romantika

četvrtak, 30.09.2010.

Tuga

Poput prosjaka ispred tebe stojim
Nemirne misli jutrima brojim

Očajnički pružam ruku svoju
K tebi koji ne vidiš ljubav moju

Možda sam lutalica koji izgubi pute
Moje je lice tužno i moje usne šute

S tugom u očima molim sreće mrvicu
Pogledom nijemo zovem te svom srcu

Pogledaj na tren u dušu i pramen sivi
Vidjet ćeš ženu koja s tugom život živi

| 13:27 | Komentari (11) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Komentari On/Off

<	rujan, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Studeni 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (5)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (8)
Listopad 2010 (6)
Rujan 2010 (8)
Kolovoz 2010 (13)
Srpanj 2010 (14)
Lipanj 2010 (9)
Svibanj 2010 (3)

Opis bloga

Romantične misli me ponekad odvedu u neki drugi svijet...moj svijet...

Nema te poezije koja se može vinuti do onih visina do kojih dopire ljubav
( R. Thagore )

Oni koje rado čitam

ZonaO'Zona

Marchelina

Babl

bookaleta

boljun

smotani

kad misao postane riječ

zauzeti

superžena

promatram,razmišljam

euro

šašava mamica

lady flover

marinianis

mladen

fra gavun

miško

aries

more ljubavi

gogoo

valcer

plavozeleni

dida

dražeN

trn

i grešnici su ljudi

mclmx

DH

Shadow Of Soul

tišina

metarmofoza

danas kuhamo

knjiški moljac

LudiSplitjo

sunce na prozoru

Online Users

Uploaded with ImageShack.us

Freebies

Uploaded with ImageShack.us

Bez tebe ljubavi

Kad odeš od mene, kad pustiš me iz zagrljaja,
ja.....ne znam gdje sam.

Kad ruke tvoje puste lice moje, kad pogled tvoj u daljinu nestane,
ja.....ne znam hodati.

Kad usne tvoje odmaknu se od mene, kad stisak tvoj popusti.
ja.....ne znam disati.

Kad nema te dugo, kad oči tvoje ne vidim, kad glas ti ne čujem.
ja.....ne znam tko sam.

Kad tijelo tvoje nije uz mene, kad ne čujem otkucaje tvoje.
ja.....ne znam živjeti.

Uploaded with ImageShack.us

Bol

Plačem u tišini a suza niz lice ne može da poteče
Bol je prevelika i pitam se zašto se to zbilo
Zar smo morali sresti se onda, u to hladno zimsko veče.

Nesvjesno padosmo u zagrljaj, bez riječi i nijemo
Zavoljeh te tada, odjednom jako iako smo znali da je krivo
Mislili smo, samo ovaj put i nikada više to napravit ne smijemo.

Dani su prolazili a mi poput ptica izgubljenih
Tražili smo svijet u koji letjeti slobodno smijemo
Utaživali svoju glad jedno za drugim, lica nasmiješenih.

Koliko dobro i pametno bilo pričali o tom nismo nikada
Život nam se sveo na ljubavi zabranjenoj
Nesvjesno možda vrijeđamo nekog, nismo to htjeli tako tada.

Poželjeti stati možda smo trebali, vrijeme nas je vodlio
Odjednom sve se kontroli otelo, postali smo jedno biće
I sad se pitamo jel' je bilo pametno to što se onda dogodilo.

Pametno ili ne bili smo sretni, tko sreću zabraniti može
Zašto se pitati koliko grijeha pokupi netko u trenutku slabosti
Jedno sigurno znam da poljupci naši ostaju urezani ispod kože.

Prijatelji ne mogu biti ljudi koji se vole zablude su to vrlo teške
Zaboravit ne možeš nježnosti naše jer to je dio nas
Ponoviti nećemo, tako kažeš, jednom će netko platiti greške.