Pišem...
Probudio sam se usta punih kiseline. Nebo bez oblaka prevlačilo se žutom i ružičastom.
Rosa je svjetlucala u polumraku.
Odšetao sam do vode, nogu pred nogu, premećući u mislima noćašnje snove, ljepljivu i gustu kašu laži, živo blato prenapuhanih osjećaja.
„Zabrinut sam.“ – rekao sam grmu kozje krvi, zagrabio vodu dlanovima i, umjesto da se umijem, dugo buljio u svoj odraz u grotlu izvora.
Post je objavljen 30.06.2008. u 14:45 sati.