Ove ću noći naći blues...
Danas je jedan od onih dana...
Nemam mnogo riječi...
Slike se samo nižu...
Tišina...
Tuga...
***
Kada bih dopustila ovim prstima da grebu po koži, sitni polumjeseci, crveni od krvi skrivali bi se pod noktima....
~~~
Kao nijema statua promatram golo tijelo...kroz prozor dolazi hladan zrak pomiješan s okrutnim novembarskim opraštanjima....
Moja samoća, moje prokletstvo...nisam li samo nezahvalna?
!!!
Sutra???
Sutra...
***
Još samo par koraka
I odlazim iz sna...
Pusta je zbilja
Isuviše magle
I suhog zraka...
Ove ruke nikada neće progovoriti
Ove riječi nikada neće doprijeti
Kao vječne lutalice
Kao najveće pogreške
prebrisane
i poslane u vjetar...
Ove riječi postaju suvišne....
***
"...Ne pitaj ništa, tužno je, tužno sve....Ove ću noći naći blues, ooohhh samo blues...."
~"Let me sleep all night in your soul kitchen..."~
" Znam da u mnogim stvarima nisam poput ostalih, ali ne znam kakav sam zapravo. Čovjek ne može uspoređivati sebe ni sa jednim drugim stvorenjem...Ali što znači biti čovjek? Kao i svako drugo biće, ja sam djelić beskrajnog božanstva, ali ne mogu se uspoređivati ni sa jednom biljkom, životinjom ili kamenom. Samo mitološko biće ima opseg veći od čovjekovog.
Kako onda čovjek može stvoriti ikakvo konačno mišljenje o samome sebi?"
Carl Gustav Jung
Pitanje "Tko sam ja?" muči me čitav život. Jedan kratki period života bila sam zadovoljna različitim ulogama koje sam igrala. Ali onda sam shvatila da je ego taj koji nameće različite titule mom vlastitom Jastvu, titule poput: čovjek, žena, umjetnica, etc...
Danas me zanima slijedeće; Tko smo mi, tko sam ja iznad svih tih "kalupa"? Božanska smo bića, zasigurno. Ali što još? Kreatori svog Svemira? Bića Ljubavi? Autodestruktivni manijaci?
Što vi mislite, tko ste?
Jedino što zasigurno znam je to da imamo čitav život da to otkrijemo. Sve ostalo je relativno.
***
Jesen je polagano išetala i ustupila mjesto zimi. Pitam se što nas čeka. Još jedan potrošački Božić, gomila hrane i poklona, ogromni redovi pred pučkom kuhinjom, gladni, nesretni, bolesni ljudi? Ratovi?
Ako ikakav trag u životu želim ostaviti, onda je to taj da inspiriram ljude da postanu empatičniji i da pomažu jedni drugima.
I samoj mi je zlo od patetike ovih riječi. No, istina je.
Prošle je godine provedeno istraživanje za vrijeme Božića. Više od 50% (PEDESET!!!) ljudi je izjavilo da nije dalo ni kune u humanitarne svrhe. Ok, može se reći:mnogo ljudi nema novca. Mnogo ljudi ne može dati. E pa, kako onda objasniti strku, gužvu i vrevu u trgovačkim centrima?
Uostalom, pomoć ne mora biti materijalna. Darivanje krvi doista spašavs živote. Volontiranje povremeno ili stalno uljepšava i mijenja ionako ružnu, nepravednu sliku Hrvatske. Nekoliko kuna prosjaku umanjuje glad i hladnoću.
Primjera je tisuću. I nitko od nas ne očekuje da pola, ionako premalih plaća potrošimo na humanitarne akcije i slično.
Ne. Sitnice su VAŽNE. Mnogo važnije od ničega. I kada bi samo trideset posto ljudi tako razmišljalo, razmislite koliko bi svijet bio bolji.
Zato, hajde, učinite to!
Udijelite sitniš prosjaku, kupite vreću hrane i odnesite u azil za životinje, dajte krv, bilo što....
Pomažite!!!!!
I sve će vam se to vratiti.
I upamtite; ne živimo sami na ovoj planeti. Svi smo mi jedno.
***
" C'mon people now, smile on your brother, everybody get together, try to love one another...right now...."
The Youngbloods
Cold turkey
Odvikavanje. Da. Od Njega. Naime, prekinuli smo(plaši me konačnost ove male riječi).
Hm...i sad sam ga nazvala...samo da ga čujem...
Previše me peče savjest...
Prenaglo sam prekinula sve veze, kao da sam ga pokušala, tako sveprisutnog, iskinuti iz svog života.
Otužna tišina se uvukla u mene. Još nisam plakala. Barem ne izvana. Nedostaje mi! Čak je i moja majka tužna zbog prekida. To nimalo ne olakšava situaciju. Stalno slušam; A. ovo, A. ono...
Ali samo ja razumijem zašto i kako...
Jer...mogu biti oslonac i podrška. Ali ne i snaga. Mogu slušati i podržavati, ali ne i odobravati različite laži i pijanstva, bespoštedno gubljenje novca, glumatanje žrtve, nezrelo ponašanje i prosto rečeno isisavanje i posljednjeg atoma moje energije. NE MOGU!!!!
I ljudi ne prekidaju samo kada ljubav prestane. Volim ga i dalje. Ali neke stvari su prešle moju granicu tolerancije i tu je KRAJ.
Ako se ikad promijeni( sumnjam, jer za to je potrebna volja, a on je nema ili ju ne želi imati ), tada možda...
A tražila sam ga da se posveti sebi, da se organizira, da se suoči sa životom i krene u bolje sutra, da se prestane obmanjivati i prizna si istinu, da se posveti svom unutarnjem svijetu...
Da, da, postavljanje uvjeta nema veze s ljubavi. Ali...ALI!!!! Kako bih mogla nastaviti tako? Kako bih mogla i dalje dopuštati da se lijepi za mene i guši, guši, guši, pod izgovorom da sve trebamo činiti zajedno? Kako bih mogla gledati kako umire iznutra slažući različite privide u svoju malu kolekciju?
Opravdavam se sama sebi, znam.
I nazvao me sada...pet minuta nakon što sam mu spustila slušalicu...i...ne, nemam riječi, sve je to začarani krug...
" Then you came along, with the suitcase and a song, turn my head around...Now I'm so alone, just looking for a home in every face I see."
The Doors
***
Sanjala sam noćas iscjeljiteljicu. Ponovno. Položila je ruke na mene i osjetila sam tako snažan nalet energije da sam pomislila da neću izdržati toliku jačinu. Voljela bih si ga protumačiti. Samo ne znam kako.
***
U meni tišina razdvaja sve riječi na gluhe tonove tame. I toliko je ispresijecanih linija, i nepotrebnih predviđanja, i lažne nade...A sve je tako jednostavno. I hladno predvečerje nosi svoj ritam. "You're lost little girl..."...ali samo na tren...ovog puta znam da će tišina prestati, a zvukovi i boje ponovno će me začarati...Uskoro...
***
I samo će me jedna pjesma načas vratiti u to toplo ljeto...i tada ću ustati, stresti prašinu sa sebe...I reći :
...................................Good night, I have a life to live..................................
#####
" I didn't mean to hurt you, I'm sorry that I made you cry, I didn't mean to hurt you, I'm just a jelaous guy..."
Stoka sitnog zuba
Inspiracija, kao što vidite, i to, ni manje ni više, nego PODNEVNA;
*****
Hvata me post-poetsko ludilo, ponovno se javlja onaj alter-ego, ubitačno iskren, vulgaran i ciničan. Pisati, pisati, pisati!!!
Disati, disati, disati!!!!
Čak i iole nezanimljive žarulje postaju slijed nespretno posloženih okolnosti...
Čak i zamka sjena koje plove kroz odvod čine me sigurnom...
Čak i mahnita, bespolna svakodnevnica čini prepone autoceste broj 32 usnulim,,,,,
Ahhhhhh!!!!Riječi, riječi, riječi....
Moja Poezija JEST
Muškarac koji odbija odrasti
Nevidljiv
Jedva čujan beat
Koji sriče stih za stihom
Stih moje duše
Moje jetre
Srca
Pluća
I vagine
Sve dok se u grlu ne razlomi vrisak koji zatomi
I najmanju buku stada
Topot kopita sve je slabiji
Uživljavam se u vlastitu dramu
Astronaut koji slijedi
Vlastitu kozmičku Amazonu
Prijelom dva
tekst broj tri
Niz!Niz! Niz!
Narcisoidna
Orgazmična
I....falusna čak
Poezija se prodaje
Na štandovima
a stihovi su moji, moji, moji!!!!
Ali su kurve
Kurve s faustoovskim smiješkom
I ogrtačem u tonu sephie
Kajanja i lažne ljubavi
Koja sve poroke
Zamjenjuje ucjenom
Da, dragi
Ucjena je stvarnija od bilo koje
nabrzinu smišljene hvalospjevne ode
Za (uljepšanog)
Za tebe!!!
"Coming into Los Angeles"
Eh da, uvijek me zanimalo zašto Woodyjev mali(čitaj:Arlo)u toj pjesmi Los Angeles izgovara kao Los Enđliiiiis....
Nedjelja ujutro, pijem prvi Nes, žvačem Jaffa kekse(mmm) i pokušavam skupiti misli i dojmove....
Bila sam u Zg-u u petak...opet....d najbolja prijateljica i ja...bez dragog...planirale smo na Urbanov koncert ići...ali ne vidjesmo ni U od Urbana
No svejedno je bilo divvnnnooooo...
The Wolf...ajmo dalje...
Spoznala sam(da, da, spoznala,):
a) koliko god to netko pokušavao, nikada me nitko neće moći ukalupiti i/ili okarakterizirati ovako ili onako. Zašto?Jer sada znam da u meni postoje stotine ličnosti, stotine malih svjetova koji su međusobno neraskidivi( ne, disocijativni poremećaj ličnosti nemam )
b) moj ego je krhak, i sklona sam zapleti se u savršeno opskuran mjehurić iluzije...
c) ljudi me najčešće ne razumiju, ili ja pričam jedno, a oni čuju nešto sasvim drugo...I mirim se s tim...možda jednom ipak netko nekad...MOŽDA!!!!
d) devedeset posto vremena razmišljam kako se mogu popraviti; karakter, mane, impulzivne reakcije, etc...I znam suosjećati...
e) prezahtjevna sam prema samoj sebi...i osuđujem se way too much...
No da, nisam ni mislila da će vas to zanimati, ali...(pogledaj pod c)
Eh, baš kao što je dobri, stari Bukowski rekao da nedjelja ubije više ljudi nego atomske bombe...
Zato ja prežvačem i ispljunem svaku trulu nedjelju...i zato ću danas, posljednji dan godišnjeg napraviti si toplu kupku s pjenom od bijelog ljiljana, čitati, zapaliti svijeće, slušati Joni Mitchell, gledati "Monterey Pop Festival" i čekati draagog koji dolazi na palačinke 
... i to one posebne....jer baš smo se jučer posvađali....i nekako je,hm, napeto u posljednje vrijeme
Odlučile smo oživjeti "Beat renesansu"...
Ne mogu da se ne osvrnem na poplavu političkih blogova na blog.hr-u...daklem, predizborno vrijeme, Sanaderova njuška se smiješi s reklama i postera otprilike STALNO, i odlučiše mudri nam hrvatski političari, kao što je vrlo obrazovan i načitan stanoviti Jubito-ovac, otvoriti blog. Hm
Od toga mi je zlo...i zlo mi je što doista nema neke pristojne, liberalne, osviještene, pozitivne stranke za koju bih glasala...
Dragi naši politišns, nema tog Boga na svijetu koji bi me natjerao da povjerujem baš vama kako vam je stalo do ljudi i poboljšanja uvjeta života...baca me u depresiju čitava ta situacija...
Ali evo: svi mi imamo moć kao pojedinci, mijenjati svoj svijet, na svoj skroman, ali silovit način doprinjeti dobrobiti života i ljudi...
Ako se počnemo brinuti sami o sebi, na jedan duhovniji i manje materijalan način, ako suosjećamo s bližnjima, ako pomažemo jedni drugima, ako ne okrećemo glavu od siromaštva, bijede, nasilja i sličnog, ako se svjesno angažiramo, tada nam političari ne trebaju soliti pamet o poboljšanju životnih uvjeta, jer tada SMO UPRAVO MI TI KOJI RADIMO NA TOME....
I kamoli sreće da barem deset posto ljudi u Hr. tako razmišlja i djeluje....
Goooddd luck to us all....
" You begin saving the world by saving one man at the time, all else is grandiose romanticism or politics!!!"
Mr. Charles Bukowski
Ps: Negdje sam pročitala; " BE THE CHANGE YOU WANT TO SEE IN THE WORLD!!!!"
"How does that grab you, darlin'?"
"How does that grab you, darlin'?
How does that mess your mind?
How does that grab you, darlin'?
This girl is leaving you behind..."
Nancy Sinatra 
Treći dan godišnjeg. Konačno. Four more to go
Čak su mi i roditelji (pre)skloni radu rekli da se odmaram. Yeappp. Nakon mjeseci rada, po šest-sedam dana u komadu, sa eventualno dva slobodna poslije, godišnji konačno. Ahhhhh!!!!
I onda se moj dragi pita kako mogu po cijele dane čitati, i surfati, i pisati, i la la....KOJI GUŠT!!!!!!
Bili smo u Zagrebu u petak....ahhhh!!!!!Trippin'....
(Naravno, glazbena podloga čitavo je vrijeme ova fantastična pjesma i album Nancy Sinatre)
I dok smo ja i C. predivni 
raspredali o Mayanskom kalendaru, i Huxleyevom "Otoku", i kriyi, moj najdraži je šutio i ispijao pivo. Kasnije mi je rekao da nije znao kako bi se uključio u razgovor 
No da...Bili smo u Routu 66...svirka je bila prosječna, ali klasnije...OH LORD!!!! "Shine on you crazy diamond" i sva svjetla, i šareni ljudi, nesuvisle slike, i....predivno...
Hm...svašta se još izdogađalo od posljednjeg posta,ali ne znam otkud da počnem....hm
Počela sam štedjeti
...ne, nisu mi napravili lobotomiju, he....
Obogaćujem svoj unutarnji svijet...iz dana u dan....
Pomogla sam...a to me doista usrećuje....sanjala sam noćas svog Pustinjaka(on mi je vodič već duuuugo godina)...nakon spuštanja u kanjon pokazao mi je livadu na kojoj su ljudi svirali bongose i pisali i slikali i stvarali na najinspirativniji mogući način...Nekako mi je rekao da je to moja prava životna svrha....stvarati i poticati druge da stvaraju...hm...nisam sigurna....jer nisam sigurna u sebe...la la...
A onda sam sanjala da odlazim kod jedne žene koja se bavi Reikijem(što u stvarnom životu planiram napraviti)...bila je vrlo mršava i stara....davala mi je energiju kroz potiljak i rekla mi da hitno moram ići vaditi krv jer mi se nešto poremetilo i sleglo u krvi(????!!!!!!)....moram li napominjati da sam doista trebala otići vaditi krv jer se doktor boji da mi je krv oslabila zbog nejedenja mesa?
Zašto ovo pišem?
Ne znam....
Ajmo dalje...Pustinjak je u snu zveckao zlatnim zvončićima proizvodeći neobičan zvuk...najednom su mi kroz dlanove, stopala i glavu počeli ulaziti sivo-plavkasto-bijeli krugovi energije....
I'm confused....
Otvarala sam tarot noćas....sve te promjene koje sam grčevito zadržavala bojeći se sUTRA napokon će se probiti van i dati mi posve novi vjetar u leđa...
Čitam "Put mirnog ratnika" Dana Millmana....preporučujem svima....
A s obzirom da sam jedna od onih koja čita hrpu knjiga odjednom čitam i "Aktivnu stranu beskonačnosti" C.Castanede, "Tarot" Joanne Winters, "Opsjednutu" Rujane Jeger i knjigu koju sam si tako ponosno kupila "S ljubavlju, Janis" Laure Joplin...Znate što?Fantastične su....svaka na svoj osebujan način...PREPORUČAM SVE....
Nemirna sam s vremena na vrijeme...baš kao što sam davno prije napisala:"Jesen unaša pomutnju"...
Vjerojatno će me tresnuti neka inspiracija za kvalitetniji post kasnije....
Za sada ništa...
I ostavljam vas s ovim predivnim stihovima jednog posve posebnog Brune Šimleše, iz zbirke "Osluškujući podne" ;
" Ponoći sam ponovno slomio nogu,
Naglo sam je probudio i...
Sada je prisiljena ujedati trenutke,
Kao u dobra stara vremena,
Kad je sjene zasjenjivalo sunce
Na vrhuncima mojih jagodica."
