Povremeno se probudim noću, prije nego nagovještaj zore oboji sobu crvenilom mojih zavjesa, i ležim tako u polusnu i držim u smiraju požudna zagrljaja neku od princeza tuđih kraljevstava kojom sam davnih dana prevario neku svoju kraljicu.
Njene su usne vlažne i polurastvorene. Zrak je ružičast i miriše na prebogate podsuknje savladane u zanosu.
Nekoliko trenutaka nostalgija me vuče unatrag prema snu, a zatim pobijedi taština i ponos što sam ikada uistinu uspijevao osvojiti tako prekrasna bića.
Post je objavljen 18.11.2009. u 23:12 sati.