osjetiti strahopoštovanje.
Ova fotografija ispod je zapravo fotografija - fotografije! Ante nam je pokazivao neke svoje fotke, čovjek ima mraaak profi fotografije! Nisam izdržala da bar jednu ne fotografiram.. Da vidite samo fotografije snijega u nekim "kraterima" duboke i do 10 metara! Ili evo ovdje dolje prizor kad Ante usred zime otvori vrata i dočeka ga snijeg preko vrata. Inače, preko zime čovjek seli na kat planinarskog doma da bar nešto vidi kroz prozor, jer prvi bude kompletno zatrpan snijegom!
Usput, zahvaljujem prijatelju na pomoći oko nastanka ove moje fotografije! Još malo pa će postati novi Krivić.
I nakon Krivića Krivić!
Ante ima i dva odrasla sina i suprugu, a supruga je poznata po tome što je preživjela ugriz poskoka! Oni ne žive s njim gore na Zavižanu, već dolje u selu.
Zavižan je jedan od najhladnijih krajeva u Hrvatskoj!
Prošli vikend u 15h, sunčano, a temperatura 8 stupnjeva. To jutro je bilo 0! Pa si vi mislite otići tamo bez da ste full slojevito obučeni! Ante nam priča da je prošle godine bilo prvi put nakon ne zna koliko vremena da nije padao snijeg u srpnju!! Inače, snijega ima tijekom cijele godine. Treba bit oprezan, u sekundi vjetar donese oblake sa snijegom, zatrpa vas, a Velebit je čudljiv, lako možete potpuno izgubit orjentaciju!
Baš sam prekjučer čula groznu priču kada se prije 20-ak godina zagubila četveročlana obitelj, roditelji s dvoje djece, na Sjevernom Velebitu. Nisu mogli pronaći put prema domu, snijeg sve veći, a roditelji neozbiljno sve shvatili i podcijenili planinu. Na sreću u nesreći, u jednom su trenutku ostavili djecu u nekom zaklonu, a oni sami krenuli dalje po pomoć. Našao ih je Ante smrzunute do smrti u snijegu i to samo 15 minuta od doma na Zavižanu, a djecu su pronašli dva dana poslije. Mali sin je bio vrlo inteligentan i malo čokolade što su imali štedio za sestru i sebe, tako da su preživjeli.. izgubiše roditelje zbog nepromišljenosti! Strašna tragedija!
Sama meteorološka stanica je dosta mala površinom, ograđena je žicom i tu ćete naći čitav niz zanimljiv instrumenata za mjerenje vremena i padalina.. Ovaj me se svakako najviše dojmio, radi se o svjetlomjeru (heliografom).
Najtopliji mjesec na Zavižanu je srpanj, kad je prosječna temperatura 12 stupnjeva. Prosječna godišnja temperatura je 3,5 stupnjeva.
Izmjereno na Zavižanu:
Najniža temperatura -28 (1956.)
Najviša temperatura 27 (1983.)
Najveća visina snijega 3,2m
Evo još malo slika iz meteorološkog kruga:
Postaja je počela kao klimatološka pa sinoptička pa glavna meteorološka postaja. Danas je najvažnija postaja za motrenje klime i vremena u planinskim uvjetima u RH. Razvija se u smjeru da postane planinski meteorološki opservatorij.
Jedva čekam kad ću opet doći ovdje! I to ne samo zato što sam zaboravila svoju planinarsku knjižicu!
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
