krenimo od jučer gdje dan proveo sam u ugodi. navečer sam puk'o. totalno. jebena veleizdaja. jebat ću im mater svimu ako ne naprave četiri razlike u srijedu u velikoj gorici. ne dolazi se do bodova neigranjem. i koji je q sa asanovićem?! a štimac? isto papa kakicu. nije ni čudo kada je čitava dalmacije duboko zabijena u balkanski poluotok. nešto kao kada erektirani ud promaši metu. psmtr.
ali zato noć sa četvrtka na petak... mmm... neke stvari jednostavno želim zadržati za sebe. srne vampirice su zaista rijetke zvjerčice, a ja jednu imao sam za večeru. trenutak blaženstva i pomicanje daleke žudnje duboko u tamne najdublje zapećke mojeg uma.
ubio sam bogove u sebi i nakon 5e stele shvatio sam da brojanje jednostavno više nema smisla. izlazak kakav preferiram. cjelonoćni. uhvatio sam tramvaj tako da nisam morao puno pješačiti, pa iako mučnina drugi dan me ubijala a unutrašnjost lubanje se pričinjala kao da netko nastoji desni kraj lubanje špenadlama priheftati za lijevi; još sam rano ujutro susreo sumještane iz hotela koji su se uputili iz slavonske u državnu metropolu na pijančevanje i letimično pregledavanje tamošnjeg sajma.
