Odlazak iz HDSSD-a
Ovim putem obraćam se hrvatskoj, prije svega političkoj javnosti, kako bih objasnio razloge zašto odlazim iz HDSSD, pod vodstvom predsjednika Hrvoja Tomasovića.
Naime, kao glavni tajnik ove mlade stranke, dužan sam, ponajprije zbog vlastitih kolega, ali i istomišljenika koje sam i sam doveo u ovu stranku, a koji su mi vjerovali na riječ, navesti prave razloge svojega odlaska. Također, dužan sam to i vlastitoj obitelji, koja je zbog mog političkog rada puno trpila, ali dužan sam, prije svega, zbog istine. Kako sam bio i ostao i u srcu i djelima istinski pravaš, podsjećam da je upravo istina svetinja časnog pravaštva.
Stoga ću navesti kronološki i kratko neka događanja koja su prethodila mom učlanjenju u HDSSD, a prije toga izlasku iz HSP-a.
1. Izlazak iz HSP-a
U HSP-u u izbornoj jedinici br. 10 bile su dvije županije, Splitska i Dubrovačka. Lider 10.-e jedinice bio je Ivan Protrka i šest mjeseci prije izbora bio je određen za prvog na listi za Sabor RH. Ustrojbeno gledano, ništa nelogično, ali kako su se bližili izbori bilo je sve napetije i to posebno u smislu „sapunjanja“ daske g. Protrki. Splitska ekipa na čelu sa Tomasovićem te kroz današnjeg zamjenika glavnog tajnika HDSSD-a obrušila se na g. Protrku na način da ga svrgne sa prve pozicije. Ja sam po dogovoru držao poziciju g. Protrke koji je uz moju moralnu i konkretnu podršku ostao na čelu liste HSP-a za 10. Jedinicu. Ista splitska ekipa pomogla je u „sapunjanju“ za 9. izbornu jedinicu u smislu svrgavanja Ivice Ledenka (to je jedan od razloga zašto Ledenko nije pristupio HDSSD-u- nepovjerenje prema Tomasoviću).
Te «udbaške» smicalice dovele su do totalnog kaosa u HSP-u što će kasnije kulminirati već poznatim javnim događajima. Bez obzira na to smatrao sam da smo žrtve «Đapićevog djelovanja» te sam jedini ugrozio svoju zagarantiranu poziciju podrškom dr.Tomasoviću. Mnogi ljudi i prijatelji su me zvali i rekli da je taj moj čin potpuno glup te da Tomasović toga nije vrijedan, jer je samoljubljiv i gleda samo svoj interes.
Svih ponosnih 20 godina članstva u najstarijoj stranci u Hrvata stavljam u bunar zbog zdravog interesa, a to je da oformimo nešto novo, bolje i poštenije, ali nailazim na grubo kršenje kodeksa ponašanja između prijatelja. No, zaboravio sam da u politici nema mjesta za prijateljstvo.
2. Ideja o regionalnoj stranci
To je čisto moja ideja ubačena g. Tomasoviću, koji ju je preuzeo i naglo se u nju „zaljubio“, jer je očito bio i u HSP-u zbog osobnog interesa. Nakon kontakta sa Borom Grubišićem stupam u kontakt sa Ivanom Drmićem s kojim se nalazim u Mostaru i vidim da mu baš i nije drago što smo se mi pojavili. Prvotno, moja ideja je bila da osnujemo stranku po uzoru na HDSSB, ali svjestan potrebe financija za uspjeh te, 130-e po redu hrvatske stranke prihvaćam «franšizu» te smatram da je to ispravno. No, teško se prilagođavam odlasku nakon 20 godina iz pravaške priče, a sada vidim i da sam bio u pravu te u velikoj zabludi.
3. Prvi kontakti, sukobi i osnivačka skupština
Kada sam krenuo u novu priču bio sam mišljenja da mi trebaju i novi ljudi te sam stupio u kontakt sa divnim čovjekom, dubrovačkim gosparom prof. Petrom Mihočevićem. Svi analitičari i bitni novinari su rekli da je to odličan izbor. Za uspjeh u Dubrovačkoj županiji treba prilagoditi program, a i stranačke ambleme. Zalagao sam se da, budući smo regionalna stranka, dobijemo obilježje najdemokratskije, ali i najsuvremenije stranke. Strašno sam se plašio da naša stranka ne bude «splitska», odnosno, stranka za potrebe «jednog čovjeka».
Prije ulaska u stranku imali smo niz sastanaka na kojima su bili i dužnosnici HDSSB-a. Do zadnjeg dana nije izrađen program i Statut, a na moje upite da nije dobro da idemo s «tri leoparda» kao logotipom stranke i to posebno u Dubrovačkoj regiji rečeno mi je «mi smo u Osijeku izabrali vaš grb». Uporno sam objašnjavao da samo nepismen i lud čovjek u županiji u kojoj sam ja i to posebno ispod Bistrine hoće i želi ići s tim grbom. Dubrovčani s pravom traže posebnost, jer im je i predsjednik Tuđman to dao, no nikakvih razumjevanja za to nije bilo. Već tada sam se upitao- «što ja radim s ovom ekipom»? No, uporan kao što u životu i jesam vjerovao sam da ću tijekom vremena uvesti svoje zamisli u organizaciju te stoga ostajem u timu. Posebno je na mene utjecaj napravio dr. Burić, dajući mi nadu u bolje sutra. Zbog otvorenih stavova zamjerio sam se Ivanu Drmiću, čovjeku najpoznatijem po tome što je ukrao glasove da bi Sanader opljačkao državu. Moji stavovi u kojima iskazujem svoje «iskreno pravaštvo» strašno su zasmetali g. Drmiću.
4. Način rada u HDSSD-u
Glavni sukob je način rada HDSSD-a. G.Tomasović u početku nije pravio probleme, jer niti zna Statut, a niti način rada neke organizacije. Iako je kirurg i obrazovan čovjek, uopće nije svjestan da je politika procedura i koncenzus. Kulminacija sukoba je na Predsjedništvu u Šibeniku, održanom 6. srpnja 2012. Samodostatan kakav jest, Tomasović saziva sjednicu nakon teških otpora u Šibeniku i to na način da ja pritišćem i ukazujem da stranka treba razvoj na cijelom dalmatinskom području, a ne samo u gradu Splitu i užoj okolici. Datum održavanja određuje prema sebi i svom kolegi kirurgu Roguljiću i ne zanima ga hoće li drugi uspjeti doći na sjednicu i hoće li uopće biti kvoruma. Ja stvar uzmem u svoje «ruke» te kroz kontakte nađem i datum gdje svi mogu nazočiti sjednici, no na sastanku me Tomasović napada tvrdeći da ne valja predloženi dnevni red. Na tom se sastanku raspravljalo o potpuno nevažnim temama, a ne o tome kako ustrojavati našu organizaciju.
Već za koji dan Tomasović mi kaže da se trebam primiriti te napustiti Facebook i blog koji dugo pišem, a u kojemu oštro kritiziram postojeće političko stanje.
Kako objasniti narodu da me jedan vrsni kirurg hvalio, tapšao po ramenima i divio se mojoj pameti i razumjevanju, a danas sam za njega, kako me nazvao, „običan čuvar pelješkog mosta“ te „priprosti pravaš kojem nema pomoći“!?
U svakom slučaju, nakon spoznaje da je HDSSD stranka formirana isključivo zato da bi se zadovoljile političke ambicije jednog čovjeka, Hrvoja Tomasovića, kojemu je sve podređeno, a koji nije uspio te ambicije realizirati u HSP-u, odlučio sam se maknuti iz te fantomske stranke. Koja, ovakva kakva je sada, apsolutno nema nikakve šanse ni na predstojećim lokalnim, a ni na bilo kojim drugim izborima. Uskoro će se u to uvjeriti i ono malo preostalih članova.
S poštovanjem,
Denis Šešelj
bivši glavni tajnik HDSSD-a i
ZAUVJEK PRAVAŠ
|
