Ustvari ne poznajem mnogo ljudi koji propituju svoje mjesto u svijetu.
Istina, poznajem mnoge koji će reći da to rade i koji će ogrnuti u plašt fraza ispletenih od privida egzistencijalističkog angsta pokušavati uvjeriti više sebe nego mene u visokointelektualnost cijelog tog miljea "tragača", ali svejedno - ne poznajem mnogo ljudi koji propituju svoje mjesto u svijetu. Ne mislim da je to nešto dobro ili nešto loše - to traženje - za mene to ima vrijednost neutralne činjenice koja malo toga mijenja izvan sfere akademske diskusije, ali s obzirom da me diskusija i ŠBBKBB veseli - priznajem toj činjenici visoko mjesto na listi zanimljivih tema za pretresanje u dokonim i manje dokonim trenucima...
..i ustvari, to što ne poznajem mnogo ljudi koji propituju svoje mjesto u svijetu drastično mi smanjuje broj sugovornika što nas dovodi do sljedeće zanimljive činjenice: prije nekoliko dana završila sam s čitanjem Lockpick Pornography, novele Joeya Comeaua, iz 2005.
Ukratko: izvrsna knjiga!
Zašto izvrsna? S obzirom na gornji uvod bit' će da se bavi propitivanjem čovjekovog/vlastitog usvjetovnog mjesta? Daje odgovore na pitanja svijeta, svemira i ostalog opširnije od "42"? Verbalizira recept potreban "da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji"?
Jok, ne radi ništa od toga.
Pa zašto onda izvrsna?
Jer je britko i pismeno napisana, jer ne oteže i ne kruži oko vruće kaše već udara tamo gdje smo najranjiviji: u sociološke konstrukte, u toleranciju, u kulturu, u tradiciju, u sve ono što većina ne propituje i nikad neće propitivati jer je tako lako smatrati te stvari nepropitivo ispravnima. Pripovjedač u knjizi otvara sve novija i nevjerovatnija pitanja o svakodnevnim stvarima poput vlasništva, odgoja, konzumerizma, nasilja,... i pruža svježe i nevjerovatne poglede na njih, poglede koji uzrokuju šok i neprepoznavanje umjesto svakodnevice i uobičajenosti.
Izvrsna knjiga, koju ovdje možete preuzeti u cjelosti u obliku .pdf dokumenta i time unijeti kreativni, konstruktivni kaos u svoju sliku svijeta. Kaos koji će vam pomoći da se suočite sa svakodnevnom devalvacijom vrijednosti ljudske duše i pobjedite.
x x x
Ima jedan trenutak u "Dying Changes Everything", 5.1 epizodi Doktora Housa u kojem doktorica 13 priča s pacijenticom, osobnom asistenticom mogulke feminističkog aktivizma u ulozi "oslonca" ili kako bi amerikanci slikovito primijetili - otirača za cipele (jer se lomi od predanosti poslu, a ipak je svojoj poslodavki potpuno zamjenjiva) u kojem 13-ica kaže pacijentici:
"... ali mi (žene - op. DF) možemo sve!", a pacijentica odgovara: "Nismo svi stvoreni jednaki (Not everybody's created equal)".
Crvena pilula u svom najčišćem obliku.
Post je objavljen 02.01.2009. u 12:55 sati.