|
nevjerojatno kako su mi neki ljudi u stanju uljepšati dan.
obična poruka.... misao... koju mi posvete... a tek kada održe riječ. obožavam to. naprosto. jednostavno obožavam pažnju svake vrste. moj pregolemi ego obećaje mi kako će ovi klimavi zidovi depresije, koji ga omeđuju, uskoro prepući i slegnuti se u prašinu. kako i treba biti. argh! mogao bi jednostavno zasjeći pektus (to je ovaj dio u obliku žlijeba na prsima...neka me isprave oni koji znaju ukoliko griješim) i pustiti da lipti! mogao bih dugo tako plesati i skakutati prskajući svojom životnošću jalovu okolinu... da, plesati bih mogao nespreman umrjeti. u odsutnosti mogućnosti za konačnu predaju. toliko živo se danas osjećam!! mogao bih jednostavno iščupati drhtavi prokleti organ grudnog koša, tamo negdje prema lijevoj strani; pružiti joj: "na, uzmi!! igraj nogomet sa njime ili nešto jer ja ovo licemjerno tiktakavo čudvište u svojim prsima izdržati ne mogu! previše je sklono boli, isuviše perverzno u svojem nemiru i čežnji.... hodi i kušaj njegove otrove.... oh, da. već jesi. a sada ga satri - jer ja za to nemam snage." jebem ti weltschmerz. ništa zato jer super vijest je i to da sam postao hm... pa striko. i to po treći put! what the hell was all that above?! dunno... but it sounds good. ili tako nekako.  |
|
22.11.2005 15:06:50
Protekao je prošli tjedan. A i ovaj primiče se svojem kraju. Na kraju nisam nikome jebao mater, mladci su me razočarali a obveze pritisle. Maj kemikal romans i «the ghost of you» zatirući sentimente samo da bi se podigli u još snažnijem, jačem segmentu a eho sjećanja poput ping pong loptice odskakuje od stjenki moja uma. Promatram kako se tama slijeva i uvlači u grad koji; da nema automobila, gužvi koje stvaraju i ponekog pješaka što odredištu hrli; izgledao bi umrtvljeno i tek napušteno. Svjetla se polako pale u stanovima. Ne volim kada mi je tužno. A malene pahulje sve više šire se u prostoru i čine paperje koje čim sleti na pločice mojeg balkona će nestati rastopljeno od topline što se isijava sa ove strana vrata.  Bilo je kratko i slatko, a ja govorim kroz nos i osjećam se loše i neću čuti ništa više do Božića. Ako i tada. KAKO MOGU OSTATI ZAKOČENI IDIOT?! Treba samo prevladati strah. Rijetki uspiju. Ne mogu se u ovom slučaju utopiti u većini. To si jednostavno ne smijem dopustiti. Idiot. Idiot. Idiot. Idiot. Idiot. Idiot. Prvo što sam napravio čuvši onaj mukli tu- tuu jest to da sam se nekoliko puta grubo i snažno potapšao po tjemenu prokletom slušalicom. Idiot. Idiot. Idiot. Možda se nešto promijeni u prokletoj lubanji koju prekriva prokleta koža . Prokletstvo!!! |
|
krenimo od jučer gdje dan proveo sam u ugodi. navečer sam puk'o. totalno. jebena veleizdaja. jebat ću im mater svimu ako ne naprave četiri razlike u srijedu u velikoj gorici. ne dolazi se do bodova neigranjem. i koji je q sa asanovićem?! a štimac? isto papa kakicu. nije ni čudo kada je čitava dalmacije duboko zabijena u balkanski poluotok. nešto kao kada erektirani ud promaši metu. psmtr.
ali zato noć sa četvrtka na petak... mmm... neke stvari jednostavno želim zadržati za sebe. srne vampirice su zaista rijetke zvjerčice, a ja jednu imao sam za večeru. trenutak blaženstva i pomicanje daleke žudnje duboko u tamne najdublje zapećke mojeg uma. ubio sam bogove u sebi i nakon 5e stele shvatio sam da brojanje jednostavno više nema smisla. izlazak kakav preferiram. cjelonoćni. uhvatio sam tramvaj tako da nisam morao puno pješačiti, pa iako mučnina drugi dan me ubijala a unutrašnjost lubanje se pričinjala kao da netko nastoji desni kraj lubanje špenadlama priheftati za lijevi; još sam rano ujutro susreo sumještane iz hotela koji su se uputili iz slavonske u državnu metropolu na pijančevanje i letimično pregledavanje tamošnjeg sajma.  sada se "podravkom" vraćam na daljnje studije pisanje seminara i gramatike engleskog gdje nužno će biti 60% za prolaz. a ja nikako ne volim kada studen štipa mi kosti dok mraz zavlači se kroz pore moje proklete kože gušeći se pod naletima usijane krvi. prokleta koža koja sve pamti. neka... zapravo ne volim zimsku obleku ali valja dokazati zašto su dolčevitke još uvijek u modi... hehe... a hladnoća godi mojoj vreloj gladi. joguni se... a to je čini snažnijom. i oblaci se spuštaju sa neba spremajć se progutati nas sve. to je ono što neki nazivaju maglom no možda ova odluči nas svojim mrazovitim zubima rastrgati. idem zadovoljiti svoju potrebu: puno fine papice (šnicle, dakako... volim meso.) a onda kada. kupka. |
 ...samo mazohist in my spare time. a svi smo to kao što je i sve otrov - presudna je samo doza. eto. |
| < | studeni, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
* * * |
