< | prosinac, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kontakt mail demor21@net.hr
Dun ever feel sad...you desirve to be happy =)
“Nikad ne idi utabanom stazom jer vodi tamo gdje su drugi već bili.”
(Graham Bell)
“U ljubavi uvijek postoji kapljica ludosti, a opet u ludosti uvijek postoji kapljica razuma.”
(F. Nietzsche)
“Vrijeme je vrlo sporo za one koji čekaju,
vrlo brzo za one koji su uplašeni,
vrlo dugo za one koji jadikuju,
vrlo kratko za one koji slave.
Ali, za one koji ljube, vrijeme je vječnost.”
(William Shakespeare)
“Život se može razumjeti samo gledajući unatrag, ali se može živjeti gledajući samo naprijed.”
(Soren Kierkegaard)
“Voli me kad to ne zaslužujem, jer tada mi je ljubav najpotrebnija.”
(Kineska poslovica)
“Ljubav je najbolja melodija u glazbi života. Bez nje čovjek bi zauvijek bio neusklađen u ogromnom zboru čovječanstva.”(Roque Schneider)
“Zašto ponavljati stare greške, kad je pred nama još mnogo novih pogrešaka.”
(Bertrand Russel)
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
Njadraži mi blogovi:
Sanas_Divine
Mrtva_kopriva
Tina-moja seka
Lara-moja druga mala seka
Freya
O Neri
Blogovi koje čitam:
You miss me
The sky is your only limit
Doll
Legenda o vitezu
Lady world
Fantasy online RPG
Web Counter
Život je kratak...
polomi ljušturu i...
voli iskreno, ljubi nesebično, opraštaj brzo...
radi kako treba, pomozi gdje treba, šuti kad treba...
razmisli uvijek, popusti katkada, ne kloni nikada...
slušaj više, suosjećaj više, daruj se više...
smij se kad možeš i plači kad moraš...
ne srami se ni svoga tijela ni svoje duše...
i živi život!
|
|
Vani pada snijeg...savršen ugođaj za badnju večer...dođe mi da se stanem kod prozora i provedem vječnost u tom predivnom trenutku kada se pahulje stapaju sa tim bijelim prostranstvom.Žao mi je što nemam peć pa da još uz to čujem lagano pucketanje vatrice koje mi daje do znanja da imam toplu kuću...krov nad glavom i ljude s kojima ću provesti ovu posebnu noć u okruženju ljubavi...ali i bez tog pucketanja potpuno sam svjesna bogatsva koje posjedujem...
Nadam se da su toga svi svjesni...u ovoj noći darovi za koje smo se toliko mučili da nađemo, izaberemo a potom i kupimo zapravo uopće nisu bitni...oni bi trebali biti samo mali znak pažnje...naše ljubavi koju tako velikoidušno darujemo...
ovo je dan koji ma koliko puta proživjeli uvijek nam nedostaje kad prođe i čijem se dolasku uvijek veselimo...dan je to jedinstva, sreće...ono čemu svi težimo...
To je dan kada se trebaju zaboraviti brige...tu noć ostaviti Bogu da se za njih pobrine...
Svima Vam želim Sretan Božić!
Provedite ga puni ljubavi!
Život ide dalje...a nebi smio...
Suza i dalje niz obraz krene, srce me i dalje steže...vrijeme teče a trebalo je stati...ali nikog ono
ne čeka
Ja dišem, moje srce kuca...jedem, pijem, volim i dalje...sve se čini kao prije, kao kad su stvari išle pravim tokom...sve se doima normalno...ali nije...tebe više nema... niti će te ikada više biti...
Svakim satom te se sjetim, uspomene o tebi svako malo izviru na površinu...
Sjećam se tvog smijeha...da ti si bila doista jedna vesela i optimistična osoba...
Bila si vrlo vedra i društvena osoba...uvijek si se dotjerala kada bi izlazila pa makar to bilo do obližnje slastičarnice kamo si me često vodila dok sam bila mala
Obožavala si zelenu boju...kao i one nekvalitetne španjolske sapunice...uvijek kad bih ti došla u posjet si mi pokušavala objasniti rodbinske i ljubavne veze likova iz tih mnogobrojnih serija, ja sam ti to dopuštala i pažljivo te slušala jer sam znala koliko te one vesele...
Kad mene nebi bilo društvo su ti pravili naši mali kunići...uvijek si se veselila njihovim vragolijama, uvijek su te uveseljavali...
Uz tebe sam provela svoje najranije djetinjstvo...
Znam da nas sve čeka isti kraj...ali ja sam željela da taj kraj za tebe nikad ne dođe...da ostaneš samnom zauvijek...
Htijela sam da jednog dana budeš na mom vjenčanju...da upoznaš jednog dana svoje praunuke...
Nekako sam se nadala da ćeš stajati uz mene u svim tim važnim trenutcima mojeg života...
A kada te ono pogodila...nadala sam se čudu...
Nadala da ćeš se oporaviti...
Ponovo ustati...
Jer uvijek si bila jaka...voljela si život...i mislila sam da će te to izvući...
Sada znam da sam možda ciljala previsoko...ali jedino sam tako mogla preživjeti...
Falit ćeš mi...
Više nego to srce može opisati...