srijeda, 31.01.2007.
Uzgredna potražnica
Pogledala sam Lady in the water i tako je izuzetno preodličan da bi stvorcu odmah napisala odu
ili barem nepismenu žbrljesmicu :-)
Ooooo
Šajamalane M. Najtu
filmovi su ti super baš
sam da ti velim
i tak da znaš.
Prva dva nemrem naći
ko ih ima nek se javi,
a ostale već znam napamet
pa čak i kad dubim na glavi.
Dakle, onaj tko ima "Wide awake" (1998) i "Praying with anger" (1992) neka mi se promptno javi na emajl tako mu svih sanaderizama ovoga svijeta!
utorak, 30.01.2007.
Miami vic
Pogledala sam Miami Vice.
Sad bi sjela i, šparna kakva već jesam, plakala za mojih 12 kuna za posudbu dvd-a u lokalnoj videoteci.
Mogla sam ih lijepo uložit u hladno Velebitsko i još bi mi ostalo 2 kune kao početni ulog za sljedeće.
Eeeeeee, da.
Dakle, Miami Vice.
Produkcijski, to je jedan krasan film. Velike face, posebne lokacije, krdo rekvizita i plova glazbenih uradaka, ali ništa ga nije moglo spasiti jer je bolovao od kratke i teške bolesti pričunemamitisa te je krepao još u ranoj predprodukciji, a do sada poprimio sve odlike raspadnute lešine. Bit ću brutalno iskrena i priznati da više akcije ima u prvih 10 minuta bilo koje epizode CSI-a nego u cijelom ovom filmu.
Nažalost, kad rastavimo ovaj film na sastavne dijelove, tu ima i komada suhoga zlata...
Prvi od takvih je gluma istinski fantastičnog Johna Ortiza kojeg pamtim još iz Learyjeve genijalne serije "The Job" koja je išla na našem RTL-u. Ortiz u nekim scenama glumi toliko upečatljivo da se čini nemogućim pomisliti da taj film nije njegov život.
Drugi je odabir Li Gong za ulogu poslovne žene, sudionice u organiziranom kriminalu i Farrellove partnerice. S obzirom da se za tu ulogu gluma uglavom sastoji od "izgledanja" na određeni način, čestitke casting ekipi za odabir.
i Treći...
scene Sonnyja i Isabelle, osim zamjerke na katastrofično lošem osvjetljenju, su zamišljene, napravljene i odglumljene savršeno, vidi se rad i namjera, ali osvajaju ležernošću i time što djeluju tako lako izvedene kao da ustvari i nema nikakvog truda.
Onima koji se ipak odluče na gledanje samo ću reći:
"Hola, chica!"
;-))
petak, 26.01.2007.
CARUM RARUM
Iz dana u dan ne mogu se načuditi razvoju medija u hrvata.
Zar ne bi novinari kao struka trebali težiti obavljanju svog posla čim bolje ovisno o...hmmm...kategoriji medija u kojem rade?
Recimo:
novinari zaposleni u tabloidima pisati senzacionalistički, objavljivati pikanterije iz života lokalnih i inih poznatih, baviti se tračevima i "široko tumačiti" intervjue ;-))
novinari zaposleni u znanstvenim/kvaziznanstvenim publikacijama i slično biti znanstveno i činjenično orijentirani
i konačno...
novinari zaposleni u informativnim redakcijama/publikacijama težiti objektivnom prenošenju informacija, prepričavanju više nego interpretiranju.
Jasno, lakše se o nekoj temi malo informirati pa iznijeti svoje mišljenje nego proučiti temu pa sumirati informacije u oblik prikladan za iznošenje "prosječnom " korisniku.
Time ne želim reći da svi tako rade, ali da je onih koji su drugačiji jako mali broj ne treba posebno isticati jer je vidljivo k`o govno u punču.
srijeda, 24.01.2007.
Da li padajuće drvo u šumi napravi zvuk ako nema nikoga tamo da ga čuje?
Priznajem, gledanje televizijskog programa popuni popriličan komad vremena koje provedem kod kuće. Gledam hrpe dokumentaraca, bar 10-ak filmova tjedno, pratim 8 serija trenutačno i uz potomkicu pogledam kilometre i kilometre crtića.
To je dobar komad televizije, a uglavnom je strane produkcije.
Tu i tamo pogledam i nešto domaćih stvari. Tu i tamo ne zato jer mi je to ispod časti nego zato jer nakon par minuta gledanja zaključim da to ISTO mogu vidjeti i u stranoj produkciji, samo napravljeno bolje.
To vrijedi za većinu naših emisija (osim Fade in-ovih produkcija i Mišakovih ludorija u kasnonoćne sate), a pogotovo za one koje pretendiraju biti humoristične kod kojih je moje najčešće razmišljanje upravo ovo:
KOME JE TO TREBALO BITI SMIJEŠNO?!
i zato..
...ta da...
...konačno saznajemo čemu ovaj preogroman uvod...
jučer je u "Bitangama i princezama" bila fora koja je stvarno bila smiješna!!!
Nevjerojatno, ali istinito.
Dakle, dvije očajne ženske traže frajera u "osobnim oglasima" i jedna čita:
- "laprd, laprd, laprd (zgodan, obdaren, pametan, štajaznam) šifra "John Holmes".
Ja se kidam od smijeha, druga govori:
-" Pa taj mi izgleda ok, idem ga nazvat da se nađem s njim." u totalno naivno-nevinom demeanoru,
ja padam s kauča od smijeha, ova diže slušalicu i nakon kratkog razgovora prenosi da se nalaze u lokalnoj birtiji još uvijek totalno "clueless",
ja sam se od smijeha otkoturala iza kauča i pokušavam ne progutati ogroman hairball mucica, već ozbiljno zabrinuta na koji će način hrvatski scenaristi zaklati tako dobru foru
prolazi njihov sastanak...uspješno ili neuspješno koga briga, ali nevjerovatno!!!
Nitko nije pokušao "glupom gledateljstvu" objasniti referencu na Johna Holmsa.
Konačno!!!
Nevjerovatno.
ponedjeljak, 22.01.2007.
Halo, policija...
Dakle, čitam ja neki dan teletekst RTL-a i tamo piše nešto otprilike "91-godišnji muškarac zatukao svoju 30 godina mlađu ženu" i tak si mislim:...
čekaj malo; nije li prije par dana 67-godišnji muškarac zatukao svoju par godina mlađu ženu u nekoj ili nekoj drugoj selendri,
a bome i dvadeset-i-nešto-godišnji muškarac pokušao bombom "riješiti problem" sa svojom 2 godine starijom bivšom djevojkom
i da sad ne laprdam unedogled, jer čim dulje o tome razmišljam sve više imam osjećaj da se to događa svaki dan, da pređem na stvar:
Ja ovo (iako razumijem KAKO se dogodilo) uopće ne kužim!
Sumirajmo malo činjenice te njihove interpretacije, na trenutak zanemarimo sociološke interpretacije i zadržimo se na racionalno (evolucijsko) psihološkim:
1. iako na prvi pogled izgleda da sam se okomila na frajere koji su zatukli žene, to je tako samo radi (novinskih) primjera, statistike smo svi već stoput čuli, muškarci vode oko 9:1 u ubojstvima supružnika, ali to sad uopće nije bitno. Dovedene u određene okolnosti, žene mogu biti isto toliko nasilne, a bogami i puno maštovitije od "blunt force traume" i rakijice uz telefon u kuhinji dok čekaju prijevoz u istražni zatvor.
2. iako su u vezama oba spola sklona zadržavanju statusa quo, čine to na različite načine i sa različitom motivacijom, npr. prema evolucijski smislenom objašnjenju ljubomoran muškarac ne želi da njegova žena kopulira s nekim drugim da mu se ne bi dogodilo da on budala odgaja kukavičje jaje, dok ljubomorna žena ne želi da muškarac stvara prisne emocionalne veze s nekim drugim jer će to uzrokovati odljev kapitala iz osnovne obiteljske jedinice.
I sad ono što ustvari hoću reći:
Većina vas koji će ovo pročitati najvjerovatnije ima dovoljno pameti da i sami zaključite da ovo nije jedan običan zec u grmu.
Ti ljudi nisu ubili te druge ljude jer su "ljubomorni" nego zato jer se status quo financijski, životni, staleški, sramotni, obiteljski, suživotni i slično nije mogao održati. To je činjenica.
A druga je činjenica da nije te ubijene ljude ubila "ljubomora" nego su ih ubili drugi ljudi koji su procjenili da je to ubojstvo rješenje njihovog problema.
I time nepovratno promijenili status quo.
petak, 19.01.2007.
Ma `ko je noćas bio budan s temperaturom 40
pekmeziću, pekmeziću
kol`ko ima sati?
luda tikva baš se svikla
novine listati
pa tu ima bar dva klika
di se tijela vide
kako rade "one stvari"
`opće se ne stide.
utorak, 16.01.2007.
Štafeta, štafeta, od vepra pašteta...
Ovo je jedan idealan zadatak za ispuniti u ovom trenutku, budući da, elem, o meni znate skoro pa ništa...što će reći...;-)
...ovdje bi se lijepo dalo zadatak i izvršiti pa da znate točno toliko koliko znate i do sada...ništa.
Al neću bit...hmmm...takva :-)
Malo ću se ipak odati.
1. O većini religija znam ponešto, o velikima i nešto više, ali niti jednoj ne pripadam. Osobno vjerujem u Boga koji nije niti urar, niti stvoritelj niti kontrolor, a definitivno ne ide selom od prozora do prozora provjeravajući tko čiju ženu jebe...kod njega nema plaćanja svake subote, ali ne treba ni smrt čekati da otkriješ da li ti je srce lakše od pera...sukladno Fowlerovih šest stupnjeva religijskog razvoja, za svakog je čovjeka Bog onakav kakvog ga može razumjeti.
2. Ne vjerujem u ljubav ograničenu spolom. Kao pripadnik vrste koja ima mogućnost uživati u prednostima rekreativnog seksa vjerujem da je skoro pa jedino mjerilo obostrano prihvaćanje i sposobnost razumjevanja i interpretacije davanja pristanka...zdravo seljački...ako dvoje (npr. dvoje) ljudi nešto hoće te razumiju u kakvoj se situaciji nalaze te moguće reperkusije učinjenog neka to i naprave. Na kraju krajeva, gledajući sa strane...kad se dva frajera/žene/frajer i žena ljube ne trebaš biti atomski fizičar da vidiš da li se ljube jer se vole ili da bi se prezentirali kao nekakvi.
3. Volim dodirivati ljude i to nije seksualno motivirano. Iako bar 98,3% ljudi koje poznajem misli kako im se vječno bijesno upucavam, dodirivanje ustvari to uopće ne znači. Volim nekog zagrlit kad sam sretna, zaplesat kad se zabavljamo, izljubit kad je rođendan/praznik, nasloniti na sebe kad se rasplaču, valjat se po travi/snijegu kad se glupiramo i slično. Ne razmišljam puno o tome niti tome pripisujem poseban značaj, ali vrlo sam svjesna da su ljudi sve osjetljiviji na to i ne mislim da je zdravo biti tako restriktivan glede svog osobnog prostora.
4. Obožavam kuhanje bar onoliko koliko obožavam filmove, a možda i malo više. Tu se ne bojim nikakvog eksperimentiranja i isprobavanja i već sam radila veliku većinu jela kojih bi se netko mogao dosjetiti. Između ostalog, znam napraviti baklavu uključujući pravljenje i razvlačenje kora pa tako sve do preljevanja agdom. ;-)
5. Zadnji put sam doživjela orgazam za koji je bio zaslužan netko drugi, a ne ja, u studenom 2003.
Štafetu ne mogu predati dalje jer čini mi se da bi mi se broj ljudi s kojima ponekad i komuniciram na ovom blogu blagorečeno prepolovio, tako da ostavljam štafetu na brizi nekih pet ljudi koji ovo pročitaju pa se požele izjasniti o svojih 5 stvari koje ne znamo o njima.
ponedjeljak, 15.01.2007.
Karma se ukakala dok livadom je skakala
Eto, slijepa pravda je i mene stigla, dugo ne bit bolestan ukenja ti karmu, pa sam evo dobila gnojnu anginu.
Jupi!
Zanemarimo li pitanje qualie osjećam se kao dvaput pregažena strvina male životinje na seoskoj cesti i još malo gore, a niti jesti niti spavati ne mogu, što će bespogovorno dovesti do toga da ću se liječiti pred kompjuterom u društvu Deluxe editiona Forgotten Realmsa što nikako ne može izaći na dobro.
Nije dobro al` je srcu drago!!!
;-))
četvrtak, 11.01.2007.
Danas jedan humanitarni
Ko ima par kuna viška nek ih odnese do Privredne banke te tamo uplati na žiroračun broj
2340009-3102023501 te time napravi koračić u omogućavanju maloj Eni Ramić da joj u Italiji operiraju srčeko (tetralogia fallot).
Više o tome možete pročitati ovdje.
srijeda, 10.01.2007.
Tko o čemu, debilček o HPV-u
Humaani papilomaa viiruus.
Ajmo opet...
Huuumani paapiloma viiruus.
Khm, dakle...Tko jučer nije gledajući "Otvoreno" naučio reći humani papiloma virus taj definitivno nije gledao "Otvoreno".
Dvije mi stvari padaju na um kad sad razmišljam o tih mučnih 40setak minuta:
1. u nas slobodnih nezavisnih i bogobojaznih hrvata očito ništa ne ide bez drame. Školski sadržaji i danas nude dovoljno prostora da bi zdravstveni odgoj jedne normalne (pod ovim mislim prosječne) osobe mogao biti podučen kroz uobičajeni program i bez parade, ali
neeee...
i
2. daleko smo mi još od toga da shvatimo važnost "image consultinga" kad na televiziju otvorenog tipa (a da to nije Jerry Springer ili Globalno sijelo) može doći crveni debilček kog je mama obukla da nam pripovijeda, ne mnogo talentiranije od velike are, o tome da "kondomi nisu sigurni, ne štite od humanog papiloma virusa".
Jao.
Podijelit ću nešto s Vama.
Obiteljska tradicija u kući mojih roditelja uključuje nekoliko stvari:...vjeruje se u kršćanskog Boga, štuju se katolički blagdani i pripada se knjižnom klubu (poput Svijeta knjige). Religija pritom dolazi nakon zdravog razuma, ali ispred vjere.
I tako, zbog Svijetoknjižne pripadnosti, nekada davno u kući mojih roditelja kupljene su "Enciklopedije seksualnog odgoja" 7-13, 13-15, 15-18 i 18-21 ili tako nekako (podijeljeno po godinama čitatelja. Tko ih je vidio zna, a tko nije nek si potraži i pogleda jer bi to bila prevelika digresija.), a ja sam ih imala priliku pročitati. I to ne bilo kako...budući da čitam od 4. godine prvu sam pročitala s oko 7, a onda sam se bome načekala da pročitam ostale...godine su u pitanju ;-).
U međuvremenu, krenula sam u školu... bilo je ok...nemam neke traume i slično..., ali sam u 7. razedu skužila da stvarno postoje ljudi o kakvima smo čitali u Okeju - oni koji pitaju:
"Jel mogu ostat trudna, ako poslje brata idem na zahod/uđem u bazen?".
Osim što me to totalno sablaznilo jer su ti ljudi slušali ista predavanja iz prirode i biologije kao i ja, potaknulo me da užicam razrednicu da napravimo malu promjenu u satovima razredne zajednice pa riješimo neke dileme...Ona je bila za i još je imala neke frendove s faxa biologije pa smo napravili seminarski blok sat za edukaciju o spolnosti.
To je bio takav hit da su i svi ostali razrednici i učenici sedmog razreda slušali s nama...i to je to...malo biologije, nekakav ukusan i dobi primjeren filmić, FAQ i mirna bosna. U našoj generaciji više niko nije pitao "Jel mogu ostat trudna ako sjedim u tramvaju nakon Mirka i Slavka?".
Dakle, čemu sve to?
ponedjeljak, 08.01.2007.
Kupus
Eto, konačno je prokleti kolektivni godišnji završio pa mogu izaći iz ormara i sjesti za kompjuter.
Kad uspijem istisnuti iz sebe nešto više od zgađenogbožićnonovogodišnjegkolektivnogodišnjavskog preseravanja napisat ću kakav suvisao post.
Nadam se da će to bit skoro, ali niš ne obećavam.
ponedjeljak, 01.01.2007.
Ovca od penisa
Sretna Nova!
Eto, prošlo je i to.
Voljela bih da mogu reći da je na dočeku bilo ludo i nezaboravno, da sam se veselo nalila u ulickanom izdanju izmjenjujući vickaste komentare sa onima koji su mi nearest i dearest, ali....nije bilo tako.
Bilo je puno luđe i nezaboravnije.
I to ne in a good way.
Dakle, nek nam Nova bude SRETNA.
