...Svaki ožiljak je nepotreban...
"Gypsy eyes" J.Hendrix
(soundtrack lijenog popodneva)
Sunčeva svjetlost rastapa naslage gorčine. Svjetlost.Prštavi zvukovi.Lijeno septembarsko nebo.Popodnevni kaos...
Primiti kameru u ruke. Veličanstvenim odjecima i tmurnim slikama prikazati sav svijet. Kroz jedno jedino oko. Jesenska magla u hladno jutro. Popodnevno Sunce. Stablo. Svila. Naša livada. Kapi padaju na Geino tjeme. Susret zidova. Jedan od trske, krhak i star. Drugi od najčvršćeg betona. Silovit i jak. Nepredvidiv. Crno-bijela fantazija preslikana iz nečije glave. Njegove usne. Korak naprijed. Tri koraka unatrag. Pun Mjesec, vatra, šuma. Divlji zov iskonskog.
Šalica kave. Ona. "Jučer me trebala. Napadaj panike.", izgovaram nesuvislo. Lom stakla, oluja. Nesvrstane misli. Hladan zrak. Kako dočarati težinu?
Kraj.
"The Partisan" Leonard Cohen(soundtrack za melankoliju)
Suze. Nepomično lice u sjeni visokih prozora. Kula. Tarot karte. Prsti. Čuvar snova. Valovi. Ocean. Umotana u bijelu tkaninu. Cvijet. Bez latica. Isus bez glave. Bodljikava žica. Duga.
Kraj.
"Slip inside this house" 13th Floor Elevators
(soundtrack za tjeskobu)
Nemir. Oči. Buddhina njema statua. Gramofon. Snovi raspršeni u šalici kave. Utjeha. Južnjačka utjeha. Žilet. Ciničan osmijeh. Kupaonski ormarić. Knjiga. "Ca.Blues" Milan Oklopdžić. Riža. Papirnati zmaj. Narančasta kosa. Ptice u letu. Sivo nebo. Krevet .
Kraj.
"Wintertime love" The Doors
(soundtrack za bijeg)
Snijeg. Polje. Bjelina. Lotus. Stablo. Svileni smeđi šal. Kaput. Čizme. Pomahnitali shaman. Moć bjeline. Ludilo. Mir. Beskraj. Svemir...
Kraj.
"Summer's almost gone" The Doors
(soundtrack za Nas)
Šuškavo lišće. Ruke. Tuga. Ponor. Sram. Penis. Potkošulja umrljana krvlju i vodom. Strah. Naježena koža. Pali cigaretu. Napušta. Odlazi. Tragovi u lišću znaju. I mole za oprost. Jednom zauvijek, svaki ožiljak je nepotreban.
Zastor spušten.
***
"When summer's gone, where will we be?"
Poprilično se inspiracije za post nakupilo nakon duuuugog, osvježavajućeg razgovora s D NAJBOLJIM FRENDOM.
Ovako otprilike:
"Svi smo mi ljudi. To znači:spavat', ševit', jest'. Tek kada prihvatimo tu čovječnost, moći ćemo dalje. A ljudi bježe. Konstantno."
"Da, ali to su instinkti, ono životinjsko u nama. Mora postojati nešto više, i jače. Ona Božanska iskra u nama..."
"I postoji, ali tek kada prihvatimo da nam je primarno ić' spavat, jest' svako malo i ševit', tek tada ćemo biti na ti sa samima sobom.".
.................................................................................................
I da, ima on pravo. ITEKAKO.
Ali...???
Upitnici mi vise nad glavom...
Više, jače, bolje...
...................................................................................................
Jesam li zaspala?NA što je moja pažnja usmjerena?Gdje je moja svijest?U oblacima??Gomila nepotrebnih misli....No da....
...................................................................................................
Patuljak Sam je oživio, u obliku malog vrtnog patuljka, s Lennnonicama i nevinim osmijehom....da, da, priča se nastavlja....
...................................................................................................
"Jesi li sada sretna?"
"Žališ li za ičim?
"Sretna nisam.Rastrgana sam, tražim sklad..."
"I ne žalim. NE ŽALIM. Jer sve je to prošlost, a ja sam TU I SADA.""Eh, sad učiš."
***
Plakala sam sinoć. Onako iz duše. A onda sam nazvala Njega i sa smiješkom rekla;"Dragi, sve je u redu." 
Nije!!!!
Ja nisam u redu.
Pokriti se dekom po glavi, ispušiti pet kutija cigareta, surfati Internetom sve dok me jagodice na prstima ne zabole, popiti desetak čašica whiskeyja i grliti zahodsku školjku, napisati dramatičnu pjesmu, prežderati se, kukati satima, poslati mailove nebitnim ljudima, smješkati se iza stakla, zapaliti patouchuli štapiće i ispušiti joint u mraku, čitati Dylana Doga i Bhagavad-Gitu, tim redom...Upaliti liniju, pojačati do daske, isplesati sav jad...
"When all else fails, we can whip the horse's eyes, and make them sleep and cry..."
Posve (ne)običan tok misli...
Jim Morrison:"Science of night"
Earth Air Fire Water
Mother Father Sons&Daughters
Airplane in the starry night
First fright
Forrest follow free
I love thee
watch how I love thee
(just for you, A.)
Slobodan dan, konačno....
Vraćam se sebi...vraćam se u sebe...da, da...nakon što sam danima boravila u limbu, u čeličnoj rastrojenosti i površnim mislima, now I'm back...
Osijek------>put je prošao dobro...tih tristotinjak kilometara vožnje plakala sam s kišom, i držala njegovu ruku čvrsto, čvrsto, i plakala na "Neke nove klince" i ježila se na "Hobo's lullaby" i ljubila ga u vrat i pjevušila, i snimala filmiće, prvo fotoaparatom, a onda nekim unutarnjim očima....čitala "Vješticu iz Portobella"....i divila se njegovom fascinacijom anarhizmom, kupio je knjižicu o španjolskom građanskom ratu, u Puli, ne zna on da mu oči nekom neobičnom snagom prodru u moju dušu svaki puta kada priča o svojim snovima, željama i svjetonadzorima...
Zatim dolazak...pogubljeno lutanje nepoznatim gradom,kiša...nisam mu rekla da sam davno prije čula da parovi koji se ljube na kiši vječno ostaju zajedno...i tada sam se samo cinično nasmijala, a sada VJERUJEM...zbog njega....
I koncert...taj punk nikada neću shvatiti
...ali bili smo on i ja, i neka magija u zraku, i dvoje prekrasnih novosadskih lutalica s nama
i sva neka nježnost kroz oštre obrise večeri....
I rekao je da će ići sa mnom....da će me slijediti nevažno o kojoj se zemlji i/ili kontinentu radi..."You're just a fool, you know you're in love..." 
Slušam Ravija Shankara, i nekako mi se ti sveti zvuci probijaju sve do dna kralježnice, i osjećam trnce, neobjašnjive, nešto se u meni budi...
Toliko sam čitala o buđenju kundalinija...i, baš kao što mi je Ona rekla, Učiteljica, ne smijem se opterećivati, ni razumom tražiti objašnjenja...napokon, čitav život doživljavam nešto neobjašnjivo, neuhvatljivo, razumom i logikom nepojmljivo...ali duša zna....i duša se veseli...tako sam izabrala....
Sjetila sam se danas svoje prve "Book of shadows"...nisam se čak ni potrudila iskopati ju iz kutije....ali vještica u meni i dalje čuči...nikakvi spellovi ni svijeće ni bilje mi nije potrebno....danas znam, i osjećam da sam sposobna i spremna(?) pomagati, mijenjati, širiti, voljeti, biti dio Majke Zemlje, dio najsvetije Ljubavi, dio ovog svijeta koji je ja, i koji sam ja...i pada mi napamet, bila je hladna zima 2003.-e, čitala sam Slavinskog i naišla na "Sve je sve je sve...."...ostala sam zapanjena...i još uvijek sam...ali sada znam i osjećam...
Danas ću ponovno otvoriti tarot i zagledati se u nepregledna polja svijesti....sretno mi....
Tristan Jim Demian...i Azra Gea Janis Atlantis....
Prvi put sam poželjela podijeliti ostatak života s nekim....s Njim....Promjene su stigle...Živim ih...baš kao što mi je Učitelj rekao...
"J., to su samo prolazne krize tvog duhovnog rasta i sazrijevanja...:)Proći će:))"
M.-ov sms....
Dragi M., nikada ti nisam rekla da te smatram svojim Merlinom, pravim pravcatim duhovnim Učiteljem, dao si mi svjetlost, oslobodio me okova vlastitih strahova i demona, oslobodio me krivnje i nesklada....
Draga S., premda ćeš uvijek poricati, ni 400 km udaljenosti ne može polomiti sve duhovne veze, i suptilne radosti koje dijelimo, kroz pisanu riječ...Pokazala si mi da život može biti lijep, čudesan, maglovito nepredvidiv, i što je najvažnije, pokazala si mi da i ja mogu biti lijepa, i sjajiti,,,,IZNUTRA....
"I'm going but I need a little time, I promise I will drown myself in mystic heated wine..."
