Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
ponedjeljak, 14.05.2007.
II. dio - Malo do Ogulina, Kleka, jezera Sabljaci i tako to (1.5.2007.)
Ostali vidikovci:
- na vrhu ćete lako sresti mlade & simpatične zaljubljene planinare.. mi smo naišli na najmanje četiri para! slatko!
Neke zanimljivosti:
- budite jako oprezni ako pada kiša, klisko je, malo-malo neka spomen-ploča poginulim planinarima
- sve mladi ljudi čija su imena zabilježena u njihov spomen.. tko zna kako su, siroti, stradali.. strašno!
- putem ćete, ako je vikend, vjerojatno sretati lokalnu dječicu od kojih par godina (rekord četverogodišnjak) što će vas poprilično zbedirati jer da kako ste se vi uspuhali, a mališanković hopsa po kršu bez problema
- kad se vraćate cestom od Bjelskog s desne strane ćete vrlo brzo nasred livade vidjeti čudan kamen (nažalost nisam ga slikala jer sam bila premorena), a taj se kamen zove Baba, ne znam zake
Nakon planinarenja, ajmo malo sad istraživati s automobilima!
- u centru Ogulina utvrda, imate spomenik iz doba Franje Josipa..
- spomen ploča na stradale planinare koju ste ranije u tekstu mogli vidjeti
- potražite most u centru Ogulina, prekrasan kanjon ispod mosta s jedne i druge strane neobičnih oblika.. vrrrrlo visoko i simpatično
- nakon toga obavezno krenuti na jezero Sabljaci koje je udaljeno samo 3 km od Ogulina.. iznenadit će vas da to baš i nije tako malo jezero.. okolo viksi na sve strane.. prekrasna šetnica.. divno! plus! dva restača.. nemojte ići na prvi, već produžite do drugog (Bjelolasica), jer vam je ljepši pogled.. naime, u prvom ne vidite jezero, a u tom drugom jedno kilometar od prvog, imate prekrasan pogled na jezero i okolnu prirodu.. tamo papate fino i jeftino.. recimo, porcija pastrva s blitvom i salatom te čaša vina - nekih 50 kn.. da ne povjerujete! riba je bila ukusna.. a restoran, inače, izgleda teško socijalistički hehe.. da ne očekujete ne-znam-što! :)
A ako vam ni to sve nije bilo dosta i još uvijek vam nedostaje avanturističkog adrenalina, krenite iz Ogulina starom cestom nazad prema Zagrebu, izbit ćete u Zdihovu! Naravno, ukoliko idete u ovom smjeru, hehe.. No, budite oprezni, stvarno je velik izazov snaći se po Ogulinu da bi uopće izašli na tu staru cestu.. kad to uspijete eee što vas onda čekaaaa.. mrak! Evo u jednom seocetu prastara lipa preko puta koje živi jedna simpatična bakica i njena unučica koju ovim putem pozdravljam!
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.