Sve se ovo sad svodi na preživljavanje.. Tuga i očaj su stalno prisutni.. ma što mi činile. Nedostaju naši najvažniji dijelovi života..
01.07.2012. (21:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
M.
Draga Vesna, mislim na Vas i Unu cesto, i sjetila sam se da je 1.7. godisnjica ali nazalost nisam do sada mogla doci do kompjutera i napisati nesto. Prije par godina, kad sam i sama imala blog, napisala sam komentar povodom Unina rodjendana (isti dan, samo je Una 10 godina starija) i vi ste u slijedecem postu istaknuli moj komentar uz jos dva komentara i bilo mi je drago sto sam na neki nacin "pomogla" (ne znam kako da se drugcije izrazim, oprostite ako grijesim). Htjela sam samo ostaviti mali trag, jos jednom se ispricavam ako sam sto pogresno rekla... Cesto ste mi u mislima i molitvama. M.
07.07.2012. (12:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala Ti M., znam i sjećam se. Pomogla si, kako nisi, ne samo tada već i sada. Gledam tek neki dan ovaj svoj blog unatrag, prema ranijima i prvome.... Pola fotografija nedostaje kao i poveznica, neke od internetskih stranica za uploud fotografija se ugasile, s njima i većina pohranjenih fotografija... razmišljala sam trebam li opet skenirati te neke starije, ali nemam... ne volje, nemam snage za opet. To je kao da mi najednom Una stane pred vrata... da sve što se desilo nije istina, ja ne znam kuda bih s tom ogromnom količinom bola sakupljenom tijekom 6 godina? Kuda bih taj bol i tu patnju mogla pospremiti i okrenuti se najednom radosti? Nikada više nisam pogledala gomilu brzojava koji su pohranjeni s ostalim stvarima u ladicu, nikada osmrtnicu, nikada novine da pročitam još jednom.... Zna li normalan čovjek, čovjek koji ovo nije doživio kako je to teška trauma, samo podsjetiti se?
07.07.2012. (15:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anonimus
pozdrav Uni
08.07.2012. (12:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
M.
Cesto pregledavam i citam stare postove i zamjetila sam da nekih fotografija vise nema. Ostavljam zagrljaj, zao mi je sto je to jedino sto mogu ponuditi. M.
13.07.2012. (13:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Sve se ovo sad svodi na preživljavanje..
Tuga i očaj su stalno prisutni.. ma što mi činile.
Nedostaju naši najvažniji dijelovi života..
01.07.2012. (21:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
M.
Draga Vesna, mislim na Vas i Unu cesto, i sjetila sam se da je 1.7. godisnjica ali nazalost nisam do sada mogla doci do kompjutera i napisati nesto.
Prije par godina, kad sam i sama imala blog, napisala sam komentar povodom Unina rodjendana (isti dan, samo je Una 10 godina starija) i vi ste u slijedecem postu istaknuli moj komentar uz jos dva komentara i bilo mi je drago sto sam na neki nacin "pomogla" (ne znam kako da se drugcije izrazim, oprostite ako grijesim).
Htjela sam samo ostaviti mali trag, jos jednom se ispricavam ako sam sto pogresno rekla...
Cesto ste mi u mislima i molitvama.
M.
07.07.2012. (12:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Hvala Ti M., znam i sjećam se. Pomogla si, kako nisi, ne samo tada već i sada. Gledam tek neki dan ovaj svoj blog unatrag, prema ranijima i prvome.... Pola fotografija nedostaje kao i poveznica, neke od internetskih stranica za uploud fotografija se ugasile, s njima i većina pohranjenih fotografija... razmišljala sam trebam li opet skenirati te neke starije, ali nemam... ne volje, nemam snage za opet. To je kao da mi najednom Una stane pred vrata... da sve što se desilo nije istina, ja ne znam kuda bih s tom ogromnom količinom bola sakupljenom tijekom 6 godina? Kuda bih taj bol i tu patnju mogla pospremiti i okrenuti se najednom radosti? Nikada više nisam pogledala gomilu brzojava koji su pohranjeni s ostalim stvarima u ladicu, nikada osmrtnicu, nikada novine da pročitam još jednom.... Zna li normalan čovjek, čovjek koji ovo nije doživio kako je to teška trauma, samo podsjetiti se?
07.07.2012. (15:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anonimus
pozdrav Uni
08.07.2012. (12:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
M.
Cesto pregledavam i citam stare postove i zamjetila sam da nekih fotografija vise nema.
Ostavljam zagrljaj, zao mi je sto je to jedino sto mogu ponuditi.
M.
13.07.2012. (13:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...