Komentari

diarydiduino.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • blackwhiteworld

    mislim se šta ti uopće reći i kako ti pomoći da tvoja tuga i bol budu barem malo lakši...snošljiviji
    ostajem bez riječi ... ali duboko u sebi želim da ti dobri Bog dade snage da možeš nastaviti dalje baš zbog nje, zbog Une...
    ona živi kroz tebe i moraš započeti ponovno voljeti život onako kako bi to ona voljela
    i vjerovati da je ovo tek dio života ,da nas onaj bolji dio čeka tamo...kod Une

    avatar

    30.05.2010. (17:45)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Ja mrzim što ne znam.. gdje je.. ima li je.. čeka li me..
    Ne znam to i to mrzim..
    Nije mi dovoljno samo u to vjerovati.. to čekanje da saznam - mrzim

    avatar

    01.06.2010. (15:42)    -   -   -   -  

  • emocija

    U posljednje se vrijeme sve svelo na teške i mračne nakupine: raspoloženja, stanja nervoze, destrukcije, a osobno, bojim se da bi bilo kakva nada bila samo - lažna nada.

    avatar

    01.06.2010. (18:11)    -   -   -   -  

  • borut

    Tako je Vesna....točno tako.....konačno ste stvari nazvali pravim imenom....što Vas briga što drugi misle....

    avatar

    01.06.2010. (21:24)    -   -   -   -  

  • zdenka

    Draga Vesna, ma kako zvučalo patološki ( a zar patologija nije otići poslije svoga djeteta ?), Tvome popisu dodajem:
    23. Mrzim kad me pitaju: Kako si?
    24.Mrzim kad mi mi kažu: Imaš još jedno dijete ( pa i Irma je moje dijete)
    25.Mrzim kad me tješe: Vrijeme liječi sve rane
    26.Mrzim gledati TV-farmu kad vidim kakve spodobe žive na ovom svijetu
    27.Mrzim gerijatriju
    28.Mrzim kad mi kažu: i bog uzima najbolje
    29.Mrzim kad govore: raduj se ponovnom susretu
    ... ... . . ..
    Pročitala sam kolumnu Živka Kustića: Vrijedi li rađati ? gdje, između ostaloga, piše:
    "Marija i Elizabeta pjevaju o svojim budućim sinovima. Jednome će Herod odrezati glavu, drugoga će Pilat poslati na križ. Da su to tada znale, da li bi jednako pjevale? Odgojene u vjeri i nadi Biblije-zacijelo bi. Jer dijete, čovjek koji se rađa, za vjernika je neuništivo. Muka, bolest i smrt moraju boljeti, ali život ih pobjeđuje i to vrijedi izdržati. To su Izraelci već onda znali, to će kršćani zauvijek naučiti. Tko povjeruje u život, ne može se prevariti. Hrabrost tu nije puki rizik nego sigurno pouzdanje."
    Blago onima koji utjehu nalaze u vjeri i žive u iluziji i neznanju, te vjeruju da je ovo tek dio života, da nas onaj bolji dio čeka tamo... kod naše djece.

    avatar

    04.06.2010. (09:19)    -   -   -   -  

  • emocija

    O svakako, popis je puno duži, toliko dugačak da bi se zapravo mogao svesti na samo jednu konstataciju, a to je da mrzim ono što mi je preostalo. Najveća bedastoća je kad čujem da Una ne bi voljela vidjeti me kako plačem za njom, ili kako sam svoj život svela na puko preživljavanje (a i to više inercije radi nego li svjesno i odabrano). A što bi to ona voljela; vidjeti svoju majku kako okreće novi list stranice i svojem životu daje drugu dimenziju u kojoj Una ne postoji? Pa kakvo bi to dijete bilo u odnosu na svoje roditelje? Ima ih, ima ih, i previše djece koja su genetskom slučajnom kombinacijom na ovome svijetu i vide svoje roditelje koji za njih ne brinu, koji ih maltretiraju, koji ih ne vole ili koji više vole sami sebe... ja bih rekla da su ta djeca nesretna.
    A vjera i crkva? Stavila sam ih na mjesto koje im pripada, u ljudsku maštariju, nastalu samo iz čovjekovog neprihvaćanja svoje smrtnosti, prvenstveno svoje,

    avatar

    04.06.2010. (11:04)    -   -   -   -  

  • Marija Beljan

    Prvi dan sam Vesna vidjela tvoje mrzim, i nisam ništa napisala. Mislila sam da ni neću jer sam taj dan prijepodne već počela sa mrzim... i mislila sam ostaviti sve za sebe. Ali ovo što sam vidjela u komentarima potaklo me da pišem. Ovakve puste fraze pričaju ljudi koji imaju svoju djecu živu i zdravu, dok se raduju svakom danu kada će ih vidjeti, dok se sekiraju što je recesija najveći problem, dok ne vide dalje od nosa dok iznose sve te gluposti.... od onog kako si pa sve do SRETAN ti rođendan ili bilo koji drugi dan.

    avatar

    05.06.2010. (21:12)    -   -   -   -  

  • milicza

    vesna, pročitala sam s tugom ovo što pišeš. ne mogu niti početi misliti kako je to tebi i ostalima koji su izgubili djecu, svaki dan.. no polako shvaćam tek kad pokušam zamisliti kako je to, no uistinu te shvatiti- to nikada ne želim. samo da znaš tu sam, uz tebe i grlim te.

    avatar

    11.06.2010. (08:33)    -   -   -   -  

  • Leptir

    sve navedeno potpisujem samo se bojim na glas izreći

    avatar

    19.06.2010. (18:51)    -   -   -   -  

  • emocija

    Kad sretan čovjek naglas, orbi et orbi objavljuje svoju sreću, glasno pjeva, luduje..svi odobravaju sa smješkom na usnama; kad nesretan čovjek glasno izriče svoje osjećaje, a lice mu biva izobličeno od bola, svi skreću pogled ili okreću glave.. Zato se bojiš Leptiru naglas izreći svoje stanje.

    avatar

    19.06.2010. (19:15)    -   -   -   -  

  • emocija

    "Urbi et orbi".

    avatar

    20.06.2010. (15:49)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...