Goin' up the country...
"Where water tastes like wine...":pjeva:
OOOOhhhh dddaaaa....
Dakle, u ovo nesretno doba, vrijeme sveopćeg komformizma i rastuće potrošačke manije, globalnog zatopljenja, američkih invazija, korejskih nuklearnih pokusa, potreban je jedna ŠIRA masa osviještenih ljudi koji će ekšli mejk d difrns...
Eh, a da, danas se rađaju djeca s mp555 u ušima, novim puma tenisicama na nogama, pozamašnim tjednim džeparcem....i kako takvi cvjetići mamini i tatini mogu uopće pomisliti na mijenjanje svijeta?
Na drugoj strani su dramatični, oh-režem-žile-svako-jutro-uz-doručak metalci i nadobudne gotičarke, čiji je vrhunac subotnje večeri napit' se na groblju i možda pokušati prizvati Sotonu, pa pobjeći glavom bez obzira kada padne list s drveta. Ili one najljepše mamine maze, s pet nula prosjekom, nosom vječno u knjizi, koji se zgražaju nad svakim dimom cigarete, a onda odu na maturalac i napiju se prvi put u životu i uz malo (ne)sreće pokupe i koju spolnu bolest....
Ima tu još svakojakih profila, svakojakih bisera....i naravno, ČAST IZUZECIMA::::............VELIKA ČAST.........
Zašto spominjem tu tinejdžersku masu, premda sam i sama nadmašila te godine???
E pa, dragi moji, zato jer tada sve počinje....
Svijest o sebi, o svijetu oko sebe, rađa se glad za znanjem i spoznajom, odgovorima na ona vječna pitanja, "Tko smo?","Koji je smisao života?", etc....Nisam mogla ne primijetiti da velika većina krene u potragu, i nakon nekog vremena, onemoćali i pritisnuti svakodnevicom, zaboravljaju na temeljne porive duše...
I sad, gdje bi se trebala roditi da potreba za pomaganjem, širenjem svijesti, mijenjanjem svijeta(sebe), suosjećanjem,učenjem???
Pitam ja vas, GDJE????Neminovno je da je taj poriv u svima nama, ali zašto onda toliko malo nas pokušava nešto promijeniti???
Komformizam je rana našeg društva...
Sjećam se sebe u srednjoj školi...čitala sam Bhagavad-Gitu na vjeronauku, svako malo držala govore na satovima, zarazila nekolicinu razrednih kolega/kolegica Hesseom, u prvom srednje iskoristila sklonost profesorice engleskog prema rock'n'rollu i radila slušaonu...otvarala tarot pod njemačkim, proučavala magiju s frendicom iz klupe....i tako u nedogled...najviše se sjećam svojih strastvenih govora, koliko sam entuzijastično htjela sve njih "zaraziti" sviješću...koliko sam htjela da počnu razmišljati svojom glavom....koliko sam pogriješila, jer to ti nitko ne može reći, ni inspirirati te da počneš, to je nešto što dolazi iznutra...i oduvijek sam bila neshvaćena....
I sada sam....
Moj dečko ne zna koji je smisao života, i kada ja počnem pričati o toj, meni najvažnijoj, potrazi, on mi nonšalantno dobaci da se ne zamaram previše
No da, primjera je milijun, kako me ljudi ne razumiju, da mi je novčić za svaki put kada sam čula da se previše zamaram sitnicama i da sam preosjećajna....
E pa oprostite što me rastužuje smrt afričke djece, oprostite što mi smeta Busheva politika, i bespoštedni kapitalizam, i uništavanje Majke Zemlje...oprostite što mi novac nije najbitniji...oprostite što imam pierce na nosu...što nosim nemoguće šarenu odjeću...što me život fascinira....što sam drugačija....i vi ste, ali ja sam imala tu sreću uvidjeti svoju individualnost, a vi???
Oprostite što sam individua, i što se na poslu neću rugati ženi koja ima zelene hlače i plavu majicu(božesačuvaj), oprostite što ću svakom prosjaku dati nešto sitnog, oprostite što ću volontirati i čvrssto vjerovati u pomaganje i osviještavanje....
Oprostite što se penjem na pozornicu i sa žarom čitam svoje pjesme, a vi okrećete glavu, zijevate i/ili negodujete zbog prevulgarnih, nesvrstanih stihova....
OPROSTITE ŠTO VAM SE NEĆU UVLAČITI U GUZICU, ŠTO NEĆU BRINUTI SVAKI DAN O TOME VISI LI MI OTKAZ NAD GLAVOM, ŠTO ME NIJE BRIGA ZA NIKAKAV JEBENI PROFIT JEBENE FIRME U KOJOJ JEBENO RADIM;ŠTO ME NE ZANIMA KAKO TO IZGLEDA KADA SE JA I MOJ DEČKO LJUBIMO NA POSLU; OPROSTITE ŠTO MI JE LOGOR NAŠ SVAGDAŠNJI SAMO USPUTNA STANICA; A NE DOŽIVOTNI PAKAO, OPROSTITE ŠTO SAM IMALA POVJERENJA U VAS....OPROSTITE.....Moš' mislit'....
Dakle, čini se da sam se malo pogubila, he
Isto tako znam da među vama ima predivnih ljudi, vječnih, punih ljubavi i životne mudrosti...
I najiskrenije se nadam da će se krug osviještenosti početi beskrajno širiti, i "zaraziti" sve ljude....jer svijet je prepun Božice, Boga, BEZUVJETNE LJUBAVI...a prvo je potrebno mukotrpno oguliti sve slojeve ega da bi se došlo do nje,,,,nikada nije kasno, moj proces je tek započeo, vaš već zasigurno traje, SRETNO NAM SVIMA....
I drugi put pokušajte pokupiti taj papirić s poda, kupiti biološki deterdžent, ne jesti meso jedan dan, reći "volim te" tristo puta u danu, otputovati naizgled bez cilja, a vratiti se s mapom na kojoj je put jasno iscrtan, popeti se na tu najsvetiju, najljepšu planinu....svoju dušu....
ŽIVJETI....................
"We are stardust, we are golden, and we gotta get ourselves back to the garden..."
