srijeda, 21.01.2009.
Nov pogled na drek
Na PopSci portalu možete pročitati jedan izuzetno zanimljiv članak koji je mene danas kako iznenadio, tako i silno razveselio.
Daleko od toga da stvar u pitanju nema svojih ograničenja i da nema mjesta za prilagodbu i/ili poboljšanje koncepta, ali ovo je za mene jedna hvalevrijedna i logična ideja.
Najviše me razveselilo "kotrljanje" kroz komentare u kojima se može primijetiti kako je još uvijek točno da nas ima svakakvih, ali također je točno i da postoje pametni ljudi, ljudi koji dio svog vremena svojevoljno posvete nastojanju da stvari objasne i pojasne i pritom ostanu dobronamjerni.
ponedjeljak, 19.01.2009.
Pismo
Pišem...
Vani je snijeg, a moja izba topla je i puna mirisa. Šibljem i glinom zagradio sam pećinu, podesio mjesto ognjišta da se unutra ne bi nakupljao dim, od naplavina sagradio rasponce i police za ljetinu. Pogled na sakupljeno bogatstvo ispunjava me dragošću. Kotlić se škrgutavo njiše nad plamenom, kaša sa sušenim biljem miriše božanski.
Bio sam zaposlen.
Zaposlio sam sebe ne bih li izbjegao razmišljanje. O tebi. Ali više ne funkcionira.
(Prethodna pisma: prvo, drugo, treće, četvrto, peto, šesto, sedmo)
utorak, 13.01.2009.
Orestes
Još uvijek je svijet baš ok.
Vikend je došao i prošao, radila sam kao omađijana, odmarala se kao da znam da mi život ovisi o tome, smijala se i gledala video dok se nisu rastopile boje.
Noćas sam sanjala da sam u čudnom zdanju prepunom ljudi kao na nekom ogromnom tulumu sa daleko previše uzvanika da bi s ikim mogla "normalno" komunicirati i da u jednom trenutku doznajem da se ustvari nalazim na svadbenom slavlju svog bivšeg dečka (za kojeg stvarno "I harbor no ill will" da se razumijemo) i pričam s ljudima koji su zajednički prijatelji iz tog razdoblja. Probudila sam se u zbunjenosti i uz osjećaj da valja pronaći Krešu iz Dubrave (poznanika iz tog vremena, kojeg nisam vidjela dobrih 10 godina, ako ne i više) i upitati ga za zdravlje.
Kako se u međuvremenu osjećaj pomalo primirio, ali još mi nije sinulo na koji način pronaći Krešu i kako uletit' sa spikom "E, bok stari, kaj ima, evo nismo se vid'li deset let, ali jutros sam se probudila s osjećajem da te moram pronaći i priupitati za zdravlje." nisam još obavila svoje posljednje sumanuto poslanje. Ali ne kažem da će tako i ostati.
NP :
petak, 09.01.2009.
"Svijet je lijep, a život dar je s neba."
Danas, osim što mi je bio geeeenijalan dan, uspjela sam i pronaći jednu sjajnu stranicu na kojoj se možete informirati o opsegu vlastite pogrešnosti a i siiiiilno se nasmijati ovom članku u Crackedu i to sve uz zvukove Do Make Say Think koji su mi bili baš savršena glazbena podloga za ovaj neuobičajeno prekrasan dan.
petak, 02.01.2009.
Lockpick Pornography
Ustvari ne poznajem mnogo ljudi koji propituju svoje mjesto u svijetu.
Istina, poznajem mnoge koji će reći da to rade i koji će ogrnuti u plašt fraza ispletenih od privida egzistencijalističkog angsta pokušavati uvjeriti više sebe nego mene u visokointelektualnost cijelog tog miljea "tragača", ali svejedno - ne poznajem mnogo ljudi koji propituju svoje mjesto u svijetu. Ne mislim da je to nešto dobro ili nešto loše - to traženje - za mene to ima vrijednost neutralne činjenice koja malo toga mijenja izvan sfere akademske diskusije, ali s obzirom da me diskusija i ŠBBKBB veseli - priznajem toj činjenici visoko mjesto na listi zanimljivih tema za pretresanje u dokonim i manje dokonim trenucima...
..i ustvari, to što ne poznajem mnogo ljudi koji propituju svoje mjesto u svijetu drastično mi smanjuje broj sugovornika što nas dovodi do sljedeće zanimljive činjenice: prije nekoliko dana završila sam s čitanjem Lockpick Pornography, novele Joeya Comeaua, iz 2005.
Ukratko: izvrsna knjiga!
Zašto izvrsna? S obzirom na gornji uvod bit' će da se bavi propitivanjem čovjekovog/vlastitog usvjetovnog mjesta? Daje odgovore na pitanja svijeta, svemira i ostalog opširnije od "42"? Verbalizira recept potreban "da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji"?
Jok, ne radi ništa od toga.
Pa zašto onda izvrsna?
Jer je britko i pismeno napisana, jer ne oteže i ne kruži oko vruće kaše već udara tamo gdje smo najranjiviji: u sociološke konstrukte, u toleranciju, u kulturu, u tradiciju, u sve ono što većina ne propituje i nikad neće propitivati jer je tako lako smatrati te stvari nepropitivo ispravnima. Pripovjedač u knjizi otvara sve novija i nevjerovatnija pitanja o svakodnevnim stvarima poput vlasništva, odgoja, konzumerizma, nasilja,... i pruža svježe i nevjerovatne poglede na njih, poglede koji uzrokuju šok i neprepoznavanje umjesto svakodnevice i uobičajenosti.
Izvrsna knjiga, koju ovdje možete preuzeti u cjelosti u obliku .pdf dokumenta i time unijeti kreativni, konstruktivni kaos u svoju sliku svijeta. Kaos koji će vam pomoći da se suočite sa svakodnevnom devalvacijom vrijednosti ljudske duše i pobjedite.
x x x
Ima jedan trenutak u "Dying Changes Everything", 5.1 epizodi Doktora Housa u kojem doktorica 13 priča s pacijenticom, osobnom asistenticom mogulke feminističkog aktivizma u ulozi "oslonca" ili kako bi amerikanci slikovito primijetili - otirača za cipele (jer se lomi od predanosti poslu, a ipak je svojoj poslodavki potpuno zamjenjiva) u kojem 13-ica kaže pacijentici:
"... ali mi (žene - op. DF) možemo sve!", a pacijentica odgovara: "Nismo svi stvoreni jednaki (Not everybody's created equal)".
Crvena pilula u svom najčišćem obliku.
