|
Uploaded with ImageShack.us
Na proplanku, sasvim sam, izgubljen stoji,
prkosi vremenu i buri, kao da se nekoga boji.
Razgolićen, teških udova, nemoćan, osakaćen,
tužan jer ona nije tu, a bez nje je stvarno ošamućen.
Očima trepće, glavom vrti u svim smjerovima,
ne bi li došla iz daljine nošena vjetrovima.
Noge mu teške, prikovane, dok Ud mu nemoćan viri,
želja za dragom nestrpljenje budi, ništa njega ne može da smiri.
Usamljen tako ostade stajati, očima širom otvorenih,
misli mu lutaju daleko negdje, snovi pusti i ne ostvareni.
Dal' da poleti il da je čeka, ni sam nije tada znao,
trebao ju je očajnički, zbog nje je drugima svašta krao.
Ako ode, da li će doći, ako odleti da li će ona znati,
da ju je jednom čekao na plaži prkoseći ljutitoj mami i tati.
Vrtio je svoju nemirnu glavu i noge je dizao od jada,
i ako tužan i bez snage, želio je da se pojavi tada.
Da odlete u visine puste, da osjeti krik njen šturi,
kada kliče i vrišti dok joj tijelo poskakuje na buri.
Tako prođe još jedan dan na ovom suncu, jadan,
uzalud je čekao svoju dragu i bez nje je ostao gladan.
|
