Marketing
brda se tresu - shall the mouse be (re)born?!
nevjerojatno kako su mi neki ljudi u stanju uljepšati dan.
obična poruka.... misao... koju mi posvete... a tek kada održe riječ. obožavam to. naprosto.
jednostavno obožavam pažnju svake vrste. moj pregolemi ego obećaje mi kako će ovi klimavi zidovi depresije, koji ga omeđuju, uskoro prepući i slegnuti se u prašinu. kako i treba biti.
argh! mogao bi jednostavno zasjeći pektus (to je ovaj dio u obliku žlijeba na prsima...neka me isprave oni koji znaju ukoliko griješim) i pustiti da lipti! mogao bih dugo tako plesati i skakutati prskajući svojom životnošću jalovu okolinu... da, plesati bih mogao nespreman umrjeti. u odsutnosti mogućnosti za konačnu predaju. toliko živo se danas osjećam!!
mogao bih jednostavno iščupati drhtavi prokleti organ grudnog koša, tamo negdje prema lijevoj strani;
pružiti joj:
"na, uzmi!! igraj nogomet sa njime ili nešto jer ja ovo licemjerno tiktakavo čudvište u svojim prsima izdržati ne mogu! previše je sklono boli, isuviše perverzno u svojem nemiru i čežnji.... hodi i kušaj njegove otrove.... oh, da. već jesi. a sada ga satri - jer ja za to nemam snage."
jebem ti weltschmerz. ništa zato jer super vijest je i to da sam postao hm... pa striko. i to po treći put!
what the hell was all that above?! dunno... but it sounds good.
ili tako nekako.
Post je objavljen 28.11.2005. u 20:41 sati.