SCRIPT LANGUAGE="JavaScript1.2">




srijeda, 14.12.2005.

pa da rekapituliramo - devilchek je Pale.

divna je ova Noć koja se presijava preko nasumično postavljenih redova lampica i raznoraznih svjetalaca koje su postavljene povodom nadolazećih hanuka, bajrama i sve ostale komercijalizacije. divna je ova Tmina zbog okrilja kojeg nam nesebično pruža, koja nas obujmljuje. udišemo ju i nadam se kako će vam svima počupati dlačice iz nozdrva te tako napraviti svojevrsnu depilaciju unutarnjih stijenki nosa.
zadnjih tjedana kombiniram osjet njonjavosti sa poveremenim izljevima beskrajne brbljavosti usprkos kojoj ustoličena je razdraženost. beskrajno sam neurotičan i osjećam se užasno osamljeno u svijetu gdje je intelekt toliko rijedak. svi do kojih mi je stalo mahom imaju iq kao broj cipela koji nose dok je ostatak univerzuma na razini temperature zraka u siječnju. ne sviđa mi se tako i to je ono što morati ću promjeniti.

moj novi grad...recimo. bio a više nije... i sada sam sam. razjeban i neutješan. u kurac. loše mi je i sam sam. ne sviđa mi se to.

unutarnji nemiri me sapinju i samo čekam poneki čas kada će se eksplozivna naprava zariti u duboke blizine moja narušena prostranstva te istrgnuti mi pluća iz još zatvorena grudna koša. upravo je brutalno koliko mi system godi. aj nid tu sik maj iner vižn. upravo to. i ukrao sam taj album.

tri su sata ujutro i nakon dvosatne stanke nemam više krvoločnih predskazanja. treba mi nešto toplo i sigurno.
do sada mi je tramvaj umalo otkinuo nos i zaglavio vratima. jučer me je umalo pokupio auto.
sit sam i nemam volje za izvlačenje energije na niža bića koja su me ili koja me još uvijek okružuju.
nekoliko iznimki i to je sve.

živio sam u hotelu imena kakvog je nosio i sam ovaj grad u doba rimljana.
soba 426 na četvrtom katu bila je enklava moja carstva. sada se taj isti imperij počeo sažimati.
kupim kovčege i odlazim. kamo?! to još ne znam. ali negdje gdje ne želim biti posve je izvjesno.

vodenjaci nisu dobri ekonomi, još slabiji planeri - predrasuda i nemojte joj podleći kao što sam ja podlegao. ponovite li si dovoljno puta vaša vjera će ojačati i sukladno tome vaše djelovanje kretati se u tom smijeru. stihijski način rada je sve što znam.
prevelike investicije za ono što sam do sada sam dobivao uzvraćenim.

moj razlog za ovim srcedrapateljskim, kvazinešto nazovi nekakvim odumiranjem i iskazivanjem inner beauty a u biti prostituiranjem vlastite persone prestaje. nemam više što niti za koga. pale je ostao sam na svijetu. on će sada pokušati spavati, poslije će malo plakati ići jesti pa uzaludno opet pokušati napraviti nešto od svojeg života. ali nema motivacije. ona je ekstrovertirano ekstrizična i otišla je.

Pale je sam na svijetu.

zbogom.
- 03:15 - hračni nešto: (48) - printaj, rođo! - #

subota, 10.12.2005.

subota i lipe ne cvatu... i nije isto sve k'o i lani...

ajme majko!! nikad nisam volio bijelo dugme; azru ne slušam, ali balkan mi je silan i dobro mi stoji.
ali ovo! ovo zvuči dovljno divlje, dovoljno paganski da je slušam nekoliko puta zaredom. pa neka nam mraz kožu dere, a sunce svojim žutilom vara. pjesma je dobra. i schluss. kada zurle i diplice u uškama zapredu a bubnjevi zadaju ritam koračnice.... mmmmmmm.... paganski, primitivno - iskonski.

ljeto ide kako si mi ti
gdje si s kim si da mi je znati
ko li mi te ugrijao
dok je zimus snijeg padao
ko li mi te ljubio
grom ga ubio

bas me briga gdje si otisla
ravna ti je Jugoslavija
bas me briga nisi dijete
sve u korist tvoje stete
samo tvoje
ali moje srce boluje

lipe cvatu
sve je isto ko i lani
samo srce moje i srce tvoje
u ljubavi vise ne stoje

zaklinjem se dusom i bogom
krvi mojom plavom seljačkom
kunem ti se i umrijet cu
ali ja te trazit necu
necu necu
a umrijet cu
a umrijet cu


i naravno da rodio se miš.
zar je moglo ikako drugačije?!


UPDATE:

"ja se konja bojim"; "oj livado rosna travo" i nakon "putujem" plavetnog orkestra te sličnih poskočica prelazim na razuzdani SUM 41 koji je dovoljno neurotičan a da bi mi istodobno odgovarao podsjećajući kako sam sve to ipak prereastao.
čas sunce, čas kiša. i maglovita tlapnja oblaka što spustili su se na tlo. nedostaju mi moji sutoni: jedino tako moje ludilo može biti dovoljno potpuno, sumanuto, dovoljno skladno u anarhiji ekspresije.
uuuuuuuuuuu... osjećam ovo ekspanzivno mlaćenje prazne slame; duboko i snažno iako u samim principima mi zapravo nije stalo. ova prašina sada je i obogaćena supstancama puno jačima od katrana za kojeg obećao si da ćeš ga se odreći ako ovo, ako ono...
u končnici ... zašto bi se pridržavao onoga u što se kuneš?!
ionako tvoja religija je ateistička.

klikni_na:PIVOVARA
- 20:10 - hračni nešto: (25) - printaj, rođo! - #

subota, 03.12.2005.

ma, ćorak....

truć bla blebetanja na pomolu! žderem, žderem... ubijam se u hrani.
ubijam se iako mi govore kako to ne valja. vjerojatno bi svima učinio uslugu ako bih jdnostavno progutao cijev lovačke dvocjevke i povukao otponac. potpuno hemingvejski. kažu kako za život vječni trebaš - izroditi djecu; zasaditi stablo ili napisati knjigu. a ja nisam ni jedno od toga uradio... nemam niti nekoliko propalih brakova iza sebe. iako je posve izvjesno kako svoj prvi milijun nečega (financijski gledano) neću doseći prije svoje dvadeste utoliko je sigurnije kako i prije tridesete će vladati jednaka situacija. dakle samo još jedan suicid u nizu, mlaćenje prazne slame i od sutra kila kruha više. ali neeeeeeeeeeee.... meni se gleda nešto krvoločno. ima neki lik na prvom kanalu što će ljude proganjati motornom pilom. pa iako imam nekoliko podljeva krvi na bjeloočnici... iako je ona sada rumena... svijetlo rumena zbog krvi koja se razljeva iz opterećenih raspucalih kapilara ja ne odustajem jer ova Bachova fuga i toccata u d majnoru mi upotpunjuju mlaćenje prazne slame za još malo mentalne prašine... tek ako poželiš nečime onečistiti alveole vlastita uma. zapravo ne znam što radim niti što mislim. znam samo da mi se tipka. o nečemu; nekome.... sada, odmah... ovih trenutaka, ovoga časa i ovako. ili mi se sluša?! opet odlazi u nečije tuđe zakutke; donosći svjetlo u učmale zatamnjene zapećke možda baš tvoja uma?! štioče, avaj svaka ti dala ako si došao do ovih slovca dosljedno i suzdržavajući se dok gutaš. orgulje su tako divno glazbalo i baš mi je fino. zato gutaj još.

prema tome kako si i koliko progutao znati ću kakvu hranu voliš i jesi li pročitala svako slovco zločina i kazne ili tome nije bio slučaj. trivijalne sitnice nužne za spoznavanje daljnih smjernica do ultimativne krupnice u obličju kada više ni nećeš zamjetiti debele isisavajuće iglice zabodene u same arterije tvoja postojanja kako izvlače kuriozitete i sve one stvarce koje bjehu tvoje, tvoje i ničije više.

obmana, iluzija, ponos i uzorci pervertita. sumanute asocijacije i lijep izričaj. trućbla proslijedit će kontekstualni prekid... za večeras.

- 22:38 - hračni nešto: (16) - printaj, rođo! - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>