Sanjam...

srijeda , 31.05.2017.

Iz dana u dan
Obraze
Prste kako trepere po njima
Meko, nježno, radoznalo
Ispitujući zaljubljeno svaku poru
Svaki obris
Titraj usana
Nesigurnih
U ono što slijedi
Nesigurnih u to što žele
Dok i same nervozno odlučuju
Otvoriti se, ili ne
... u poljubac

Čvrsto zatvaram oči...

Do sljepila...
Do bljeska svemira umišljenog u mraku neviđenja
Do bola od želje da svijetlo ostane tamo... negdje vani...
daleko...

Tek jedan prekobrojan...

Uzmem tisuću nasumičnih stihova
Naizgled dubokih
Važnih
Prekrijem njima svaki trag
Osjeta, sjećanja, želje
Dozvolim si
Otupjeti u buci
Ne sanjati
Ne disati
Ne razmišljati
Ne biti

Teorija zavjerenih snova...

Proći će godina
Možda i više
Vrijeme u kojem ćemo naučiti izbjegavati mjesta koja bude neugodna sjećanja
Vrijeme koje će nas polako uvesti u kolotečine, sigurnost
Vrijeme u kojem će život iznova naučiti imati vlastiti smisao, ritam, korak
A mene
Mene izuzetno radoznalo zanima
Kako će nakon svog tog vremena provedenog u kolotrazima, čvrstog držanja tog umirujućeg ritma
Izgledati susret
Potpuno slučajan
Sa svim nadanjima i isčekivanjima već poodavno ugaslim...
Koji zametnuti zakutak srca bi taj susret mogao nenadano dotaknuti?

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.