< | rujan, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kontakt mail demor21@net.hr
Dun ever feel sad...you desirve to be happy =)
“Nikad ne idi utabanom stazom jer vodi tamo gdje su drugi već bili.”
(Graham Bell)
“U ljubavi uvijek postoji kapljica ludosti, a opet u ludosti uvijek postoji kapljica razuma.”
(F. Nietzsche)
“Vrijeme je vrlo sporo za one koji čekaju,
vrlo brzo za one koji su uplašeni,
vrlo dugo za one koji jadikuju,
vrlo kratko za one koji slave.
Ali, za one koji ljube, vrijeme je vječnost.”
(William Shakespeare)
“Život se može razumjeti samo gledajući unatrag, ali se može živjeti gledajući samo naprijed.”
(Soren Kierkegaard)
“Voli me kad to ne zaslužujem, jer tada mi je ljubav najpotrebnija.”
(Kineska poslovica)
“Ljubav je najbolja melodija u glazbi života. Bez nje čovjek bi zauvijek bio neusklađen u ogromnom zboru čovječanstva.”(Roque Schneider)
“Zašto ponavljati stare greške, kad je pred nama još mnogo novih pogrešaka.”
(Bertrand Russel)
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
Njadraži mi blogovi:
Sanas_Divine
Mrtva_kopriva
Tina-moja seka
Lara-moja druga mala seka
Freya
O Neri
Blogovi koje čitam:
You miss me
The sky is your only limit
Doll
Legenda o vitezu
Lady world
Fantasy online RPG
Web Counter
Život je kratak...
polomi ljušturu i...
voli iskreno, ljubi nesebično, opraštaj brzo...
radi kako treba, pomozi gdje treba, šuti kad treba...
razmisli uvijek, popusti katkada, ne kloni nikada...
slušaj više, suosjećaj više, daruj se više...
smij se kad možeš i plači kad moraš...
ne srami se ni svoga tijela ni svoje duše...
i živi život!
|
|
Tek što je u mom životu malo sunce provirilo,opet su se nad njega nadvili oblaci...Zašto je život tako težak i okrutan,zašto sada moram sjediti doma i znati kako sam nemoćna kada je Božji plan u pitanju.Znam da moram biti jaka,da je sad na meni red da budem utjeha uplakanima ali to je tako teško...biti čvrst izvana a iznutra se lomiti...ništa nemoći učiniti najgore je.
Osoba koja je bila samnom od kad pamtim za sebe sad je životno ugrožena,i neznam šta da u ovim trenutcima svoje anđele molim- dali da nastavi živjeti život koji više nikada neće biti onaj stari ili da ih zamolim anđele da je dočekaju i prigrle svojim krilima u moje ime,da joj putovanje u onaj ljepši svijet bude lakši...
Kako se nositi sa saznanjem da je došlo vrijeme za rastanak,što reći...prostaje mi jedino dati joj svu svoju ljubav i zahvalnost za trag koji je ostavila u mom srcu i obećati joj da je nikada neću zaboraviti,jer ono što je u srcu vječno se pamti...
Svi smo svijesni da život jednom mora završiti,u beskraju vremena naši životi samo su komadići,maleni,kratki...ali ipak se nadate da će vas i vaše voljene taj kraj zaobići,da ste vi oni sretnici koji se nećete trebati suočiti sa tim velikim gubitkom i prazninom koju taj gubitak ostavlja.Nisam ju još spremna izgubiti,ne još...prerano je za to...zašto se to dogodilo,tko je isplanirao taj okrutan tijek života.
Svaka zvonjava telefona u mom srcu izaziva drhtaj...bojim se sljedeće minute i onoga što ona donosi.Sudbina je još neizvjesna i sada moram u svome srcu ostaviti jedino mjesta za nadu,da se dogodi ono najbolje za nju šta god to bilo-na njoj je odluka,odluka o životu i kraju...ja sam uz nju svojom dušom i nadam se da će joj to olakšati odluku...
Za one u vezama koji planiraju brak uskoro
Pred vjenčanje:
On: "Yes! To! Konačno sam dočekao!"
Ona: "Hoćeš da idem?"
On: "Ne! Niti pomislio nisam na to!"
Ona: "Da li me voliš?"
On: "Naravno!"
Ona: "Jesi li me kad prevario?"
On: "Ne! Zašto uopće pitaš?"
Ona: "Da li me želiš poljubiti?"
On: "Još kako!"
Ona: "Da li me želiš udariti?"
On: "Nema šanse! Nisam takav čovjek!"
Ona: "Mogu li ti vjerovati?"
I sad, nakon vjenčanja, pročitajte ovaj tekst od dole prema gore!
Definicije braka
Crkvena:
Brak je religijski čin, u kojem dobivamo jednog razapetog više i jednu djevicu manje.
Pravna:
Brak je doživotna robija u kojoj osuđeni može biti oslobođen samo zbog lošeg vladanja.
Životna:
Nijedna žena ne dobije ono čemu se nada, nijedan muškarac se ne nada onome što dobija.
Matematička:
Suma gnjavaže, oduzimanje slobode, množenje odgovornosti, dijeljenje love.
Vojna:
Jedini rat u kojem spavamo s neprijateljem.
Filozofska:
Brak je mjesto gdje se uzajamno dijele i rješavaju problemi, koje, doduše, ne bismo ni imali da nismo oženjeni.
Malo mi se neda razmišljat o čem da pišem...pa evo da se barem malo nasmijete...i želim vam reći da sam puno bolje.
Sve je super i sve je za pet...hehe.
Čujemo se brzo kad dobijem inspiraciju!
Danas ću pisati o boli jer naime nju jedino osijećam...više za mene ne postoji razočaranje,ljutnja, povrijeđenost,ponos,strah ili išta od toga samo znam da moja duša pati.Osijećam duboku fizičku i psihičku bol...Dok hodam lomi me,dok razmišljam para me, dok udišem guši me....Svaka kretnja i svaka misao vode me u ponor. Suze su već utrle putve na mome licu i sada u potocima lagano klize a onda se strmoglavljuju poput vodopada i razbijaju o nabore moje odjeće...Duša mi je također u dubokoj patnji,pokušava naći svjetlost,izlaz iz tog labirinta zbunjenosti,ali nailazi samo na slijepe puteve pa se prepušta,pada na koljena, prepušta da je bol preplavi jer nema više snage...Nitko osim mene i još 4 ljudi nezna pravi razlog ovog mojeg stanja a ovo troje navedenih prepoznat će se,a samo mi je jedna osoba pomogla vući taj teret koji nosim u sebi i na tome sam joj neizmjerno zahvalana.Obitelj,iako mi je najbliža ne želim upletati u to,oni s tim nemaju veze i ne želim im upropašaavati raspoloženje jer je dosta,i previše, da samo jedna osoba to proživi. Trenutno samo razmišljam o svojo sljedećoj kretnji,pokretu,koraku...dajem si tako male ciljeve poput otići do kreveta...sjesti...otvoriti knjigu jer jedino tako mogu ovo preživjeti,korak po korak i čekati u nadi da će sutra biti bolje,da će mjesto suze možda izmamiti sramežljiv osmijeh...čekam da svijetlo ponovo obasja moj život jer sam trenutno u potpunom mraku...bespomoćna...i neizmjerno sama premda sam okružena mnogima. srce i um u velikom su neskaldu,svako tjera svoju volju ali oboje zapravo samo žele sreću,žale za izgubljenim ali i dalje žele to natrag...žele ono što su imali jer su bili sretni,ispunjeni pozitivnom energijom,sanjali su o budućnosti a sada je ona za njih neizvjesna a njihovi snovi srušeni poput dvorca od pijeska...
Evo da napokon i ja napišem novi post...nije da sam lijena pa da mi se nije dalo pisati nego mi je naime komp pod šifrom...Da,da ja sam takve sreće da kad se moram ozbiljno primit nekog posla (učenja u ovom slučaju) onda meni starci mjesto da mi zabrane npr. izlaske ko većini mojih vršnjaka oni meni zabrane komp...Pa i ne čudim se,jer mene je izlaženje prošlo prije nego je zapravo i došlo,nikad nisam baš bila luda za cijelonoćnim partjima jer to nemrem izdržat-nisam rođena ko noćna ptica...
Sljedeći me tjedan čekaju tri ispita u tri dana...Kako sam ja perspektivna mlada osoba,ha? Ili to ili sam bila toliko lijena da mi se nije dalo niš radit u jesenjskom roku i tad nisam niš dala i sad si gomilu tog natovarila na leđa...
To ide po onom principu...imaš vremena pa svaki dan nešto brljaš,tu i tamo neš i uđe u glavu...onda skužiš da je ispit za par dana pa sve štrebetaš i onda kad dođeš na ospit zablokaš i više niš neznaš (praktički se neznaš ni potpisat na testu,a poslije bi ti bilo drago da se nisi uspio sjetit kak se zoveš jer propadaš u zemlju od srama kad predaješ prazan papir...)...Kad napokon dođeš doma i sabereš dojmove s testa zapravo se nadaš da nećeš proć jer ak prođeš te čeka usmeni a tam te nemogu spasit šalići...Al onda kad dođeš pred oglasnu ploču i skužiš da ti se želja ispunila i da si pao onda si u bedu i nije ti jasno kaj je krenulo u krivu...pošto te onda hvata depra nemreš se ponovo ničeg primit do jesenjskog roka kad se moraš pribrat i napokon neš dat jer će te se inače starci i službeno odreći...
No osim tih malih problemčića s faksom imam još i planove da radim na Ambienti,ponovo,ove godine iako sam se prošle zaklela da se nikad tamo više neću vratiti...al evo kad usfali para spremni smo pribjeći i takvoj vrsti muke i sjedit za info pultom 8 sati pokušavajući objasniti nekoj bakici kak da iz 6 paviljona dođe u 7 iako je to preko puta ona to jednostavno nemože shvatiti...Tako da imam popunjen tjedni raspored,ili bolje rećeno više tjednih rasporeda,ajde to barem znaći da se neću po cijele dane doma sam izležavat i gledat kroz prozor pokušavajući zbrojit koliko je lišća sveukupno palo pokušavajući na taj način pogurati vrijeme da brže prođe...