Dok bi se život kad – tad trebao svesti na ljubav, u meni caruje mržnja na sve ovo:
1. Mrzim samu sebe jer sam ostala živjeti kad si ti otišla, a svi, pa i ja, kažemo: „Ako se TO desi, ubit ću se!“
2. Mrzim svako jutro, ovih gotovo četiri godine, u kojem se probudim – živa
3. Mrzim svaki dan koji je preda mnom
4. Mrzim sve subote, ledim se od njihova dolaska već petkom
5. Mrzim trenutak ulaska u cvjećarnu i trenutak kad mi cvjećarica daje spremljenu bijelu ružu
6. Mrzim hod između grobova jer mi strašan teret poguruje leđa i saginje glavu
7. Mrzim poglede i pozdrave ljudi dok mi suze teku ispod sunčanih naočala
8. Mrzim trenutke dok krpom brišem kamenu ploču i dok mi slova tvoga imena i prezimena mute pogled
9. Mrzim sve dolaske poslije groblja kući i početak radnih trenutaka u stanu
10. Mrzim pogled na samu sebe u ogledalu kupaonice
11. Mrzim sve moguće izlaske iz stana
12. Mrzim svu mladost oko sebe
13. Mrzim subotnje sirene automobila koji najavljuje nečije vjenčanje
14. Mrzim ljetne večeri kad kroz prozor tvoje sobe ulazi miris lipa
15. Mrzim muziku koja me zna ponijeti
16. Mrzim i najmanji trenutak koji ne razmišljam o tebi
17. Mrzim sve one koji te ne spominju kao i one koje te spominju
18. Mrzim svu postojeću ljepotu oko sebe, koju vidim, a koju ne mogu preokrenuti u ružnoću
19. Mrzim pogled u tvoju sobu, praznu do beskraja
20. Mrzim trenutke kada glačam robu koja nije tvoja
21. Mrzim svako jelo i piće koje si ti voljela
22. Mrzim vrijeme i ne mogu shvatiti zbog čega uopće prolazi
………………………
Kako me ova mržnja već dosad nije satrla?
|