Bila sam na koncertu Disturbed-a u Boogaloo-u u utorak navečer i bilo je izvrsno.
Veselje, ružiona, smijanje i prolom emocija moguć' samo u okrilju velike grupe ljudi teškometalne glazbene orijentacije (iako bi se o ovom "teškometalno" još moglo raspravljati dugo u noć, u proljetnu toplu noć) razgalili su me do suza.
Iako je koncert uistinu obilovao fantastičnom svirkom i nastup je bio začinjen maestralnim korištenjem laskanja "prilagođenog korisniku" najviše me ustvari oduševila vrckava osobnost gospodina Draimana i uigranost u nastupu kojom je zračio bend.
Rijetko mi se događa takva "ljubav na prvi posluh" kakva mi se dogodila s njihovom glazbom.
Još mi se rjeđe događa motiviranost da pljunem pare na svirku uživo.
A uvjerljivo najrjeđe mi se događa da odem na svirku i ovako se istinski oduševim nastupom.
Nije bilo ni prestrašno vidjeti da sam po ulasku u dvoranu pokvarila opći prosjek godina prisutnih za bar par mjeseci.
Post je objavljen 12.06.2008. u 14:51 sati.