denisseselj.blog.hr

Tuđman o Titi!

Udba nam je sudba!!

Nažalost, bez obzira mom protivljenju ulaska Hrvatske u EU imao sam i par situacija zbog kojih bi bilo dobro da Hrvatska uđe u Uniju i jedna od njih je riješavanje kadrova Udbe u redovima Hrvatske državne vlasti.
Ni sumnjao nisam da bi nova vlast mogla i da je to njoj toliko bitno da stane u zaštitu Boljkovcu,Mustaću,Manuliću ili Perkoviću.
Ovaj primjer pokazuje uistinu da su HDZ i SDP jedna te ista stranka trenutno razdjeljena u dva bloka.
Naime, Josip Perković je 90-tih ubačen u HDZ-ov pokret a sad kod Josipovića stoluje njegov sin Saša.
Sve u svemu,ima bit da nam je uistinu UDBA SUDBA.

Prenosim tekst sa Portala Dnevno.hr:


Ucijenjena podatkom o ocu, Vesna Pusić tražila ukidanje tjeralice za Perkovićem?!


Vesna Pusić doživjela je pravi slom kada su objavljeni detalji o njezinom ocu, odnosno informacija da je on za vrijeme NDH bio vojni sudac, koji je, najvjerojatnije, donosio i presude protiv Židove i komunista, a koji je, unatoč tome, kasnije postao akademik i ugledni građanin Jugoslavije – primjećuje dr. Jurčević.

Ugledni njemački 'Süddeutsche Zeitung' nedavno je preko cijele stranice objavio tekst u kojem podsjeća da je prije 29 godina na njihovu tlu ubijen hrvatski emigrant Stjepan Đureković, a da su počinitelji i nalogodavci tog politički motiviranog atentata još na slobodi, te da žive mirno u Hrvatskoj. Podsjeća, potom, da je riječ o Zdravku Mustaću i Josipu Perkoviću, bivšim najmoćnijim jugoslavenskim, a potom i hrvatskim obavještajcima, koje hrvatske vlasti već godinama odbijaju izručiti Njemačkoj

Novinaru koji potpisuje tekst nije promaknula ni činjenica da je Saša Perković, sin osumnjičenog Josipa Perković, i danas savjetnik za nacionalnu sigurnost hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, baš kao što je do jučer bio savjetnik bivšeg predsjednika Stipe Mesića.

Njemački dnevnik piše i o čudnom odabiru savjetnika Ive Josipovića

- Zdravko Mustać i Josip Perković, su među najtraženijim ljudima Njemačke, njihove su adrese poznate, a njihova se imena nalaze na tjeralici bavarskog Nacionalnog ureda kriminalističke policije. Poslano je više zahtjeva za pomoć Republici Hrvatskoj. Međutim, u ovom slučaju hrvatska država ne reagira. Njemačke su vlasti imale dobro sredstvo prisile, Hrvatska 2013. ulazi u EU. Tijekom pristupnih pregovora pitanje vladavine prava odigralo je veliku ulogu, navodno i po pitanju slučaja Đureković. Međutim, Ugovor o pristupanju potpisan je u prosincu 2011. godine, a s hrvatske strane dokument je potpisao predsjednik Ivo Josipović, čovjek čiji se savjetnik za nacionalnu sigurnost zove Saša Perković i sin je Josipa Perkovića, koji je navodno izdao nalog za ubojstvo Stjepana Đurekovića', s nemalim zaprepaštenjem konstatira ugledni munhenski dnevnik, čiji nam je tekst poslužio kao povod da istražimo novosti oko intrigantnog 'slučaja Perković', medijske poslastice o kojoj, iz tipično hrvatskih razloga, gotovo nitko ne piše.

Bavarska policija nedavno je maknula tjeralicu za Perkovićem!

- Novost je da je bavarska policija sa svog portala prije par dana skinula tjeralicu za Perkovićem. U nekim medijima špekuliralo se da je to učinjeno na zahtjev Vesne Pusić, ministrice vanjskih poslova Hrvatske, koja je nedavno posjetila Njemačku i koja je, navodno, tom prilikom od njemačkog kolege Westerwellea tražila da povuče međunardnu tjeralicu za Josipom Perkovićem – ističe Bože Vukušić, autor knjiga 'Tajni rat Udbe protiv hrvatskog iseljeništva' (2002.) i 'Tajne iz Udbinih arhiva' (2012.),, koji potom dodaje da on pretpostavlja da se u tom slučaju događaju određena pravna preslagivanja, odnosno da slučaj nije obustavljen, već da se tjeralica prilagođava pravilima Europskog uhidbenog naloga.

- Kad Hrvatska uđe u EU međunarodne tjeralice više neće biti nužne da bi se uhitio netko unutar Unije. Pod pretpostavkom da Nijemci nisu odustali od slučaja, moguće je da sada prilagođavaju dokumentaciju i sadržaj tjeralice za potrebe EU-Haftbefehla – napominje Vukušić, uz napomenu da nije tajna kako Josipa Perkovića već godinama štite udbaške i neokomunističke strukture unutar Hrvatske, koje su, prema njegovu mišljenju, danas možda i jače nego u doba Jugoslavije, jer su samostalne i jer ne moraju više Beogradu polagati račune.

Vukušić: Dokaz da su udbaške strukture i danas jake je imenovanje Saše Perkovića Josipovićevim savjetnikom

- Najbolji dokaz da su te strukture i danas jake je činjenica da je Saša Perković, unatoč svim protestima domaće i međunarodne javnosti, još uvijek savjetnik predsjednika Republike Ive Josipovića. Bivši udbaši su, osim u politiku, itekako infiltrirani i u hrvatsko gospodarstvo i medijsku scenu, zbog čega možemo reći da oni i danas, mehanizmima tipičnim za tajne službe, vladaju Hrvatskom. Kako? Oni su, po svemu sudeći, uzeli kartoteke suradnika tajnih službi koje su postojale u Hrvatskoj, a koje su u jednom trenutku nestale i koje im danas vjerojatno služe da bi ucjenjivali osobe koje su imale udbašku povijest, kao i njima bliske ljude. To je, bez ikakve sumnje, najjače oružje kojim raspolažu, zbog čega je davno trebalo učiniti lustraciju, ne u funkciji progona ljudi, već zbog nacionalne sigurnosti – napominje Vukušić, te dodaje da dokumetni koji mogu poslužiti za kompromitiranje i ucjenu pojedinih hrvatskih državljana i danas postoje u Beogradu, jer je hrvatska UDBA, odnosno Služba državne sigurnosti, sve bitne dokumente u bivšoj državi morala slati centrali u Beograd.

Srbi znaju sve tajne bivših hrvatskih udbaša

- Pojedinci u Srbiji znaju sve pojedinosti o mnogim Hrvatima, što može biti vrlo opasno za Republiku Hrvatsku. Lako je pretpostaviti da osim srpskih tajnih službi, povjerljive podatke o UDBA-inim suradnicima iz Hrvatske imaju i tajne službe drugih zemlja, koje onda tim podacima mogu manipulirati, te tako nanositi štetu Hrvatskoj. Zato bi Hrvatska trebala napokon rekonstruirati dokumente koji su pokradeni, te napokon lustrirati osobe koje su bile suradnici tajnih službi u bivšoj državi, a koji su danas potencijalno ucjenjivi te stoga opasni za Hrvatsku. Jer mi danas, primjerice, ne znamo tko sve sjedi u Vrhovnom i Ustavnom sudu, ne znamo jesu li i tamo ljudi koji imaju dosjee UDBE i kojima netko zbog toga može manipulirati. Miroslav Šeparović je, primjerice, bio pravnik u JNA i prijatelj je Josipa Perkovića, a danas je sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske, premda ne znamo je li i on imao veze s UDBOM. Poznato je, međutim, da je glavni urednik Jutarnjeg lista, Mladen Pleše, bio suradnik jugoslavenskih tajnih službi, a činjenica da on unatoč tome danas vodi vodeći dnevnik najveće hrvatske medijske kuće dovoljno govori o karakteru medijskog carstva Nine Pavića – zaključuje Bože Vukušić.

S njim se složio i dr. Josip Jurčević, povjesničak koji također prati i istražuje problematiku UDBA-inih zločina i stradanja hrvatskih emigranata.

Jurčević: Trgovinu oko Perkovića skupo ćemo platiti

- Čudno je da su Nijemci maknuli tjeralicu za Perkovićem, iako slučaj još nije riješen. Moguće je da je u pitanju nekakva trgovina, što nikako nije dobro za Hrvatsku i što znači da ćemo njemačko moguće odustajanje od Perkovića skupo platiti. I u prošlosti je, naime, bilo sličnih slučajeva u kojima su, osim jugoslavenskih tajnih službi, u atentate na hrvatske emigrante ili međudržavne trgovine ljudima bili uključeni i dijelovi njemačke države. Potvrđuje to, po svemu sudeći, slučaj ubojstva Branimira Delića iz 1972. godine. Delić je, da podsjetim, u pismu napisanom jednom prijatelju u Austriji prije svoje smrti naveo da će, ako ga likvidiraju, za njegovu smrt biti odgovorna i njemačka država, što su kasniji događaji i potvrdili. Zanimljiv je i slučaj poznatog hrvatskog emigranta Stipe Bilandžića, kojega su njemačke vlasti htjele razmijeniti s jugoslavenskima, kako bi zauzvrat od Beograda dobile pripadnike 'Crvenih brigada', koje su šesdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća izvodile terorističke akcije u Njemačkoj. Već dogovorenu trgovinu ljudi tada je spriječila njemačka javnost i tamošnji mediji, alarimrani od strane hrvatskih emigranata – ističe u uvodu dr. Jurčević, pa podsjeća na činjenicu da je ministrica vanjskih poslova Hrvatske, Vesna Pusić, doživjela pravi slom kada su objavljeni do tada nepoznati detalji o njezinom ocu, odnosno informacija da je Pusić senior za vrijeme Nezavisne države Hrvatske bio vojni sudac, te da je na toj funkciji najvjerojatnije morao donositi brojne presude protiv Židova i komunista, a da je unatoč tome kasnije postao akademik i vrlo ugledni građanin Titove Jugoslavije. Nakon što je ta informacija objavljena, Vesna Pusić posve je, prema riječima Jurčevića, nestala iz hrvatske javnosti.

Moguće je da ministricu vanjskih poslova ucjenjuju

- Moguće je da netko informacije o njezinu ocu dozirano objavljuje upravo da bi manipulirao Vesnom Pusić. Dio je već objavljen, a drugi dio vjerojatno čuvaju kao sredstvo ucjene. Moguće je, stoga, da je Vesna Pusić i zbog takvih okolnosti od Njemačke tražila da obustavi tjeralicu za Josipom Perkovićem – podvlači Jurčević, te dodaje da je zbog svega navedenog doista u Hrvatskoj nužno provesti proces dekomunizacije, kad već nismo proveli lustraciju prije dvadeset godina.

- Predsjednik Ivo Josipović javno je priznao da su mu ljudi iz ureda Saše Perkovića pomogli u predsjedničkoj kampanji. Predsjednik je, dakle, priznao da je koristio obavještajne službe u svojoj predsjedničkoj kampanji, nakon čega je Sašu Perkovića odlučio zadržavti u Uredu predsjednika. I taj detalj dovoljno govori o aktualnom hrvatskom predsjedniku – primjećuje na kraju dr. Josip Jurčević.

"Ja se istine ne bojim"

INTERVIEW: 'VJEČITI PRAVAŠ' BEZ STRANKE DENIS ŠEŠELJ


Piše Nikolina Metković- Portal Dubrovnikpress13. kolovoza 2012.



Iako je zbog aktivnosti na svome blogu izbačen iz HSP-a „vječiti pravaš“ Denis Šešelj u razgovoru za Dubrovnikpress.hr otkriva kako mu je velika želja pomiriti bivše lidere te stranke Anta Đapića i Dobroslava Paragu. Pojašnjava kako je iz HDSSD-a, čije je osnivanje na jugu Hrvatske sam inicirao, izašao zbog neslaganja oko zastupljenosti Dubrovnika. Naglašava kako mu ne smeta kad ga zovu „čuvarom mosta u izgradnji“, a prisjeća se i kako je zagorčavao život svome prezimenjaku, haaškom optuženiku Vojislavu Šešelju.

Na gradilištu pelješkog mosta još ima dovoljno materijala da ujutro dođu radnici i krenu s radom. Čeka ih i 80 namještenih ležaja s novim madracima. Čekam ih ja zbog druženja. Nisam navikao na samoću, zato sam nabavio psa i već dvije godine čekam da progovori, ali ne ide mu baš. Za sada je stanje tako da će prije pas progovoriti nego što počne izgradnja mosta.

Nakon HSP-a napustili ste i HDSSD, stranku u osnivanju koja je u 10. izbornoj jedinici trebala izaći na predstojeće izbore. Jeste li razočarani u politiku?
- Politika u Hrvata prikazuje i stanje nacije. Izvrnute su vrijednosti. Na političkom su tržištu varalice koje čekaju uhljebljenje u neke odbore i reketare velike političke stranke. Ja sam, bez lažne skromnosti, jedan od rijetkih istinskih pravaša na jugu Hrvatske i nikad neću izdati tu političku ideju. Razočaran jesam, ali posustati neću! Moj djed Jure nije posustao 49 godina pa sad leži na groblju Boninovu.

SAMO ĐAPIĆ I PARAGA MOGU UJEDINITI HSP

Na blogu ste, obrazlažući razloge odlaska ih HDSSD-a, naveli da ostajete pravaš. Znači li to da se vraćate u HSP?
- Zovu me mnogi i sa svima razgovaram, ali moja ljubav uz obitelj, domovinu, Hajduka je HSP kojemu sam 20 godina vjeran. Ja sam pravaš Blaža Kraljevića, Dobroslava Parage i Ante Đapića. Nisam kao neki koji se danas predstavljaju pravašima, a devedesetih su bili HDZ-ovi ljudi. Hoću li se vratiti u HSP, za sada ne znam, ali ću se pojaviti na lokalnim izborima i to u pravaškom obliku jer želim da naš narod prihvati pravaški nauk i vrijednosti koje je utemeljio jedini Otac Domovine dr.Ante Starčević.

Pod kojim uvjetima biste se vratili u HSP?
- Nema uvjeta! Aktivnije bih se uključio kada bi se u vrhu stranke dogovorili da rade na objedinjavanju HSP-a. Poštujem jedino dogovor Đapić-Paraga. Od pravaštva u Hrvatskoj neće biti ništa dok za stol ne sjednu dva bivša šefa HSP-a jer su oni i podijelili pravaštvo, a ovo poslije što se dogodilo je produkt djelovanja tajnih službi i jednog dijela HDZ-a.

Mogu li Paraga i Đapić, nakon niza optužbi koje su iznijeli na račun jedan drugoga, uopće više sjesti i pregovarati?
- Đapić je tip čovjeka koji može sve jer on voli HSP i sigurno ga srce boli što se ovo događa. Pouzdano znam da prihvaća i odgovornost za stanje u stranci. Đapić Paragu iznimno cijeni, a vjerujem da je Paragi od svih pravaša na sceni jedino Đapić manje mrzak jer ipak su bili ekipa. Prošle su godine i sjećate se povratka Prkačina u HSP, e pa moja malenkost je tu napravila puno. Isto bi napravio i s ovom dvojicom jer budućnost Hrvatske je puno važnija od osobnih animoziteta. Njihov dogovor izbezumio bi razbijače HSP-a i tajne službe. Mi, istinski pravaši i hosovci radosni smo i spremni za politički boj. Uh, ponekad to noću i sanjam.

TOMAŠIĆ TRGOVALA SA SANADEROM ZA FOTELJU DOŽUPANA

Kako to da odjednom podržavate Đapića? Donedavno niste o njemu imali tako dobro mišljenje.
- Nije točno! Nikad o Đapiću nisam raspravljao na osobnoj razini. Mi smo se sukobili isključivo zbog političkih i ustrojbenih razloga. Eto Vam i odgovor na moje uvjete. Još u Dubrovniku, šest mjeseci prije parlamentarnih izbora najavio sam predsjedniku Srbu odlazak ukoliko ne reformira stranku. Onaj tko treba zna zašto sam otišao. Nikad nisam napustio HSP nego su me izbacili zbog javnog djelovanja na štetu stranke. Prihvaćam presudu jer sam to i radio, ali govorio sam istinu i sada to isto govore oni koji su me izbacili.

Tko vas je izbacio? Srb? Je li on uopće samostalno vodio HSP, ili je ipak cijelo vrijeme konce vukao Đapić?
- Kažu da im je bilo teško kad su to radili. Napravili su to u dogovoru i ja ih razumijem. Ali morate znati da sam ja jedan od rijetkih dužnosnika koji je Đapiću puno prije izbora rekao da se ne kandidira i da stoji po strani. Slobodno ga nazovite i provjerite moj navod. Ovi koji su ga napali su oni koju su mu se redovito ulizivali. To se nije moglo od gadosti gledati. Eto, Đapić piše knjigu i bit će vrlo zanimljiva jer otkrit će neke stvari. Pisat će i o Dubrovniku.

Što očekujete da Đapić u knjizi napiše o Dubrovniku? Hoće li njegovi navodi podignuti buru?
- Hoće, pisat će o slučaju "Veraja" i Ruži Tomašić, kako ga je molila da sa Sanaderom istrguje poziciju dožupana Kulišiću kako bi ona ostala u udobnoj fotelji saborske zastupnice. I ja mogu svjedočiti o događanjima u Dubrovačko – neretvanskoj županiji, ali pričekajmo Đapićevu knjigu.

HDZ LIKVIDIRAO HOSOVCE I PRAVAŠE

Zašto imate loše mišljenje o Ruži Tomašić?
- Ne kažem da u HSP-u dr.Ante Starčević nema pravaša, ali Ruža Tomašić to nije. Ona je po svjetonazoru neki desni HDZ. Niz podataka otkriva njezin točan položaj, poput povratka iz Kanade, njezina pozicija Tuđmanove tjelohraniteljice. U isto vrijeme, HDZ na terenu fizički likvidira hosovce i pravaše! Drugi primjer je njezino osnivanje stranke istog nazivnika što nije mogla bez sprege s vladajućom kastom jer je u Zakonu točno navedeno da se ne može registrirati stranka istog imena! Treće, koalicija u Smokvici s HDZ-om. Tamo je Ruža Tomašić donačelnica općine, a napada Đapića zbog suradnje s HDZ-om. Osobno poznanstvo mi jamči autentičan uvid u njezin politički spis! Ona je odigrala svoju političku rolu i vrlo brzo će moje promišljanje dijeliti i velika većina građana.

Izgleda da, kako vi kažete, politička rola Ruže Tomašić još nije gotova, osvojila je jedan saborski mandat, a nastoji i ujediniti pravaše pod jedan kišobran. Mislite li da će u tome uspjeti?
- Rola nije završena! Pod kišobran koji je skrojio HDZ pravaš ići neće. Saborski mandat je odlična stvar za nju osobno, Hrvatska od toga nema ništa. Ruža Tomašić je od sebe stvorila brend, a ima i bočnu potporu HDZ-a, ali neka, jer kako kaže ona stara poslovica, zaklela se zemlja raju da se sve tajne saznaju i bit će tako. Kad se razotkrio Sanader, kako ona neće. Molim da više o njoj ne raspravljamo!

ČUVAR PELJEŠKOG MOSTA

Smeta li Vam kad Vas zovu čuvarem Pelješkog mosta?
- Ne, dobio sam taj posao sasvim slučajno i mogu vam reći da u njemu uživam! Samo, otkrit ću vam jednu tajnu, nisam stručnjak, ali uistinu su jaki vjetrovi na 40 metara visine. Posebno jugo. Bojim se da bi gradili novi Maslenički most. Bolje je da razmotre opciju tunela ili pontona jer državu treba spojiti.

Zašto ste još uvijek čuvar na gradilištu mosta kad je aktualna Vlada odustala od njegove gradnje?
- Od gradnje je odustao HDZ, a ova je Vlada samo raskinula nepovoljne ugovore. Na gradilištu još ima dovoljno materijala da ujutro dođu radnici i krenu s radom. Čeka ih i 80 namještenih ležaja s novim madracima. Čekam ih ja zbog druženja. Nisam navikao na samoću, zato sam nabavio psa i već dvije godine čekam da progovori, ali ne ide mu baš. Za sada je stanje tako da će prije pas progovoriti nego što počne izgradnja mosta.

Na gradilištu na Komarni još stoji i dizalica. Zna li se čija je? Kako to da je još nisu razmontirali?
- Trebali su je premjestiti na gradilište u Dubrovnik gdje se gradi trafostanica za Srđ! Ona je u vlasništvu Hidroelektre!

Je li barba Luka dolazio ovo ljeto u Komarnu? kako mu napreduju maslinici? Tko ih pazi kad njega nema?
- Slabo ga viđam u Komarnoj, većinom je u Desnama kako čujem. Ne poznajem baš njegov privatni život, a što se tiče njegova političkog djelovanja, mislim da je unazadio hrvatski jug. Njegov politički otac Stanko Parmač je bar u gospodarstvu nešto pokrenuo, a Barba je otišao u mirovinu i ostavio pustinju iza sebe. Prostorno je uništio Dolinu Neretve, nije riješio sustav navodnjavanja kao odgovor na projekt Gornji Horizonti. Iza sebe je barba Luka ostavio pustinju i političare tipa Stipe Gabrića Jamba.

Poplave bi Neretvu ponovno mogle pogoditi. Jambo je obećao početak izgradnje obrambenog sustava. Znači ipak se ništa nije napravilo?
- Sjećate se mojih istupa u ime HSP-a i kad je princeza Jadranka dolazila? E pa od tada do danas ništa se dogodilo nije. Obećanje ludom radovanje! Metkovci mogu opet pripremat čizme i male trupine.

MIŠO MIHOČEVIĆ MOŽE UČINITI ČUDO

Moraju se pripremati i za glasanje na predstojećim lokalnim izborima. Jambo je ponovno preživio pretumbavanja unutar HSS-a. Hoće li mu Metkovci dati glas za još jedan gradonačelnički mandat?
- Jambo je poljuljan, a ne postoji utvrda koja se ne može osvojit, ukoliko je dobar napadač. Kvalitetan kandidat bez problema ruši Jamba, a ja poznajem takvoga. Napadač na funkciju gradonačelnika mora bit financijski neovisan i poznavati Metkovske kale i ljude. I u Dubrovniku imam prijedlog strašno dobrog kandidata.

Koji je to kandidat koji može pobijediti Jamba? Kad već nećete o imenima, kojoj političkoj opciji pripada taj strašno dobri kandidat iz Dubrovnika?
- Reći ću vam, Metkovac Ivica Volarević iz HSP-a i Mišo Mihočević u Dubrovniku mogu učiniti čudo, ukoliko se odluče kandidirati. Njihov sam navijač jer su na mene kao ljudi ostavili dobar dojam.

Znači Mišo Mihočević i dalje ostaje u HDSSD-u?
- Ne znam. Pitajte ga! Ja bi na njegovom mjestu išao nezavisno! Istina je da Hrvatska ide u smjeru u kojem je osnovan HDSSD, ali Dubrovnik ima svoju posebnost. Ja sam se uvIjek zalagao za jug, bilo kroz HSP il HDSSD jer imam svoj stav koji je logičan i potkrijepljen argumentima. Makar nisam Dubrovčanin, borio sam se kroz HDSSD za tu regiju i po mome izgorio baš zbog Dubrovnika!

Hoćete li možda kroz neku regionalnu inicijativu izaći na lokalne izbore?
- Nacionalna regionala je već 20 godina hit u Europi. Po toj su formuli na vlast došli Berlusconi i Heider. Ja sam pravaš s jako izraženim regionalnim nabojem. Mi pravaši možemo zalutati u regionalu što Ruža Tomašić ne zna. Zar vama nije logično da netko u isto vrijeme može voljeti i svoju Hrvatsku i svoj Dubrovnik.

ŽUVELA JE HDZ-OVAC OD DEVEDESETE

Gdje vidite Dubrovnik u tom novom regionalnom ustroju, sa Splitom ili bez njega? U kojoj se regiji vide stanovnici Ploča, Opuzena, Metkovića?
- Ako se Dubrovnik ne poveže kvalitetno s maticom zemljom tada je moj stav sukladan udruzi Dubrovnik regija. Ako se Hrvatska dijeli na pet regija, tada je Dubrovnik u regiji koju možemo nazvati i Jadranska i Dalmatinska, ali mora bit jaka prema centralnoj državi. To je već dogovorena raspodjela. Neretvani moraju imati svoju regiju ili ostat u Dubrovačkom dijelu. Snaga regije je u političkom i razvojnom smislu. To je sve budućnost Hrvatske.

Mislite li da će Udruga Dubrovnik Regija uspjeti prerasti u stranku? Je li točno da ste im baš Vi nudili da na lokalne izbore izađu u koaliciji s HDSSD-om?
- Puno članova Dubrovnik Regije su moji dobri poznanici i prijatelji. Udruga mora postati stranka. Zbog toga je i došlo do raskola. Oni nikome ne odgovaraju, ni Vlahušiću, ni Šuici, a neki su članovi Udruge i članovi političkih stranaka, pretežito HDZ-a. Zato se i svađaju. Ja sam to predvidio. Da, ponudio sam Žuveli razgovor o suradnji, ali sam osjetio da ih nije baš bilo briga. Zanimalo me je zašto mu nije do suradnje, a odgovor mi je dao visoki dužnosnik HDZ-a koji mi je doslovno rekao "mi smo ih ustrojili jer mi ne možemo napadati SDP zbog Pelješkog mosta kojega smo nekoliko puta otvarali i prestali ga graditi“. Ne bi želio vrijeđati Žuvelu, ali točno prenosim iskaz iz HDZ-a. Ustvari, Žuvela je od devedesete hadezeovac.

Kako vi uopće vidite daljnji razvoj Dubrovnika i Neretve, posebno prometno izoliranog Dubrovnika?
- Dubrovnik je biser i hit u svijetu i nikad neće propasti, ali Primorje, Konavle i Pelješac moraju doživjeti razvojne pomake. Neretva je ni na nebu ni na zemlji. Ne razvijamo se u kulturnom smislu, mladi nam odlaze. U Neretvi nema radnih mjesta za visoko obrazovane, a bez poljoprivrede se ne može preživjeti.

BATIĆ ME SPOMENE, VOJO SE MRŠTI

Je li Vam u ovih dvadesetak godina novije povijesti vaše prezime predstavljalo teret? Jeste li razmišljali promijeniti ga?

Nikad! Ponosan sam na svoje prezime! Nitko ne komentira Tadiće i Nikoliće, a to su prezimena zadnja dva srpska predsjednika. Kliknite na Google u imenik Srbije, Bosne i Hrvatske pa ćete vidjeti gdje ima najviše Šešelja! 80 posto stanovnika Županije je iz istočne Hercegovine protjerano od Turaka. Nezamislivo je tada bilo biti katolik. Inače, Marko Šešelj, književnik iz Mostara, bio je član Glavnog stana HSP-a 1893. godine. Prezime Šešelj postoji i u Zadarskom zaleđu, samo je dodan samoglasnik A. Oni imaju svu svoju lozu od 1700. i točno znaju tko ih je doveo iz Orahovog dola u Zadarsko zaleđe.

Ali ipak ste se bavili Vojislavom Šešeljem. Vas se znalo spominjati i u srbijanskom parlamentu. Zašto?
- Šešelj je napravio veliku štetu meni i mojim prezimenjacima u Hrvatskoj, ali i ja sam njemu mojim bočnim djelovanjem puno odnemogao. Imao sam na internetu svoju web stranicu pod nazivom HSP Slivno i pisao sam stalno o toj temi. Tada je bilo skupo imat kompjuter i internet, a facebook nije postojao, no ja sam ipak rasturao preko Drine. Dostavio sam neke podatke Šešeljevim protivnicima i oni su to iskoristili. Epilog mog rada je njegov fijasko na proteklim izborima za Srpsku skupštinu! Ni jedan radikal nije ušao, a liste je nosila njegova žena Jadranka! Rušeći srpski nacionalizam radim za mir na Balkanu, a znamo da je taj srpski fašizam pokretač svih ratova! Svaki put kad bi Batić spomenuo moje ime, Vojo bi smrknuo facu. Meni se čini da me je na kraju otkRio jer sam imao strašne napade preko kućnog telefona. Zvali bi iz Srbije i napadali! Isključio sam taj broj na posljetku.

Često ste oštri na jeziku. Jeste li ikad požalili zbog neke vaše izjave?
Takav sam, ne mogu si pomoći! I ljevičari i desničari su moji prijatelji. Mogao sam se i ja učlaniti u HDZ, ali sam izabrao HSP i baš zato me posebno ljute kvazi-pravaši! Progonili su nas ko stoku, ubijali! Mene su zatvorili, Kraljevića ubili, Paragu uništili i naposljetku toliko ogadili Đapića. Ne razumijem zašto takva netrpeljivost? Pa Sanader je uhitio i isporučio Gotovinu i dobio parlamentarne izbore. Ja se istine ne bojim! Nikad me nitko nije tužio za izgovorenu riječ. Moj temperament je južnjački, neretvanski i to je sasvim normalno.

Preneseno sa Portala dubrovnikpress

Priznanje «svom» drugu Parmaću iznenađenje samo neznalicama!

I već dugi niz godina govorim da treba odati priznanje gospodarstveniku Parmaću koji je slanu pustinju pretvorio u najplodniju i najvrijedniju poljoprivrednu zemlju! Neretva je raj na zemlji i u njoj sve uspjeva. Nema tu gladi nit je može bit! Jednom sam prilikom napravio ručak od svega mog osim soli i brašna za kruh a da Vam pošteno kažem mogu ubrat i soli i posadit kukuruz tako da i kruha kukuruznog imam ko naši stari. To se ne može napravit u Zagrebu niti u zaleđu Dalmacije,niti u Hercegovini na crvenici zemlji.

Drug Parmać je omogućio bogastvo i razvoj a institucije Avnojevske Hrvatske nisu omogućile moždani razvoj u kulturnom smislu.

Od otrova s kojima zagađujemo riku pa do crnih folija uz brno,plastičnih vričica i kanalizacije direktno u riku iz koje vadimo jegulju,žabu,šarana itd.

Strašno je gledat mlade oboljele ljude od galopirajućih rakova te raznih psorijaza i drugih kožnih bolesti do onog najgoreg rađanja bolesne dice.

Al svi šute dok im se u vlastitom dvorištu to ne dogodi!

Ja sam progovarao i bio osuđen od okoline, vijećnici i dužnosnici HDZ-a su mi na telefon jeb..... onog s nebesa (a pjevaju u crkvenom zboru časne Marinele) kad sam doveo Novu TV na Forticu da široj javnosti prikažem stanje gdje sila repetitora zrači sa vodospreme koja opskrbljuje cili Opuzen i pola Općine Slivno!

otvori link:
https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/zbog-antena-za-mobitele-cijelo-mjesto-oboljelo-od-raka.html

Svećenici a posebno Slivanjski Don Ante me osudio i aktivno se uključio u borbu za glasove za HDZ i Smiljana Mustapića da bi danas bježali sa svečane sjednice u povodu Dana Grada Opuzena! Eh da se Don Jozo digne pa da progovori i reće Don Anti što je što i tko je tko!

Moja Općina Slivno ove godine ni neće dodjelit nikakvo priznanje nikome a možda je i to bolje nego radit gluposti, makar se stjeće dojam da niti itko išta radi niti imaju komu dat što nije daleko od istine!

Nema šta, uzeja vrag sve pod svoje, ljudi su bahati i oholi i sve imaju u materijalnom smislu. Otukle su se zvizde petokrake sa nadgrobnih spomenika,bacile crvene knjižice,krstilo se,pričestilo,krizmalo i ženilo u jedan dan!

Obukla se kockasta majica i pivaju se rvatske pisme! Sakrili su svoj prijeratni identitet(ko Jaca) a u duši ostali bezbožnici i ološ.

Moja majka moli boga da bog to riješi, neuka žena kaže «Dobar je on čovik» a zna da je prodao sve rezerve pića i ostalih artikala iz PIK-a i to srbima u vrime najžešćeg rata! Sova je boga a danas radi kapelice i član je naravno adezeja.

Strah je u njoj još od onog vrimena, i pok. Did Ivan je bija strašiv pa bi u kući gledajući tv plakao od sreće kad vidi napredovanje hrvatske vojske na bojištu al isto bi mi reka «Sine,miruj ne izlići možemo izgubit pa će nas opet pobit»!

I dobili smo rat ko fol i nisu nas pobili al opet buja ekonomska migracija, kažu 35 tisuća Hrvata otišlo u prekooceanske zemlje a na vlasti opet ONI, njihova dica i unuci.


Kažu mi sudionici svečane sjednice u Opuzenu da su bili iznenađeni imenovanjem «druga» Parmaća!
Koje su to budale? Iznenađeni! Pa sastav Gradskog vijeća Opuzena i Općinskog vijeća Slivna iz redova HDZ-a komodno može biti i SDP-ovo, ustvari, oni i jesu komunjare! Pa SDP na nivou države ima 30% a u Slivnu i Opuzenu ne mogu prijeć izborni prag. Zašto??

Oni niti znaju niti ne smiju reć svoju povjest,oni sebi bulje u brk i jataju se po krčmama,ogovaraju i rade po istom principu ko i njihovi didovi. Imamo čak primjere di je did i unuk djelitelji zemlje u dvi različite države. Did je otimao privatnu i pretvarao u državnu a unuk je poslije raspodjelio tu zemlju što mu je did pretvorio u državnu raspodjelio u privatnu svojim «suborcima» i članovima voljene partije.

A ovima što se čude i što napuštaju sjednice možemo reći, a šta ste i očekivali od stranke koju je ustrojio Barba Luka desanac??

A šta očekujete od emigracije kad su se u zemlju vratli samo udbaši koji su danas zaduženi da budu «ustaši»???

Što očekujete od države koju su stvorili i ustrojili mrzitelji svega
Hrvatskog??

Otvori link: Ratna dejstva druga Parmaća,ubojstvo civila i klerika
http://www.franjevci.info/index.php/povijest/uprvojjugoslaviji

Pravaški pozdrav!

Skandal u Opuzenu: HDZ-ovo Gradsko vijeće dodijelilo priznanje partizanskom prvoborcu i zapovjedniku XIX. partizanske divizije .

Tvrdnje kako određene lokalne organizacije HNS-a, SDP i HDZ imaju u mnogočemu slične ideološke odrednice pokazale su se točnima i u najnovijem slučaju iz Opuzena, kada su vijećnici tamošnjeg Gradskog vijeća, u kome HDZ ima većinu, jednoglasno donijeli odluku da se Stanku Parmaću, partizanskom prvoborcu i ratnom zapovjedniku XIX. dalmatinske divizije, dodjeli nagrada za životno djelo.

Nagrada je uručena na svečanoj sjednici održanoj u prigodi obilježavanja blagdana Svetog Stjepana, koji se obilježava i kao dan grada a na kojoj su bili nazočni župan Dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić, dožupanica Marija Vučković, načelnici i gradonačelnici susjednih gradova i općina.

Kako doznajemo iz krugova bliskih dubrovačko-neretvanskom HDZ-u, na svečanoj sjednici Gradskog vijeća, i unatoč najavama, nije se pojavio predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, što svakako ne iznenađuje s obzirom na Karamarkove stavove o procesima komunizacije i jugoslavenizacije hrvatskog društva koja se sve otvorenije provodi posljednjih godina.

Tko je Stanko Parmać?

U obrazloženju odluke gradskih vijećnika u Opuzenu navedeno je kako se narodnom heroju, Stanku Parmaću dodjeljuje nagrada grada za životno djelo, jer je melioracijom neretvanskih močvara stvorio poljoprivredne površine na kojima su danas zasađene mandarine. U samom obrazloženju ove odluke na prvi se pogled ne može naći ništa sporno.

Međutim, sama činjenica kako je riječ o komunističkom prvoborcu i ratnom zapovjedniku XIX. dalmatinske divizije, koja je djelovala u sastavu VIII. Dalmatinskog korpusa, otvara mnoge moralne, političke i svake druge dvojbe.

Posebno je zanimljiva uloga Stanka Parmaća i podređenih mu postrojbi, popunjenih uglavnom Srbima iz sjeverne Dalmacije i Like, u kninskoj, mostarskoj i tršćanskoj operaciji. Zločini u Mostaru, Drnišu, Kninu, kao i oni u okolici Senja, Otočca, Rijeke, Istri i slovenskom primorju dio su zločinačkog rukopisa koje je iza sebe ostavila postrojba pod izravnim zapovjedništvom Stanka Parmaća.

Nakon rata i okončanja brutalnih čistki uperenih protiv narodnih neprijatelja, Parmać 1946. odlazi u Lenjingrad, kako bi u tamošnjoj Višoj pomorskoj akademiji, završio izobrazbu pod skutima Josifa Visarionoviča Staljina. Po povratku u zemlju, obnašao je niz odgovornih dužnosti u JNA: načelnika Vojnopomorskog školskog centra, zamjenika komandanta i načelnika Štaba JMR.

Parmaćeva politička karijera išla je usporedo s vojnom. Bio je član tzv. Opunomoćstva CK SKJ za JRM i za narodnog poslanika Sabora Socijalističke Republike Hrvatske.

Iznenada je umirovljen 1958. godine, kao četrdeset petogodišnjak, u činu kontraadmirala JNA, a kao razlog iznenadnog umirovljenja određeni izvori navode sukobe sa Brankom Mamulom i Nikolom Ljubičićem.

Posle umirovljenja, Parmać se vratio se u Opuzen, i ubrzo nakon povratka u rodni kraj izabran za direktora Poljoprivredno-industrijskog kombinata Neretva u Opuzenu, i na toj dužnosti je ostao do 1976. godine.

Kao direktor Neretve Parmać je u više navrata biran i za člana općinskog i sreskog komiteta SKH u Opuzenu i Metkoviću, gdje je nekad s manje a nekad s više uspjeha surađivao s Lukom Bebićem, tada moćnim šefom SKJ a posljednja dva desetljeća visokopozicioniranim kadrovikom HDZ-a u dolini Neretve.

Umro je u Splitu 1982. a tzv. Narodnim herojem proglašen je 27. studenog 1953. godine.

Vidljivi prsti Luke Bebića!?

Oko posthumne dodjele ovog priznanja partizanskom viceadmiralu Stanku Parmaću mišljenja su, kao i o većini dnevnopolitičkih tema u Republici Hrvatskoj, dijametralno suprotna. Određeni krugovi, tako, Stanka Parmaća žele predstaviti kao uglednog gospodarstvenika koji je zadužio rodni kraj, u čemu mnogi Neretvani vide prste Luke Bebića, koji očito živućem političkom protivniku veleposjedniku Stipi Gabriću Jambu želi suprotstaviti mrtvog partizanskog prvoborca i trudbenika socijalističkog rada Stanka Parmaća kao primjer dobrog gospodarenja. Drugi idu čak i dalje, tvrdeći kako se dodjelom ovog odličja želi odaslati poruka o superiornosti nekadašnjeg državnog uređenja nad današnjim.

Ne želeći, međutim, ulaziti u netransparentne nakane autora ovakvog jednog skandala, moramo se zapitati: Možemo li istodobno zažmiriti ili stisnuti oba oka nad dijelom ratnog životopisa kontraadmirala Stanka Parmaća?

Naravno, odmah moramo kazati kako ne možemo jer je nepobitna činjenica da su u zonama odgovornosti Parmaćeve XIX. divizije počinjeni najteži oblici ratnog zločina i zločina protiv civilnog stanovništva, koji imaju i elemente genocida u čemu je neupitna njegova zapovjedna odgovornost.

Čuvari komunističke baštine, poput Stjepana Mesića, Ive Josipovića, Ivana Fumića ili Slavka Goldsteina, na ovo će kazati kako je riječ o proizvoljnim naklapanjima revizionističkih snaga poraženih u II. svjetskom ratu, uz istodobno ignoriranje masovnih grobnica i dokaza koji niču kao gljive nakon kiše i otvoreno onemogućavanje bilo kakve istrage masovnih zločina komunizma iz II. svjetskog rata i poraća.

Umjesto istrage, radije će nas uveseljavati sa dovođenjem Veljka Džakule i ostalih srpskih pobunjenika na obljetnicu Oluje i masovnim istragama i uhićenjima hrvatskih branitelja, uz istodobno otvaranje spomen kuće Miki Tripalu i dodjeli posthumnog priznanja Stanku Parmaću.

Slučaj Opuzena i Stanka Parmaća pokazuje kako se HDZ, ili njegovi dijelovi, savršeno uklapaju u ovaj scenarij.

Ukoliko Tomislav Karamarko ne želi da stranka na čijem je čelu bude sijamski blizanac vladajuće koalicije onda će morati povući radikalne poteze unutar stranke ili će u protivnom dati za pravo onima koji sve otvorenije tvrde kako između stranaka vladajuće kukuriku koalicije i HDZ-a nema značajnijih ideoloških razlika.

Ako je suditi po sinjskom slučaju Miko Tripalo i opuzenskom slučaju Stanko Parmać, čini se kako te tvrdnje i nisu daleko od istine!

preneseno od:
Marin Jurković
hrsvijet


Osvrt autora bloga:

Svi normalni neretvani bi podržali priznanje za viziju i ostvarenje gospodarskog razvoja Neretve i njenih žitelja ali dati priznanje Admiralu a znati da je u najmanju ruku odgovoran za niz ubojstava poslije drugog svjetskog rata u Dalmaciji i Hercegovini je u najmanju ruku sporno i to bez obzira što se radi o čudnoj stranci HDZ! Sad Opuzenci i pravi Hrvati znaju zašto SDP u gradu Opuzenu već godinama ne može prijeći izborni prag jer su članovi HDZ-a! O tome sam puno pisao i pisat ću dog budem mogao!

pozdrav od Pravaša!!

Odlazak iz HDSSD-a

Ovim putem obraćam se hrvatskoj, prije svega političkoj javnosti, kako bih objasnio razloge zašto odlazim iz HDSSD, pod vodstvom predsjednika Hrvoja Tomasovića.

Naime, kao glavni tajnik ove mlade stranke, dužan sam, ponajprije zbog vlastitih kolega, ali i istomišljenika koje sam i sam doveo u ovu stranku, a koji su mi vjerovali na riječ, navesti prave razloge svojega odlaska. Također, dužan sam to i vlastitoj obitelji, koja je zbog mog političkog rada puno trpila, ali dužan sam, prije svega, zbog istine. Kako sam bio i ostao i u srcu i djelima istinski pravaš, podsjećam da je upravo istina svetinja časnog pravaštva.

Stoga ću navesti kronološki i kratko neka događanja koja su prethodila mom učlanjenju u HDSSD, a prije toga izlasku iz HSP-a.

1. Izlazak iz HSP-a

U HSP-u u izbornoj jedinici br. 10 bile su dvije županije, Splitska i Dubrovačka. Lider 10.-e jedinice bio je Ivan Protrka i šest mjeseci prije izbora bio je određen za prvog na listi za Sabor RH. Ustrojbeno gledano, ništa nelogično, ali kako su se bližili izbori bilo je sve napetije i to posebno u smislu „sapunjanja“ daske g. Protrki. Splitska ekipa na čelu sa Tomasovićem te kroz današnjeg zamjenika glavnog tajnika HDSSD-a obrušila se na g. Protrku na način da ga svrgne sa prve pozicije. Ja sam po dogovoru držao poziciju g. Protrke koji je uz moju moralnu i konkretnu podršku ostao na čelu liste HSP-a za 10. Jedinicu. Ista splitska ekipa pomogla je u „sapunjanju“ za 9. izbornu jedinicu u smislu svrgavanja Ivice Ledenka (to je jedan od razloga zašto Ledenko nije pristupio HDSSD-u- nepovjerenje prema Tomasoviću).

Te «udbaške» smicalice dovele su do totalnog kaosa u HSP-u što će kasnije kulminirati već poznatim javnim događajima. Bez obzira na to smatrao sam da smo žrtve «Đapićevog djelovanja» te sam jedini ugrozio svoju zagarantiranu poziciju podrškom dr.Tomasoviću. Mnogi ljudi i prijatelji su me zvali i rekli da je taj moj čin potpuno glup te da Tomasović toga nije vrijedan, jer je samoljubljiv i gleda samo svoj interes.
Svih ponosnih 20 godina članstva u najstarijoj stranci u Hrvata stavljam u bunar zbog zdravog interesa, a to je da oformimo nešto novo, bolje i poštenije, ali nailazim na grubo kršenje kodeksa ponašanja između prijatelja. No, zaboravio sam da u politici nema mjesta za prijateljstvo.

2. Ideja o regionalnoj stranci

To je čisto moja ideja ubačena g. Tomasoviću, koji ju je preuzeo i naglo se u nju „zaljubio“, jer je očito bio i u HSP-u zbog osobnog interesa. Nakon kontakta sa Borom Grubišićem stupam u kontakt sa Ivanom Drmićem s kojim se nalazim u Mostaru i vidim da mu baš i nije drago što smo se mi pojavili. Prvotno, moja ideja je bila da osnujemo stranku po uzoru na HDSSB, ali svjestan potrebe financija za uspjeh te, 130-e po redu hrvatske stranke prihvaćam «franšizu» te smatram da je to ispravno. No, teško se prilagođavam odlasku nakon 20 godina iz pravaške priče, a sada vidim i da sam bio u pravu te u velikoj zabludi.

3. Prvi kontakti, sukobi i osnivačka skupština

Kada sam krenuo u novu priču bio sam mišljenja da mi trebaju i novi ljudi te sam stupio u kontakt sa divnim čovjekom, dubrovačkim gosparom prof. Petrom Mihočevićem. Svi analitičari i bitni novinari su rekli da je to odličan izbor. Za uspjeh u Dubrovačkoj županiji treba prilagoditi program, a i stranačke ambleme. Zalagao sam se da, budući smo regionalna stranka, dobijemo obilježje najdemokratskije, ali i najsuvremenije stranke. Strašno sam se plašio da naša stranka ne bude «splitska», odnosno, stranka za potrebe «jednog čovjeka».
Prije ulaska u stranku imali smo niz sastanaka na kojima su bili i dužnosnici HDSSB-a. Do zadnjeg dana nije izrađen program i Statut, a na moje upite da nije dobro da idemo s «tri leoparda» kao logotipom stranke i to posebno u Dubrovačkoj regiji rečeno mi je «mi smo u Osijeku izabrali vaš grb». Uporno sam objašnjavao da samo nepismen i lud čovjek u županiji u kojoj sam ja i to posebno ispod Bistrine hoće i želi ići s tim grbom. Dubrovčani s pravom traže posebnost, jer im je i predsjednik Tuđman to dao, no nikakvih razumjevanja za to nije bilo. Već tada sam se upitao- «što ja radim s ovom ekipom»? No, uporan kao što u životu i jesam vjerovao sam da ću tijekom vremena uvesti svoje zamisli u organizaciju te stoga ostajem u timu. Posebno je na mene utjecaj napravio dr. Burić, dajući mi nadu u bolje sutra. Zbog otvorenih stavova zamjerio sam se Ivanu Drmiću, čovjeku najpoznatijem po tome što je ukrao glasove da bi Sanader opljačkao državu. Moji stavovi u kojima iskazujem svoje «iskreno pravaštvo» strašno su zasmetali g. Drmiću.

4. Način rada u HDSSD-u

Glavni sukob je način rada HDSSD-a. G.Tomasović u početku nije pravio probleme, jer niti zna Statut, a niti način rada neke organizacije. Iako je kirurg i obrazovan čovjek, uopće nije svjestan da je politika procedura i koncenzus. Kulminacija sukoba je na Predsjedništvu u Šibeniku, održanom 6. srpnja 2012. Samodostatan kakav jest, Tomasović saziva sjednicu nakon teških otpora u Šibeniku i to na način da ja pritišćem i ukazujem da stranka treba razvoj na cijelom dalmatinskom području, a ne samo u gradu Splitu i užoj okolici. Datum održavanja određuje prema sebi i svom kolegi kirurgu Roguljiću i ne zanima ga hoće li drugi uspjeti doći na sjednicu i hoće li uopće biti kvoruma. Ja stvar uzmem u svoje «ruke» te kroz kontakte nađem i datum gdje svi mogu nazočiti sjednici, no na sastanku me Tomasović napada tvrdeći da ne valja predloženi dnevni red. Na tom se sastanku raspravljalo o potpuno nevažnim temama, a ne o tome kako ustrojavati našu organizaciju.
Već za koji dan Tomasović mi kaže da se trebam primiriti te napustiti Facebook i blog koji dugo pišem, a u kojemu oštro kritiziram postojeće političko stanje.

Kako objasniti narodu da me jedan vrsni kirurg hvalio, tapšao po ramenima i divio se mojoj pameti i razumjevanju, a danas sam za njega, kako me nazvao, „običan čuvar pelješkog mosta“ te „priprosti pravaš kojem nema pomoći“!?

U svakom slučaju, nakon spoznaje da je HDSSD stranka formirana isključivo zato da bi se zadovoljile političke ambicije jednog čovjeka, Hrvoja Tomasovića, kojemu je sve podređeno, a koji nije uspio te ambicije realizirati u HSP-u, odlučio sam se maknuti iz te fantomske stranke. Koja, ovakva kakva je sada, apsolutno nema nikakve šanse ni na predstojećim lokalnim, a ni na bilo kojim drugim izborima. Uskoro će se u to uvjeriti i ono malo preostalih članova.

S poštovanjem,

Denis Šešelj
bivši glavni tajnik HDSSD-a i
ZAUVJEK PRAVAŠ

Vukovi umiru sami