komentiraj (0) * ispiši * #
Bilježnica starog pokvarenjaka (X)
četvrtak , 03.05.2018.... ma svjestan sam ja svih svojih iluzija, čak i onih samonametnutih, kojima samog sebe oblačim, u oblake, u kišu i sunce...
... ma svjestan sam ja i sve te patetike, i žuči koja naizgled nehotice proviri iz mog čvrsto zatvorenog uma...
Svjestan sam ja svega što nikada, ni sebi, ne priznajem...
komentiraj (2) * ispiši * #
Bilježnica starog pokvarenjaka (IX)
petak , 30.03.2018.I ne... ne osjećam, riječi, ljude, tebe... ne osjećam želju, biti, postojati, trajati... ne žalim, ne žudim, ne kudim...
Udahnem, ponekad, duuugim dahom,...
Zastanem na tren, prije nego ga ispustim, zatreperim, na tren, u sebi, tiho,... na tren, kratak, dovoljan za odagnati te, za odlučiti, disati, nastaviti koračati nogama bosim, kroz žalo, kroz valove...
Kišu na obrazu volim...
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
Bilježnica starog pokvarenjaka (VII)
ponedjeljak , 05.03.2018.... nema tragedije u smrti, ni u napuštanju snova, nadanja, vjere... nema ništa posebnog, lijepog ni jedinstvenog u tome 'uzvišenom životu'... teatralnost na koju smo svikli, tiho klizi sa ogrubjelih usana, kapaju, riječi, sada, već, sasvim beznačajne...
tvoj dodir
još gori
na usnama
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
Bilježnica starog pokvarenjaka (VI)
četvrtak , 22.02.2018.Ne grlim,
ne ljubim,
ne dodirujem.
... po rubovima, stvarnosti, svijesti, plešem, tiho, kao da želim neprimjećen biti, kao duh, nevidljiv, nestvaran, dalek, kao san, zaboravljen, plah,... kao glas, promukao, šapat kojeg više ne čuješ...
Ne sanjam,
ne žudim,
ne,
ne želim...
komentiraj (0) * ispiši * #
A world in her eyes
To enjoy
a look
I can never earn
komentiraj (3) * ispiši * #
Bilježnica starog pokvarenjaka (V)
utorak , 13.02.2018.... sebična želja za posjedovanjem... narcisoidna potreba da nas drugi istovremeno želi jednako tako... želja za matematičkom nemogućnošću za spajanjem dva beskonačno udaljena svemira, u beskrajno nevjerojatnoj koliziji savršenog poklapanja...
potreba da je sve to, nešto uistinu posebno, jedinstveno, neponovljivo... želja da postojanje ima dubok i važan smisao...
želja, održati privid... ideal... jer ona mora biti ideal, savršena, nezamjenjiva... a ovo... ovo prlja, blati, uništava tu ljupku sliku... prizemnošću, običnošću... rukama, dodirom... nepostojanjem...
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
Bilježnica starog pokvarenjaka (IV)
petak , 09.02.2018.... prazno je, usprkos borbi, nadanjima, naivnim,... ustvari glupim i bezličnim pokušajima da se svemu, svemiru, ljudima, mislima, svemu, baš svemu dade smisao, valjda iz potrebe da smisao dam i sebi samom,... i onda... mnogo kasnije, bez umora, odjednom valjda, znam, prazno je, kao ponor, bez misli, bez boje, bez glasa... lica, dodira, uzdaha... i život, samo kaplje, između zidova, umoren grijehom, žudnjom, sudbinom valjda... danas, pobijedilo je, jučer, zabludjelo jučer, drhtaj nadvladao dodir, glas, utihnuo, utonuo, zamuknuo.
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
Bilježnica starog pokvarenjaka (I)
četvrtak , 18.01.2018.... strana je, zastrašujuća, ona od koje drhtajima obuzet bježim... od nje, od svake nje koja je ikad odškrinula vrata, pustila prostor vrisku, ogolila, srce, tamu, načela radost, zaigrala tu smiješnu, glupu igru, otopila, odustala, zaboravila, svojim putem nastavila
...
da
vrijeme pusti
zaboravu teći...
komentiraj (0) * ispiši * #
U sebi sigurno znaš
četvrtak , 11.01.2018.Ruke
te druge
neće biti moje
... i neće biti suzdržane, ni plahe,... neće propitkivati dodire, bit će gladne pronaći, sebe, utažiti svoju glad za tvojom kožom, za drhtajima koje, sebično, bez razmišljanja žele,... i na kraju, ipak, pruže ti više,... i strasti, i grijeha, i sebe...
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
Samo brojim sutra...
nedjelja , 07.01.2018.Sva jutra u kojima se probudim i pomislim na tebe, i potom shvatim, prošlo je vrijeme, već dugo je, kako nisi tu, kako ne sanjamo, zajedno, iste snove, iste želje, iste nas... sva ta jutra su zimska, do kostiju hladna,... i tiha, sablasna,... baš kao danas...
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
