Tvrdnje kako određene lokalne organizacije HNS-a, SDP i HDZ imaju u mnogočemu slične ideološke odrednice pokazale su se točnima i u najnovijem slučaju iz Opuzena, kada su vijećnici tamošnjeg Gradskog vijeća, u kome HDZ ima većinu, jednoglasno donijeli odluku da se Stanku Parmaću, partizanskom prvoborcu i ratnom zapovjedniku XIX. dalmatinske divizije, dodjeli nagrada za životno djelo.
Nagrada je uručena na svečanoj sjednici održanoj u prigodi obilježavanja blagdana Svetog Stjepana, koji se obilježava i kao dan grada a na kojoj su bili nazočni župan Dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić, dožupanica Marija Vučković, načelnici i gradonačelnici susjednih gradova i općina.
Kako doznajemo iz krugova bliskih dubrovačko-neretvanskom HDZ-u, na svečanoj sjednici Gradskog vijeća, i unatoč najavama, nije se pojavio predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, što svakako ne iznenađuje s obzirom na Karamarkove stavove o procesima komunizacije i jugoslavenizacije hrvatskog društva koja se sve otvorenije provodi posljednjih godina.
Tko je Stanko Parmać?
U obrazloženju odluke gradskih vijećnika u Opuzenu navedeno je kako se narodnom heroju, Stanku Parmaću dodjeljuje nagrada grada za životno djelo, jer je melioracijom neretvanskih močvara stvorio poljoprivredne površine na kojima su danas zasađene mandarine. U samom obrazloženju ove odluke na prvi se pogled ne može naći ništa sporno.
Međutim, sama činjenica kako je riječ o komunističkom prvoborcu i ratnom zapovjedniku XIX. dalmatinske divizije, koja je djelovala u sastavu VIII. Dalmatinskog korpusa, otvara mnoge moralne, političke i svake druge dvojbe.
Posebno je zanimljiva uloga Stanka Parmaća i podređenih mu postrojbi, popunjenih uglavnom Srbima iz sjeverne Dalmacije i Like, u kninskoj, mostarskoj i tršćanskoj operaciji. Zločini u Mostaru, Drnišu, Kninu, kao i oni u okolici Senja, Otočca, Rijeke, Istri i slovenskom primorju dio su zločinačkog rukopisa koje je iza sebe ostavila postrojba pod izravnim zapovjedništvom Stanka Parmaća.
Nakon rata i okončanja brutalnih čistki uperenih protiv narodnih neprijatelja, Parmać 1946. odlazi u Lenjingrad, kako bi u tamošnjoj Višoj pomorskoj akademiji, završio izobrazbu pod skutima Josifa Visarionoviča Staljina. Po povratku u zemlju, obnašao je niz odgovornih dužnosti u JNA: načelnika Vojnopomorskog školskog centra, zamjenika komandanta i načelnika Štaba JMR.
Parmaćeva politička karijera išla je usporedo s vojnom. Bio je član tzv. Opunomoćstva CK SKJ za JRM i za narodnog poslanika Sabora Socijalističke Republike Hrvatske.
Iznenada je umirovljen 1958. godine, kao četrdeset petogodišnjak, u činu kontraadmirala JNA, a kao razlog iznenadnog umirovljenja određeni izvori navode sukobe sa Brankom Mamulom i Nikolom Ljubičićem.
Posle umirovljenja, Parmać se vratio se u Opuzen, i ubrzo nakon povratka u rodni kraj izabran za direktora Poljoprivredno-industrijskog kombinata Neretva u Opuzenu, i na toj dužnosti je ostao do 1976. godine.
Kao direktor Neretve Parmać je u više navrata biran i za člana općinskog i sreskog komiteta SKH u Opuzenu i Metkoviću, gdje je nekad s manje a nekad s više uspjeha surađivao s Lukom Bebićem, tada moćnim šefom SKJ a posljednja dva desetljeća visokopozicioniranim kadrovikom HDZ-a u dolini Neretve.
Umro je u Splitu 1982. a tzv. Narodnim herojem proglašen je 27. studenog 1953. godine.
Vidljivi prsti Luke Bebića!?
Oko posthumne dodjele ovog priznanja partizanskom viceadmiralu Stanku Parmaću mišljenja su, kao i o većini dnevnopolitičkih tema u Republici Hrvatskoj, dijametralno suprotna. Određeni krugovi, tako, Stanka Parmaća žele predstaviti kao uglednog gospodarstvenika koji je zadužio rodni kraj, u čemu mnogi Neretvani vide prste Luke Bebića, koji očito živućem političkom protivniku veleposjedniku Stipi Gabriću Jambu želi suprotstaviti mrtvog partizanskog prvoborca i trudbenika socijalističkog rada Stanka Parmaća kao primjer dobrog gospodarenja. Drugi idu čak i dalje, tvrdeći kako se dodjelom ovog odličja želi odaslati poruka o superiornosti nekadašnjeg državnog uređenja nad današnjim.
Ne želeći, međutim, ulaziti u netransparentne nakane autora ovakvog jednog skandala, moramo se zapitati: Možemo li istodobno zažmiriti ili stisnuti oba oka nad dijelom ratnog životopisa kontraadmirala Stanka Parmaća?
Naravno, odmah moramo kazati kako ne možemo jer je nepobitna činjenica da su u zonama odgovornosti Parmaćeve XIX. divizije počinjeni najteži oblici ratnog zločina i zločina protiv civilnog stanovništva, koji imaju i elemente genocida u čemu je neupitna njegova zapovjedna odgovornost.
Čuvari komunističke baštine, poput Stjepana Mesića, Ive Josipovića, Ivana Fumića ili Slavka Goldsteina, na ovo će kazati kako je riječ o proizvoljnim naklapanjima revizionističkih snaga poraženih u II. svjetskom ratu, uz istodobno ignoriranje masovnih grobnica i dokaza koji niču kao gljive nakon kiše i otvoreno onemogućavanje bilo kakve istrage masovnih zločina komunizma iz II. svjetskog rata i poraća.
Umjesto istrage, radije će nas uveseljavati sa dovođenjem Veljka Džakule i ostalih srpskih pobunjenika na obljetnicu Oluje i masovnim istragama i uhićenjima hrvatskih branitelja, uz istodobno otvaranje spomen kuće Miki Tripalu i dodjeli posthumnog priznanja Stanku Parmaću.
Slučaj Opuzena i Stanka Parmaća pokazuje kako se HDZ, ili njegovi dijelovi, savršeno uklapaju u ovaj scenarij.
Ukoliko Tomislav Karamarko ne želi da stranka na čijem je čelu bude sijamski blizanac vladajuće koalicije onda će morati povući radikalne poteze unutar stranke ili će u protivnom dati za pravo onima koji sve otvorenije tvrde kako između stranaka vladajuće kukuriku koalicije i HDZ-a nema značajnijih ideoloških razlika.
Ako je suditi po sinjskom slučaju Miko Tripalo i opuzenskom slučaju Stanko Parmać, čini se kako te tvrdnje i nisu daleko od istine!
preneseno od:
Marin Jurković
hrsvijet
Osvrt autora bloga:
Svi normalni neretvani bi podržali priznanje za viziju i ostvarenje gospodarskog razvoja Neretve i njenih žitelja ali dati priznanje Admiralu a znati da je u najmanju ruku odgovoran za niz ubojstava poslije drugog svjetskog rata u Dalmaciji i Hercegovini je u najmanju ruku sporno i to bez obzira što se radi o čudnoj stranci HDZ! Sad Opuzenci i pravi Hrvati znaju zašto SDP u gradu Opuzenu već godinama ne može prijeći izborni prag jer su članovi HDZ-a! O tome sam puno pisao i pisat ću dog budem mogao!
pozdrav od Pravaša!!
Post je objavljen 07.08.2012. u 11:44 sati.