|
|
| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kontakt mail demor21@net.hr
Dun ever feel sad...you desirve to be happy =)
“Nikad ne idi utabanom stazom jer vodi tamo gdje su drugi već bili.”
(Graham Bell)
“U ljubavi uvijek postoji kapljica ludosti, a opet u ludosti uvijek postoji kapljica razuma.”
(F. Nietzsche)
“Vrijeme je vrlo sporo za one koji čekaju,
vrlo brzo za one koji su uplašeni,
vrlo dugo za one koji jadikuju,
vrlo kratko za one koji slave.
Ali, za one koji ljube, vrijeme je vječnost.”
(William Shakespeare)
“Život se može razumjeti samo gledajući unatrag, ali se može živjeti gledajući samo naprijed.”
(Soren Kierkegaard)
“Voli me kad to ne zaslužujem, jer tada mi je ljubav najpotrebnija.”
(Kineska poslovica)
“Ljubav je najbolja melodija u glazbi života. Bez nje čovjek bi zauvijek bio neusklađen u ogromnom zboru čovječanstva.”(Roque Schneider)
“Zašto ponavljati stare greške, kad je pred nama još mnogo novih pogrešaka.”
(Bertrand Russel)
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
Njadraži mi blogovi:
Sanas_Divine
Mrtva_kopriva
Tina-moja seka
Lara-moja druga mala seka
Freya
O Neri
Blogovi koje čitam:
You miss me
The sky is your only limit
Doll
Legenda o vitezu
Lady world
Fantasy online RPG
Web Counter
Život je kratak...
polomi ljušturu i...
voli iskreno, ljubi nesebično, opraštaj brzo...
radi kako treba, pomozi gdje treba, šuti kad treba...
razmisli uvijek, popusti katkada, ne kloni nikada...
slušaj više, suosjećaj više, daruj se više...
smij se kad možeš i plači kad moraš...
ne srami se ni svoga tijela ni svoje duše...
i živi život!
|
|
Shvatila sam kako je život u stvari kratak...tako krhak...
Znala sam da će ovaj dan doći...i pokušavala se na njega pripremiti...evo već 2 mj živim sa saznanjem da ćeš nas ubrzo napustiti...oprostila se jesam i mislila sam da sam spremna na tu užasnu vijest...Ali poziv rano jutros dokazao mi je da sam u krivu...
Shvatila sam...tebe više nema...
Suze su mi oblile lice, srce mi je ostalo slomljeno...kao da sam nakratko zamrla u toj neopisivoj boli...taj trenutak, trenutak spoznaje i saznanja...najteži do sada u mome životu... činilo mi se kao da taj trenutak traje vječno... tada mi ni srce nije udaralo niti mi je zrak dolazio do pluća...
Zašto si otišla? Zašto tako brzo? Nisam te bila spremna još izgubiti...
Trebala si još ostati i pratiti me na mom životnom putu...još uvijek te trebam...
Sada ti mogu još samo nešto obećati...
Živjet ćeš u meni zauvijek... u sjećanjima...
Nikada nećeš pasti u zaborav...
I vidjet ćemo se opet...jednoga dana na zvijezada...samo ja i ti.
Drago mi je da sam te imala u svome životu...ti si bila moj anđeo na Zemlji.
Uvijek tu...dobra i draga...puna ljubavi za dati...
Do našeg ponovnog susreta...
Zbogom...
Ostaj mi u srcu...
I sada dok sam ovo pisala komp mi se jednostavno ugasio...da li si to možda sad uz mene i daješ mi znak...znak da si sretna i na boljem mjestu? I govoriš mi da prestanem plakati?
Morat ćeš mi oprostiti...znam da si sada sa anđelima i da si srenija nego si bila posljednja 2 mj ali ja moram ipak svoju bol i tugu prvo isplakati...
Zvijer u meni više nemože spavati...više nemože podnijeti ovu nepravdu koja joj se događa pred očima.Ta dvostruka pravila...Ta dvostruka pravila koja me polako izjedaju,zavlače mi se pod kožu i obilježavaju me...daju svima vidiljivi znak lako prepoznatljiv da svi znaju tko sam...u umu čujem taj glas, glas koji mi tiho govori : " Da draga ti nikada nećeš biti na prvom mjestu,bit ćeš zauvijek druga i pomiri se s time...biti druga do svog nestanka"
Ja to nisam odabrala, zašto onda moram s tim obilježjem živjeti.
Zašto se na mojim leđima moraju slamati greške i neuspijesi tog prvorođenog bića?
Želim pobjeći...želim osoboditi taj bijes koji mi leži u grudima. Želim pregristi te nevidljive rešetke kaveza u kojem me drže podalje od tog bića, želim skinuti tu ogrlicu kojom me guše kad pređem tu nevidljivu granicu između naša dva svijeta...
Samo želim jednakost...ali i dalje bivam potlačlena...ušutkavana...
Kada pričam prave se da ne čuju, kada plačem misle da se smijem sve samo da nebi morali prihvatiti istinu a ta je da sam i ja, ja kao druga koji put u pravu...i da me boli kada moje riječi nisu shvaćene ozbiljno a onda kada nešto poduzmem da se zauzmem za sebe me izbacuju iz svoga društva,što više okrivljuju za te moje postupke.
I koji put mi ne preostaje ništa drugo doli sklupčati se u kutu i plakati, osjećati se toliko sama a jedina osoba za koju znam da će uvijek biti uz mene tako je prokleto daleko.
I što da onda učinim?
Da se samo prepustim i čekam dan kada će napokon netko uočiti kako moje srce umire svaki put kada me tretiraju po pravilima koja očito samo za mene vrijede...ono prvo biće skakuće uokolo a ja sam svezana na lancu,tretirana poput kakvog psića kojeg vole ali kada se moj put ukrsti s njegovim moj će lanac stegnuti da ono može proći.
Zar ću doisa zauvijek biti u sjeni? Ja sjemenka hrasta živim u sjeni te travke, njioj na kapaljku daju vodu minerale a mene prekrivaju dodatno suncobranom i pjeskom kako bih ostala samo jedna takva mala sjemenka...zauvijek u sjeni
Odlučila sam u ovom postu dati riječ drugima :) odnosno malo posuditi riječi drugih i podijeliti ih sa vama.
"Have you ever fallen in love,but knew they didn't care? Have you ever felt like crying,but knew you'd get nowhere? Have you ever watched them walk away,not wanting them to go? And whispered, "I love you", softly, not wanting them to know? You cry all night in misery and almost go insane. There's nothing else in this world wich couses so much pain. If I could chose between love and death, I think I'd rather die. Love is fun ,but it hurts so much, and the price you pay is high. so I say, don't fall in love; you'll be hurt before it's through. You see my friend, I ought to know, I fell in love with you..."- unknown author
-Da,svi mi koji smo ikad bili zaljubljeni i koji smo voljeli, sigurna sam da smo iskusili boli koje ljubav donosi...No ma koliko boli čini se da joj se uvijek iznova vraćamo, poput neke je droge o kojoj postajemo ovisini 
a tako i treba, jer za ljubav se treba i vrijedi boriti to nije jedna od onih stvari koje treba nakon jedne pogreške ostaviti u prošlosti i zaboraviti na nju.
"When are we born? When do we die? Why are we born? Why do we die? The world has been destroyed and we've fallen countless times, always resurrecting from the ashes as Paradise. It has happened before, and it will happen again. An endless cycle of life and death. The world is a Paradise that was opened by someone, but this era too is almost at an end. We have acquired the means to exceed our natural span of life, never suspecting that the world itself was finalized in its existence. This knowledge has left me in despair, my fate has fallen and scattered like the petals of a dying flower, like the blast from a sand storm it has been warn down and weathered away. As if to be purified, the world will be encased in ice so that it can return to the beginning once more. Paradise is a world that is opened by someone..." - wolf's rain
-zanimljivo poimanje Raja...ovo je naime jedan dijalog,odnosno monolog iz anime Wolf's rain... Meni se svidio,a ako želite bolje razumijeti ga morati će te pogledati cijeli anime 
Evo podijelit ću s vama još jedan...
"They say there's no such place... as Paradise. Even if you search to the ends of the Earth, there's nothing there. No matter how far you walk, it's always the same road. It just goes on and on. But, in spite of that... Why am I so driven to find it? A voice calls to me... It says, "Search for Paradise."- Kiba
U zadnje vrijeme sam počela živjeti punijim životom...ne mogu točno reći kako se to dogodilo ali sam odjednom počela stvari drugačije doživljavati...jednostavno zamjećujem male stvari poput lista netom otpuhanog sa stabla kojeg pri padu osvjetljuju zrake sunca koje se uspijelo probiti kroz redove mrklih oblaka,svaki i najmanji dodir meni voljene osobe me ispunjuje čarobnom energijom ljubavi...otvorila sam sva osijetila i pustila da kroz njih teče ljubav...i vjerujte mi ljubav koji put dolazi na doista neobične načine – ono što je na vama da učinite je da se prpustite i udahnete punim plučima život...Ispričat ću vam jedan magičan trenutak koji sam nedavno doživjela i koji me doista ispunio.
Jučer sam stajala na stanici...promatrala sam zvjezdano nebo. Temperatura je bila blizu nule ali moram reći da sam uživala u tom hladnom, čistom zraku. Osluškivala sam zvukove prirode...kako vjetar miluje rosnu travu želeći joj laku noć i kako preostalim listovima na drveću šaupće na uho kako je vrijeme za njihov polazak...slušala sam lepet krila tek probuđenih noćnih leptira...I onda sam je ugledala. Stajala je podalje od mene. Mjesečeva svjetlost obasjavala je njeno prelijepo gipko tijelo, a njezina siva dlaka izgledala je poput zvijede odbijajući mjesečeve zrake. Naše oči su se srele i ona je ispustila tihi zvuk,tek jedva čujan. Lagano je krenula k meni...pomalo nesigurna u svoj korak i dalje me promatrajući. Bila je oprezna ali se moglo vidjeti da zrači sigurnošću. Spustila sam se na koljena i kada mi je bila na dohvat ispružila sam ruku. Moj poziv prihvatila je sa oduševljenjem i gurnula svoju malu glavicu pod moju ruku. Znala sam što je to maleno stvorenje tražilo - samo malo pažnje a za uzvrat dala mnogo više, ljubav u neograničenim količinama. Obje sam ruke položila na njeno malo tijelo i počela je lagano maziti po vratu, čula sam kako tiho prede .Postalo je toplo oko moga srca, a na licu mi se pojavio osmijeh. Taj trenutak pripadao je samo meni i njoj. Osjetila sam kako njezina energija struji mojim tijelom, kako mi se prepustila... U daljini sam ugledala dva svijetla. To je bio znak da se bliži našem druženju kraj. kao da je osjetila i pročitala moje misli položila je svoje šapice na moja koljena i pogledala me sa svoja dva zelena oka. Bilo je to vrijeme za rastanak. Provele smo zajedno tek nekoliko minuta ali za nas je to bilo mnogo više
Možda vama ovo ništa ne znači ali u meni je to bio jedan trenutak vječnosti koji će dugo u mome srcu biti zapamćen...
Također željela bih se zahvaliti još jednoj osobi koja konstantno moj život uljepšava,moj vuk ...i stalno je tu da ispuni moj spremnik ljubavlju kad se isprazni. Bez njega možda sunce nebi toliko sijalo i mirisi nebi bili toliko opojni...zvuk nebi prelazio tolike udaljenosti samo da bih ja čula njegovu ljubav...noć bi bila dulja i hladnija. Svijetu on možda ne znači mnogo ali meni znači zrak koji puni moja pluća, krv koja teče mojim venama,on je moje srce što me održava živom.
Ljubavi brz oporavak ti želim! !
