Pogledala sam Miami Vice.
Sad bi sjela i, šparna kakva već jesam, plakala za mojih 12 kuna za posudbu dvd-a u lokalnoj videoteci.
Mogla sam ih lijepo uložit u hladno Velebitsko i još bi mi ostalo 2 kune kao početni ulog za sljedeće.
Eeeeeee, da.
Dakle, Miami Vice.
Produkcijski, to je jedan krasan film. Velike face, posebne lokacije, krdo rekvizita i plova glazbenih uradaka, ali ništa ga nije moglo spasiti jer je bolovao od kratke i teške bolesti pričunemamitisa te je krepao još u ranoj predprodukciji, a do sada poprimio sve odlike raspadnute lešine. Bit ću brutalno iskrena i priznati da više akcije ima u prvih 10 minuta bilo koje epizode CSI-a nego u cijelom ovom filmu.
Nažalost, kad rastavimo ovaj film na sastavne dijelove, tu ima i komada suhoga zlata...
Prvi od takvih je gluma istinski fantastičnog Johna Ortiza kojeg pamtim još iz Learyjeve genijalne serije "The Job" koja je išla na našem RTL-u. Ortiz u nekim scenama glumi toliko upečatljivo da se čini nemogućim pomisliti da taj film nije njegov život.
Drugi je odabir Li Gong za ulogu poslovne žene, sudionice u organiziranom kriminalu i Farrellove partnerice. S obzirom da se za tu ulogu gluma uglavom sastoji od "izgledanja" na određeni način, čestitke casting ekipi za odabir.
i Treći...
scene Sonnyja i Isabelle, osim zamjerke na katastrofično lošem osvjetljenju, su zamišljene, napravljene i odglumljene savršeno, vidi se rad i namjera, ali osvajaju ležernošću i time što djeluju tako lako izvedene kao da ustvari i nema nikakvog truda.
Onima koji se ipak odluče na gledanje samo ću reći:
"Hola, chica!"
;-))
Post je objavljen 30.01.2007. u 13:51 sati.