Bilježnica starog pokvarenjaka (IV)

... prazno je, usprkos borbi, nadanjima, naivnim,... ustvari glupim i bezličnim pokušajima da se svemu, svemiru, ljudima, mislima, svemu, baš svemu dade smisao, valjda iz potrebe da smisao dam i sebi samom,... i onda... mnogo kasnije, bez umora, odjednom valjda, znam, prazno je, kao ponor, bez misli, bez boje, bez glasa... lica, dodira, uzdaha... i život, samo kaplje, između zidova, umoren grijehom, žudnjom, sudbinom valjda... danas, pobijedilo je, jučer, zabludjelo jučer, drhtaj nadvladao dodir, glas, utihnuo, utonuo, zamuknuo.