ponedjeljak, 30.11.2009.
Ušice
Kako je bilo u subotu na Abroadima, pitate?
Bilo je super!, tako je bilo, da znate!
Eto imam i jednu oduzbuđenjarukotresnu fotografiju s tog silnog eventa:
Jedna stvar je postala jasna odmah na početku; u Tajmu nikad ništa nije tako dobro zvučalo kao Abroadi ovaj put jer su se momci i prijatelji presavili naopako da stvore saaaavršen zvuk - što prijateljski nastojenim toncem, što vlastitom opremom kojom su se opremili za svirku - naprosto, bila sam šokirana i oduševljena količinom uloženog truda, a bome i razdragana do besvijesti kako je zvuk bio i-z-v-r-s-t-a-n!
Vele mi neke male ptičice* (*bezočan prijevod idioma s engleskog) da je koncert i snimljen i da bi se mogao u skoro vrijeme pojaviti negdje u sferi dostupnoga, tako da ću načulit' ušice i uputiti zainteresirane u pravom smjeru u pravo vrijeme.
A kad smo već kod ušica, koje su obično sastavni dijelovi nekih iglica (ali ne i ovih), evo malo predbožičnih rukotvorina završenih neki dan - toliko su mi bile šik i fotogenične da vam ih moram pokazati:
Ovo su dva uredno smotana poklon šala - za prijateljski nastojenu mladunčad.
Plavi je u dvije nijanse AP d.o.o. Nike, 1x1 rebarce na iglama 5...
A rozi je miješano vlakno (Filati Lo Stile - tender - 50 g/klupko, ukupno 150g korišteno) rižin bod na iglama 9. I da, stvarno ima ovu bombonsko-barbičnu boju.
četvrtak, 26.11.2009.
Kamo u subotu?
Za slučaj da netko nije pazio; u subotu... OVU subotu, 28.11.2009. ide se u Rock Club Time na Samoborskoj slušati Abroad Experiments i kupnjom ulaznice pridonijeti bržem izdavanju albuma prvijenca ovih šesnih momaka.
Veći bunt informacija možete o njima naći u prethodnom postu najave koncerta.
A sad, rubrika "Kako je život lijep ":
Bila sam danas na službenom putu i već se vratila s istog i bilo je super. Osijek je prekrasan i topao, tramvaj me potpuno zbunio, ona neka ulica kojom sam se vozila je prekrasno ravna i travnata i jesensko drvećasta minijaturna Frankopanska (kad se krene s Ilice prema jugu). Nemam pojma zašto mi je to palo na pamet, ali odmah čim sam je vidjela ta mi je asocijacija sinula i ne mrda.
Sad ću se zavuć' u krevet pod moju pufastu dekicu i gledati apsolutno fantastičnog Damiana Lewisa u novoj sjajnoj seriji na RTL-u lucidnog imena "Life" koje su u nas preveli sa "Put osvete" iz nekog sigurno živahno budalastog razloga.
Serija je toliko prekrasno lijepa kadrom, a luckasta duhom da mi se ustvari živo fućka kaj mi RTL tim smiješnim simplificiranim prijevodom vrijeđa inteligenciju.
Vrijeđ evej, smiješni prevodioče - danas je svijet tako lijep da ti je i to dopušteno.
A još jedan dan pa je subota i idem slušat Abroad Experiments :-)
utorak, 24.11.2009.
Najava koncerta – Abroad Experiments 28.11.2009. od 22 sata u Rock Clubu Time (Samoborska 32)
Da ne ostane sve na mojim kućnim lamentiranjima ovaj tjedan za vas imam specijalnu poslasticu; predstavljanje benda u usponu koji se po mom mišljenju nalazi tri koplja ispred konkurencije u domaćim prog-rock vodama. Jasno, nije zgorega ni to što su podjednako i praznik za oči što možete doći provjeriti ovu subotu 28. 11. u prostoru rock kluba Time, Samoborska 32. Svirka počinje u 22, a plaćanjem upada od 20 kn omogućiti ćete si zadovoljstvo 2u1; predočenjem ulaznice dobivate pivu na šanku, a sudjelujete i u podupiranju napora benda da njihov album prvijenac ugleda svjetlo dana početkom 2010.
Ne bi li vas i informirala o Abroadima i razlozima zašto je od vitalne važnosti da ih podržite plaćanjem upada na subotnju svirku, obratila sam se njima s prijedlogom intervjua što su oni ljubazno prihvatili. Ulogu glasnogovornika benda ovaj put je graciozno prihvatio Marko, najbolji bubnjar u svijetu i svemiru, cvijet među bubnjarima koji su, kao što je i općepoznato, najbolji glazbenici uopće.
DF: Tko su Abroad Experiments?
AE: To smo mi; Beli, Marko, Mak i Stale (Zucker kommt zuletzt).
Abroad Experiments su dečki koji su se upoznali na stranici obdareni.com, gdje su shvatili da imaju nešto zajedničkoga... a to je muziciranje
Beli – poluprofesionalni svirač debelog, velikog basa –> 176-70-13
Marko - full time dad, unemployed i povremeni svirač perguzija –> 193-80-?
Mak – Ivan Makovec Maki Johann Sebastian Mack. Full time vjenčani kum od Marka, part time vječiti student FFZG-a, djelomični svirač gitare i full time frontman Abroad Experiments-a –> 186-86-...
Stale – Dan Staxxx Stinky Finger, part time direktor, full time prateći u Abroad Experimencu, jedini straight gay u bendu –> 183-94-ř!
DF: Kako su dobili ime? Tko je smislio tako zgodan vizualni identitet (i pritom mislim na ovaj kjut ae znakić i uopće na izgled službenih stranica)?
AE: Ime nije smišljeno, ime je uvijek postojalo. Znakić je smislio Marac u nesanim noćima maštajući o spajanju A i E. Službene stranice su „Under Construction“
DF: Koliko dugo postoje, zašto su se okupili?
AE: Postojimo od 2005. Okupili smo se iz razloga... a valjda nam se sviralo...
Uglavnom, okupili smo se zbog seksa, droge i rokenrola! Naravno i zbog love koju smo do sada zaradili (cilj okupljanja je bio stvaranje komercijalne glazbe koja se može prodat--- naravno...(što se čuje iz priloženog)).
DF: Imaju li još projekata glazbene prirode? A neglazbene?
AE: Bubnjar je glazbena prostitutka koja svira u svakom drugom zagrebačkom bendu (uključujući Superbake, op.a.), Beli je najdraži basist Jure Stublića, Mak je umjetnik filozovske prirode a Stale... (?)
DF: Tko je pokretačka snaga benda? A idejna?
AE: NOVAC!
DF: Što su radili do danas? Gdje svirali? Što im je bilo najdraže/najmrže/najzanimljivije?
AE: Neki su radili djecu, neki pokušavali raditi djecu, neki studirali, neki pokušavali studirati, neki bili dio estrade, neki htjeli biti dio estrade, neki se bavili prostitucijom, drugi isto, konobarili, prali aute, bili dostavljači bureka, setapirali hotelske informatičke sustave, izkaratirali sve evropljane, radili u skladištu, prodavali glazbenu opremu (ponekad i maglu), ušvercali prve MMS mobitele u Hrvatsku, prodavali oglasni prostor na internetu (sebi ga nisu ostavili), primali i davali instrukcije, povraćali i živjeli „abroad“...
Svirali smo posvuda; od Urban festa u Osijeku 2005. preko gaža u Sisku, Pregradi, Zagrebu, Velikoj Gorici, Istri, Pagu, Kninu, Dubrovniku, Rijeci do Londona, Hodokvasa i Slovačke televizije (youtube link ovdje).
NAJDRAŽE: kad je Beli otišao iz benda
NAJMRŽE: kad se Beli vratio u bend
NAJZANIMLJIVIJE: kad smo skoro osvojili 100000$ u Engleskoj (na lotu natjecanju bendova), te klavijaturistica iz Vatre.
Uglavnom... volimo biti zajedno u kombiju...
DF: Hodokvas?
AE: To je festival u Slovačkoj.
Na Hodokvas NISMO došli preko veze gdje su nam predgrupe bile manjine poput Korn-a, Placebo-a, Machine Head-a, Joey Ramone-a, Nomeansno-a, Iggy Pop-a, Living Colour-a te Presidents of the USA-a (tko ne vjeruje, imamo majicu za pokazati – najmanja slova su rezervirana za headliner-e :))
DF: Što je bilo u pohodu na engleska natjecanja koje spominju na najavama koncerta na hrvatskim glazbenim portalima?
AE: Izgubili smo. Važno je sudjelovati, hehe
DF: Meadows Of A Grand Design - koncept albuma? Zasto se tako zove?
AE: Život, ljubav, politika, vjera... Sve što svaki čovjek ima u glavi ili izvan nje. Sve što je bitno... nekome, a i nekome drugome... u svom vlastitom svijetu... livade, razine, dijelovi života...
DF: Jel' moguće da sam čula Maka da pjeva Easy na zatvaranju Haloween Combustion Party? Jebagaled, pa to je bilo supersupersuper!!!!!
AE: Istina, živa istina! Mak je inače kopile Patton-a (za one koji nisu znali). To nam je rekao Billy Gould u Bratislavi: “ Your singer looks like Mike, dude!“
DF: Zašto se treba zaljubiti u Staleta i šta chick-faktor veli na sve to?
AE: Stale je tako dobar dečko, a tako nevin...
DF: Prolog na kraju?
AE ne garantira za istinitost izraženih stavova – pravi intervju potražite u idućoj Gloriji. Sva prava pridržana... lijevom rukom.
X X X
Naravno, kako živimo u vremenu elektroničkog druženja, toplo preporučam slanje sljedećeg facebook event linka svim prijateljima http://www.facebook.com/home.php?#/event.php?eid=171006046767&ref=mf a posljedično i nalaženje u Tajmu na subotnjoj svirci.
Do tada Abroad Experiments možete preslušavati na myspace linku benda do mile volje, ne bi li naučili riječi za koncerat (oh, ta grešna zadovoljstva)
subota, 21.11.2009.
Kupujem!
Odnedavno preuzimam (ili bolje: "učim se preuzeti") aktivniju ulogu u primjećivanju i suočavanju s problemima, kako u neposrednoj okolini tako i u globalnijim okvirima od samozaštite vlastite guzice. Ustvari, počela me jako smetati inertnost proistekla iz prilično raširenog modusa operandi samozaštita vlastitih guzica.
Apolitičnost je, naravno, nemoguća.
Također, mudro bi se bilo i upoznati s pojmom "transfera" koji se, začudo, ne odnosi samo na kupoprodajne uvjete nogometaša. Recimo kroz "transfer znanja" ili propagandu korištenjem istog.
Počinjem od malih, bebinih koraka u nadi da ću jednog dana hodati, pa možda čak i trčati. Ili igrati lakros.
Prvo jedan video isječak koji prati glazbu;
Pjesma koja otvara fantastičan album Electro-Shock blues iz 1998. Napisana o E-ovoj seki koja je izvršila samoubojstvo. Uznemirujuć i prekrasan materijal doista vrijedan pomnog preslušavanja - ne samo ova pjesma nego cijeli album. Riječ je o svim sferama osobne tragedije; o suočavanju sa šokantnim i užasavajućim informacijama koje valja procesirati, o stavljanju u tuđu poziciju, koliko nam god strana bila, o sagledavanju perspektiva i frustraciji i konačno o savladavanju teškoća i učenju suživota sa sobom i drugima na način ispunjen integritetom I POŠTOVANJEM različitog.
srijeda, 18.11.2009.
Do duše
Povremeno se probudim noću, prije nego nagovještaj zore oboji sobu crvenilom mojih zavjesa, i ležim tako u polusnu i držim u smiraju požudna zagrljaja neku od princeza tuđih kraljevstava kojom sam davnih dana prevario neku svoju kraljicu.
Njene su usne vlažne i polurastvorene. Zrak je ružičast i miriše na prebogate podsuknje savladane u zanosu.
Nekoliko trenutaka nostalgija me vuče unatrag prema snu, a zatim pobijedi taština i ponos što sam ikada uistinu uspijevao osvojiti tako prekrasna bića.
utorak, 17.11.2009.
Usamljenost smrdi
Nakotile se stvari koje me muče, a nikako uhvatiti vremena da ih istresem "pred veliku gomilu nepoznatih ljudi i to na Internetu." (vidi "Opis bloga" desno)
Muči me nedostatak sugovornika koji bi dijelili moje mišljenje da nema spomena vrijedne razlike između komunikacije uživo nasuprot komunikaciji tekstualnom porukom, elektroničkim pismom i inim komunikacijama ne-uživo.
Moj je novi posao, na čijem sam dobivanju naporno i predano radila, bivanje profesionalnim podilaziteljem. To mi ne smeta, naprotiv - to je vrhunac mog dosadašnjeg nastojanja da pobijedim svoje granice. Volim svoj posao. Voljela sam i sve koje su me doveli do ovog, ali ovaj volim najviše i ovaj mi daje najviše. Kad se ujutro probudim, zatičem sebe kako si u ogledalu uz osmijeh govorim; "Hot damn, babe! Now you've really outdone yourself!"
Velik dio radnog dana provodim u autu, što je još jedna stvar koju obožavam jer osim uništavanja stresa to vrijeme provedem uz svakodnevno rastuću kolekciju glazbenih albuma. Uz to i moju pomamnu potrebu da dopunim ono što sam čula činjenicama s švedskog stola na internetu pomalo postajem osoba koja nema s kim razgovarati jer svi izbjegavaju štrebera.
Neuključivanje u fandome i sektaštva bilo koje vrste nadalje smanjuje bazen sugovornika.
Dovraga.
ponedjeljak, 09.11.2009.
Grdo je
Čitam u zadnje vrijeme iz profesionalnih razloga dosta literature o partnerskim odnosima i možda sam malo više nego inače orijentirana prema primjećivanju finesa unutar sfere interpersonalnih relacija.
Slušam Eelse.
Volim rad Marka Olivera Everetta, ima neobično intuitivno razumljiv i sažet stil, opisuje ne prenapuhujući emociju, a pritom destilirajući značenje u minimalan broj riječi praćenih bogatom, raskošnom glazbom.
Dobro je ponekad nešto zapisati. Zanimljivo.
Odkad sam iz prve ruke saznala koliki je to samo madrfakr, baš kao što E u ovoj pjesmi kaže, prošlo je 18 godina. Znam, jer sam zapisala.
nedjelja, 01.11.2009.
Čokoladni mafini za nedjeljno jutro
Brzi superdoručak koji možete spremiti za vrijeme jutarnje njege ili vrući kolači za nenadane goste koji su gotovi dok srčete prve gutljaje kave. I uvijek izgledaju tako... uredni :-)
Sastojci:
- 10 dkg margarina/maslaca
- mlijeko
- 1 jaje
- zobene pahuljice
- brašno
- šećer
- kakao
- rebro čokolade za kuhanje
- malo soli
- pola žličice sode bikarbone/praška za pecivo
Prvo vam treba jedna dobra šalica od oko 2 deci (šalica za bijelu kavu). U nju narežete maslac i preko njega ulijete mlijeka do vrha i ugrijete sve u mikrovalnoj 1-2 minute da bude rastopljeno, ali ne vrelo. Možete sve ugrijati i na drugi način bez mikrovalne, ali šalica je mjera do kraja recepta.
U visokoj posudi smućkate jaje sa malo soli, ulijete maslac i mlijeko, dodate 1 šalicu zobenih pahuljica, pola šalice brašna, dvije-tri žlice kakaa (ako je zaslađen, ne treba dodavati više šećera), pola žličice sode bikarbone i rebarce čokolade nasjeckano na komadiće. Sve smiješati, ali ne predugo. Samo da se poveže. Treba biti gusto, ali ne tjestasto i izgleda otprilike ovako dok ga pokušavaju ukrasti:
Ono što preostane nakon osujećenja pokušaja krađe usipati u modle za mafine (u ovom slučaju silikonski kalup, ali može i metalne ili papirnate modle), a u nedostatku prikladne modle može i svaki dobro namašćen ili teflonski dublji kalup koji smije u pečnicu.
Ostaviti do ruba centimetar ili dva jer jako narastu tijekom pečenja....
i onda smazati uz oprez jer vruća čokolada ima nezgodan običaj stvaranja opeklina na jeziku nestrpljivaca :o)
