Još uvijek je svijet baš ok.
Vikend je došao i prošao, radila sam kao omađijana, odmarala se kao da znam da mi život ovisi o tome, smijala se i gledala video dok se nisu rastopile boje.
Noćas sam sanjala da sam u čudnom zdanju prepunom ljudi kao na nekom ogromnom tulumu sa daleko previše uzvanika da bi s ikim mogla "normalno" komunicirati i da u jednom trenutku doznajem da se ustvari nalazim na svadbenom slavlju svog bivšeg dečka (za kojeg stvarno "I harbor no ill will" da se razumijemo) i pričam s ljudima koji su zajednički prijatelji iz tog razdoblja. Probudila sam se u zbunjenosti i uz osjećaj da valja pronaći Krešu iz Dubrave (poznanika iz tog vremena, kojeg nisam vidjela dobrih 10 godina, ako ne i više) i upitati ga za zdravlje.
Kako se u međuvremenu osjećaj pomalo primirio, ali još mi nije sinulo na koji način pronaći Krešu i kako uletit' sa spikom "E, bok stari, kaj ima, evo nismo se vid'li deset let, ali jutros sam se probudila s osjećajem da te moram pronaći i priupitati za zdravlje." nisam još obavila svoje posljednje sumanuto poslanje. Ali ne kažem da će tako i ostati.
NP :
Post je objavljen 13.01.2009. u 14:15 sati.