ponedjeljak, 30.06.2008.
Pismo
Pišem...
Probudio sam se usta punih kiseline. Nebo bez oblaka prevlačilo se žutom i ružičastom.
Rosa je svjetlucala u polumraku.
Odšetao sam do vode, nogu pred nogu, premećući u mislima noćašnje snove, ljepljivu i gustu kašu laži, živo blato prenapuhanih osjećaja.
„Zabrinut sam.“ – rekao sam grmu kozje krvi, zagrabio vodu dlanovima i, umjesto da se umijem, dugo buljio u svoj odraz u grotlu izvora.
četvrtak, 26.06.2008.
Pismo
Pišem…
Bila je ponoć kad je zec pao sa neba. Potmulo, mekano; podižući oblačić prašine. Iz visine čuo se razočarani jauk vučice.
Podigao sam za stražnje noge još toplo, mlohavo tijelo. Krv je tekla iz ušiju glave razbijene o kameni odbojak. Visoko je. Previsoko.
Ogulio sam i očistio nenadani dar. Razgorio vatru. Tako sam bio ponosan što sam dovukao kantu vode prije mraka. Ubrzo je u kotliću veselo krčkao gulaš od zeca i korijenja. Ležao sam i gledao kako se iskre miješaju sa zvijezdama razgaljen mišlju o obilnom doručku.
petak, 20.06.2008.
Pismo
Pišem…
Sanjam bogato. Sveobuhvatno. Mirišem i kušam. Dodirujem. Vidim i čujem. Uranjam i izranjam.
Danju svoja gola leđa nudim Suncu. Oblizuje me žudno, žestoko. Slane kapi gmižu niz rub kose. Šake bride. Lopata svjetluca.
Pjevam dok ne ostanem bez glasa. U gorkoj tišini, od litica odbija se moja pjesma.
četvrtak, 19.06.2008.
Dovedimo Jonathana Coultona u Zagreb, dio drugi
Sad ja vas uz pomoć ovog izvrsnog spota i pjesme gospodina Coultona nagovaram da kliknete na "Demand it!" u desnom stupcu.
utorak, 17.06.2008.
Pismo
Pišem...
Draga, noći su tako hladne.
Sanjam, pokriven preko glave, u izmaglici daha, kako zatvorenih očiju pod pokrivačem tražim meko runo tvoga međunožja. Primaš me, vruća i slana, krunom svoga mirisa.
Budim se u znoju, krut i zbunjen. Tražim te u mraku predugim minutama, nevoljan priznati da znam gdje sam.
četvrtak, 12.06.2008.
Disturbed 10.06.2008. Zagreb, Boogaloo
Bila sam na koncertu Disturbed-a u Boogaloo-u u utorak navečer i bilo je izvrsno.
Veselje, ružiona, smijanje i prolom emocija moguć' samo u okrilju velike grupe ljudi teškometalne glazbene orijentacije (iako bi se o ovom "teškometalno" još moglo raspravljati dugo u noć, u proljetnu toplu noć) razgalili su me do suza.
Iako je koncert uistinu obilovao fantastičnom svirkom i nastup je bio začinjen maestralnim korištenjem laskanja "prilagođenog korisniku" najviše me ustvari oduševila vrckava osobnost gospodina Draimana i uigranost u nastupu kojom je zračio bend.
Rijetko mi se događa takva "ljubav na prvi posluh" kakva mi se dogodila s njihovom glazbom.
Još mi se rjeđe događa motiviranost da pljunem pare na svirku uživo.
A uvjerljivo najrjeđe mi se događa da odem na svirku i ovako se istinski oduševim nastupom.
Nije bilo ni prestrašno vidjeti da sam po ulasku u dvoranu pokvarila opći prosjek godina prisutnih za bar par mjeseci. 
petak, 06.06.2008.
Evo Lucija*
Veli Čudovište u komentaru na prethodni post:
...ne misliš li da je posizanje za nasiljem kao sredstvom rješavanja frustracije, stresa i općenito odnosa u društvu, de-evolucija?”
Hajd'mo za početak postaviti nekoliko parametara raspravi:
donji tekst je objašnjenje, a ne opravdanje.
Drugi važan parametar je tehničko usklađivanje terminologije: budimo sigurni da pričamo o istoj stvari, ako ćemo raspravljati.
Evolucija je stvaranje najboljeg ustroja ili organizacije živog bića. To je proces kojim se preferencijom pri prirodnoj selekciji odabiru osobine koje će najviše pridonijeti funkcionalnosti jedinke. Moglo bi se reći da su tri stranice trokuta koji čini evoluciju: živo biće, vrijeme i okolina. Neživo ne evoluira, u kratkom vremenskom razdoblju nema evolucijskih pomaka (ipak treba neko vrijeme za prokreaciju :), okolina određuje potrebe koje evolucija ispunjava.
Evolucijski modeli/procesi koji su oblikovali posljednju kohortu antropomorfnih bića relativno su mladi. Danas, okolina je nestabilna i mijenja se čak i desetke puta unutar generacije, što apsolutno znači da se evolucijske prilagodbe na njih ne mogu ni očekivati. Za sada - što imamo, imamo. Osim toga, ta "civiliziranost" ili "orijentacija nenasilju" na koju se pojedinci i/ili grupe pozivaju još uvijek su pusti snovi (idle fancy). Uostalom, koja bi to točka preokreta bila od koje naovamo smo "civilizirani" - izlazak iz klanca Olduvai? Reorijentiranje sa nomadstva na život u naseljima? Izlazak iz mraka srednjeg vijeka? Izum antiseptika? Osnivanje Amnesty Internationala?
To da je nasilje evolucijski ispravno nije teško vidjeti. Ta jedna od osnova ponašanja živih bića je takozvani "mehanizam borbe ili bijega" ("fight or flight response). To nije mehanizam koji se nama "sviđa". To je najfunkcionalniji način za osiguravanje preživljavanja jedinke. Lako je reći, ali teško razumjeti da evolucijski procesi ne osiguravaju "dobro" ili "moralno". Dobro i moralno je arbitrarno. Preživljavanje je činjenica, osnova, nula ili jedan. Ne može se "djelomično preživjeti" isto kako se ne može biti "malo trudna".
Stvarno mi je puna kapa (?!) ljudi koji svakodnevno izgovaraju rečenicu: "Nasilje nije rješenje!" TO je najobičnija floskula. Pa čak i Anonimni Alkoholičari znaju (i, da se razumijemo, ovo nije derogacija AA-a) da prvo moraš priznati da imaš problem, da bi ga mogao početi rješavati. Shodno tome, ako je nasilje problem, onda bi suvislija rečenica bila: "Nasilje jest rješenje, ali ne rješenje koje je meni prihvatljivo."
To već jest mjesto na kojemu može startati evolucija.
*Nu Svjetlonoše 
srijeda, 04.06.2008.
Eskalacija bezumnog i bezrazložnog nasilja
Čudom se čudimo, k'o pura kruhu, zašto se čini da nas je zahvatila eskalacija bezumnog i bezrazložnog nasilja.
Ehehe... deca...
To nije bezumno i bezrazložno nasilje. To je jedno vrlo umno i razložno nasilje.
Razložimo to malo:
Jeste li se ikada upitali zašto "Draga Magda" ima posla? Od čega žive vidjelci i astrolozi? Kako to da postoji loto? Na kojoj ljudskoj osobini kladioničari grade carstva?
Jok, odgovor nije "gluposti".
Nije ni "naivnosti".
Mnogo je, mnogo gore, ako porazmislite ma i jednu milijuntinku o implikacijama date osobine, a osobina u pitanju je "evolucijska prilagodba".
Ljudi, kao jedna od vrsta koje mogu učiti, vode se kroz život relativno jednostavnim principima na kojima učenje radi:
1. Ugoda povećava vjerojatnost ponavljanja ponašanja.
2. Ako ponašanje donosi željene rezultate ponavljati će se.
3. Ako postoji više akcija koje dovode do istog cilja koristiti će se ona akcija koja zahtjeva najmanji napor.
I eto nama našeg vrlog odgovora na pitanje "Otkud ova eskalacija nasilja?"
"Zbubati" nekoga za koga mislimo da je to zaslužio je ugodno. Rezultat je neposredno vidljiv i direktna je posljedica poduzete akcije. Od pregršta ponašanja kojima je posljedica "izravnavanje računa" ovo zahtjeva najmanje napora.
Q.E.D., to je nasilje umno.
A da bi spoznali da uistinu jest i razložno (s razlogom) dovoljno je samo se okrenuti oko sebe i pogledati u kakvoj točki vremena, prostora i društva danas živimo. Frustracija je najizglednija motivacija.
Nitko nije nevin u široj slici stvari. Netko doprinosi akcijom, netko pasivnošću. Pa i ja. Pa i ti.
