Srećo
na današnji dan bi napunila 30 godina. Tek, zar ne? Koliko si i što li si zapravo proživjela? Gotovo ništa, mali trenutak. Željela bih samu sebe uvjeriti da si živjela punijim životom od mene, ali ne bi mi bilo lakše, a nije ni istina. Koliko te još toga čekalo, kako bi se razvijao tvoj život …. ne znam, ne znam, ne znam ništa….
Već danima, zapravo cijeli srpanj mi je izuzetno teško. Plačljiva sam, dovoljno je da negdje vidim fotografiju nečijeg djeteta (mlađeg, odraslijeg…svejedno) počne me stezati u grlu, nikakvoj se pozitivi ne mogu nadati jer sve je već omeđeno tamnim, razmišljam dok stežem šake i mislim si da mi je svega – dosta. Umorna sam od natjeravanja između uspomena i stvarnosti, od zatvaranja očiju pred nečijom srećom, od propalih nadanja, dosta mi je…
Neki sam dan pročitala u jednoj knjizi (prepričano) da onaj tko ima razvijene snažne osjećaje ima malo sreće u životu i nekako sam sigurna da sam u tom profilu.
|