Priznajem, gledanje televizijskog programa popuni popriličan komad vremena koje provedem kod kuće. Gledam hrpe dokumentaraca, bar 10-ak filmova tjedno, pratim 8 serija trenutačno i uz potomkicu pogledam kilometre i kilometre crtića.
To je dobar komad televizije, a uglavnom je strane produkcije.
Tu i tamo pogledam i nešto domaćih stvari. Tu i tamo ne zato jer mi je to ispod časti nego zato jer nakon par minuta gledanja zaključim da to ISTO mogu vidjeti i u stranoj produkciji, samo napravljeno bolje.
To vrijedi za većinu naših emisija (osim Fade in-ovih produkcija i Mišakovih ludorija u kasnonoćne sate), a pogotovo za one koje pretendiraju biti humoristične kod kojih je moje najčešće razmišljanje upravo ovo:
KOME JE TO TREBALO BITI SMIJEŠNO?!
i zato..
...ta da...
...konačno saznajemo čemu ovaj preogroman uvod...
jučer je u "Bitangama i princezama" bila fora koja je stvarno bila smiješna!!!
Nevjerojatno, ali istinito.
Dakle, dvije očajne ženske traže frajera u "osobnim oglasima" i jedna čita:
- "laprd, laprd, laprd (zgodan, obdaren, pametan, štajaznam) šifra "John Holmes".
Ja se kidam od smijeha, druga govori:
-" Pa taj mi izgleda ok, idem ga nazvat da se nađem s njim." u totalno naivno-nevinom demeanoru,
ja padam s kauča od smijeha, ova diže slušalicu i nakon kratkog razgovora prenosi da se nalaze u lokalnoj birtiji još uvijek totalno "clueless",
ja sam se od smijeha otkoturala iza kauča i pokušavam ne progutati ogroman hairball mucica, već ozbiljno zabrinuta na koji će način hrvatski scenaristi zaklati tako dobru foru
prolazi njihov sastanak...uspješno ili neuspješno koga briga, ali nevjerovatno!!!
Nitko nije pokušao "glupom gledateljstvu" objasniti referencu na Johna Holmsa.
Konačno!!!
Nevjerovatno.
Post je objavljen 24.01.2007. u 10:40 sati.