Bezdan...
'Nekog trebam ja
trebam nekoga
da prestane boljeti
Nekog trebam ja
trebam nekoga
tko će me voljeti
ja trebam nekoga…
Jer sam ja ko i svi
samo jedna duša malena
uboga
i ja trebam nekog
da me zagrli
utješi
jer bez ljubavi i moje srce vene
ja trebam nekoga
da bude kraj mene…'
…ležeći pokraj vode koja se ljeskala na podnevnom suncu, čula sam tu pjesmu…nekako opisuje nešto u meni…nije me posebno zaboljelo…zapravo…nisam ništa osjetila…ništa…osim praznine možda…
…postala sam svjesna kapljice znoja koja mi je klizila niz nogu…zraka sunca koje su milovale kožu i reflektirale se od ulja za sunčanje…kapi koje su me poprskale kad je neko dijete skočilo u vodu…razigranog smijeha pokraj mene…i sve mi se to tako dalekim učinilo…beskrajno dalekim...rečenice knjige koju sam čitala izgubile su smisao…poželjela sam samo nestati…šutjeti…biti sama…
…zatvorih oči..i bijah sama…potpuno sama…pored svih tih ljudi…
…imam potrebu šutjeti…razmišljati…znate one trenutke kad jednostavno nemate što reći…kad ste prazni…potpuno prazni…jedna velika rupa…bezdan…
…hodajući nogu pred nogu vrelim asfaltom pored polja zlatne pšenice poželjeh leći u nju…i zaspati…u njenom zlatu…samo zaspati…prespavati ovu prazninu…
…različci su se tako divno plavili među zlatnim klasovima…leptir je odmarao krila na jednom…možda je to bio baš onaj leptir kojeg sam nešto kasnije našla uspavanog…zauvijek…na zelenilu trave…prošaranom tratinčicama…
…i to mi se dalekim učini…miljama udaljenim…svjetlosnim godinama…i osjetih se poput stranca…potpunog stranca …usamljenog stranca…umornog…
…potreban mi je samo nečiji nijemi zagrljaj…da se sakrijem…da prođe ovo sivilo…da se moj svijet ponovno šarenim bojama oboji…ali svi su tako daleko…beskrajno daleko…
27.06.2006. u 20:31 |
K |
40 |
P |
# |
^
| < |
lipanj, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Tko sam ja...
Prolaznik u vječnosti...
maleno zrnce prašine u nepreglednom svemiru...
naivni sanjar...
djevojka sa suzom u oku...
...nekad sretnom...
...nekad tužnom...
samo čovjek...
koji divi se životu...
...i odmara dušu pretačući je u riječi...
Zahvaljujem svakom prolazniku koji ovdje ostavi dio svog vremena...
...i pokoji trag...
Ako želiš znati više...
icq 211-953-102
desertrose238@yahoo.com
Oni koji uvukli su se pod kožu...
alanna
Amyra
anchy
anđeo
Anđeo pakla
Archie The Nezasitna
*Archie*
auroraisa
balada
B.J.U.P.
candy
catcher u inozemstvu
cvjetovi zla
divlje srce
doll
DragonFly
emotion
Erchamion
flora
forsaken_angel
Forza Fiume
Grof V.
Hera-Areh
IndigiDj.
ilena
Immortal Fairy
isadora
izgubljena
jamais
jelena
justawoman
Magična Noć
manipulacije uma
marioneta
megane
Milica
Lady Di
larisaa
lilly
lolakpatriot
mknfx1tt
moon85
nameoflove
naposljetku
ona koja spava
Orfeya
Pokisli pjesnik
portret snova
scarlet_l
sivka
sjena sjete
Skladateljica snova
snopovi
snoviđenje
spuky
starcatcher
Škropec
teuta
TheLittleone
33tigar
umjetnik
zagi
zaljubljena
zeravica
Neke moje i neke omiljene pjesme...
Stojim
na raskršću života...
toliko je puteva
toliko izbora...
koji put vodi do tvog srca?
Koja staza ide ti
u dušu?
Pokaži mom
ljubavi gladnom srcu
put do izvora
tvoga bića...
da se napije tebe
i umre sretno...
*********************
Koliko te volim?
Sa čime usporediti svoju ljubav?
Kažem li da moje ljubavi ima
koliko i kapi u morima,
premalo je.
Kažem li da je ima
koliko i molekula zraka,
nije dovoljno.
Kazem li da broji
koliko i vlati trave
još je uvijek malo.
Moja ljubav prema
tebi
jest poput
svemira-
vječna i
nemjerljiva...
***************************
Nestaje sve...
polako...nečujno...
sablasno...
Kada se to dogodilo?
Kako ostadoh sama?
Nema više ničega...
samo ja...i praznina...
golema praznina...
beskrajna pustoš mraka
bezvremenskog
opipljivog...
poput krpene lutke
visim nad bezdanom...
daleko od izlaza
daleko od svjetla...
ništa ne osjećam...
život ili smrt?
postaje svejedno...
a ne želim da bude...
************************
Znam da takvih kao ti
na ovom svijetu malo ima.
Zato ovu pjesmu samo tebi
poklanjam pred svima.
I nije vazno sto te mozda
nikad necu sresti.
Nek mi s tobom
druge kradu vrijeme
ali vjeruj mi
za mene dovoljno je
sto postojis
samo to mi treba.
Ma nek ti s drugom krene.
Kad vjeruj mi
za mene dovoljno je
sto postojis
i nakon svega
hvala ti sto sa mnom
negdje dises
ispod istog neba.
I da s nebom zemlju spojis
ja bi znala i u snu
ispod koje zvijezde stojis
da se zagledam u nju.
I nije vazno ti i ne znas
tko zbog tebe dise.
Ma nek mi s tobom
druge kradu vrijeme
kad vjeruj mi
za mene dovoljno je
sto postojis
samo to mi treba.
Ma nek ti s drugom krene.
Kad vjeruj mi
za mene dovoljno je
sto postojis
i nakon svega
hvala ti sto sa mnom
negdje dises
ispod istog neba.
************************
Odlutaš ponekad
i sanjam sam
priznajem ne ide
ali pokušavam
i uvek dođe d-mol.
Spusti se ko lopov
po žicama
ruke mi napuni
tvojim sitnicama
i teško prođem
sve to.
Jedan d-mol
me dobije
kako odeš ti
u sobi je
glupi d-mol
uvek sazna
kad je to.
Uhvati me čvrsto
i ne popušta
lud je za tišinom
to ne propušta
vodi me
u svoj plavičasti dom.
Jedan d-mol
me razvali
neki bi to prosto
tugom nazvali,
nije to
šta je tuga
za d-mol.
Ponekad te nema
i sasvim sam
izmišljam način da
malo smuvam dan,
ali je lukav d-mol.
Pusti da se svetla
svud priguše
sačeka poslednje
zvezde namiguše
vuče mi rukav
idemo.
Plaši me on
gde si ti
hiljadu se stvari
moglo desiti
glupi d-mol
za kim tuguje
svu noć.
Uzme me u svoju
tamnu kočiju
nebo primi boju
tvojih očiju
znam taj put
to je prečica
za bol.
Jedan d-mol
me razvali
neki bi to prosto
tugom nazvali
nije to
šta je tuga
za d-mol.
Ostala je knjiga
sa par nepročitanih strana
i neke stvarčice
od herendi porcelana
i jedan pulover
u kom si bila.
I ostala je ploča
"Best of Ray Cooder"
i fina mala plava
kutijica za puder
i ja sam te ostao željan
dok me bude
moja mila.
Dizajn...
Neizmjerno sam zahvalna spuky na dizajnu... :***