D e m i j a n & M i k e l a

Puno se toga događalo... obzirom na moje mirovanje radi leđa i želju da se maknem malo na zrak, ipak sam uspjela to i ostvariti.
Bilo je to na Adventu, na trgu kad su pegazice nastupale, pa tjedan dana kasnije na Božićnom velesajmu-isti povod, sreća je svega što je organizacija bila jako dobra pa čekanja nije bilo, i sve je završilo u roku nekih sat vremena, što je meni prihvatljivo, ne previše stajanja, a opet prostor za sjedenje nije manjkao, pa sam se mogla odmoriti kad mi je bilo potrebno. No svaki dan ovisi o tome kako se osijećam, i dali mogu ili ne dogovoriti s trbuhom kako i što bi ja htjela a što bi trbuh htio...

Pred 2 dana sam s potomkom malo prošetala po gradu, kratko ali slatko. Malo smo prošvrljali po štandovima, kupili si hot-dog, pa malo odmarali i grijali se u kafiću. Nadisali smo se friškog smoga , i nagledali već polako smanjene gužve u centru grada i na cestama.
A jučer, jučer je bio zanimljiv dan. Dečki su samnom išli na pregled. Hmmm, razmišljala sam si ja koliko će Zvrk uopće shvatiti te slike koje će mu se vrtiti na ekranu, no želio je i zašto nebi pogledao svog brata ili sestru kad ja već gledam svakih mjesec dana i slušam malo srce kako hukće ko lokomotiva. Mislim da sam ja više bila uzbuđena od njih. Zvrk je pogledao malo, no mislim da mu previše slika nije jasna, čuo je i sve vidio, no reakcija je bila podosta, onako usputna . Mislim da je bilo bitnije da on zna što to doktor meni radi i kako on to vidi bebu nego kako beba uopće izgleda unutra. Tata i ja smo se malo više zabavljali oko slika. Dobili smo i isprintane slike, pa smo gledali taj mali profil, čube i krumpirić od nosa. Sad je Mrvica oko 1.300 g i ima dugačke nogice, sve je super, sve školski, samo me i dalje zateže donji dio trbuha, čim malo dulje stojim ili hodam, zato i tražim uvijek prostora gdje mogu sjesti, ili ako predugo sjedim, da mogu protegnuti noge, a na sve se to nadoveže i kičma koja me zeza i ne može mi biti dosadno i da hoću .

Uglavnom, gledam slike od Zvrka kad se rodio, i Mrvice iz profila, i mogu reči da sličnost definitivno postoji. I po mjerama koje sam imala s njim, i po trudnoći kako je išlo iz mjeseca u mjesec, sve je to nekako slično podosta. A to me veseli, jer je s njime sve bilo super, a nadam se da će i ovog puta biti isto tako sve savršeno. Morat ću samo napomenutitati tati kad idemo na porod da udavi sestre za krvnu grupu bebe, i da mi na otpusnom pismu napišu sve to, i naravno-dali sam dobila kakvu inekciju ako ja ne budem pri sebi...

Božić!? Božić je počeo na vrijeme. Ludnica je bila totalna. Sve je bilo potrpano po ormarima, skriveno i nagurano. Nadala sam se da Zvrk neće kopati po ormarima pa da slučajno nešto ne nađe...
Pakirala sam te sitne poklončiće cijelu noć. Ove godine pokloni su bili skromni, pa je svako dobio sitnicu, a te sitnice su mi uzele skoro 5 sati vremena s pauzama-narafski . Frka je bila kad se mladi gospodin probudio u neko gluho doba noći, jer je bio žedan... sreća pa je i Tata bio budan cijelu noć jer je radio nešto na kompu, pa je uletio kao vodonoša , a mene bacio u mrak ugasivši svijetla u kuhinji. Najsmiješnije mi je bilo to što sam se ukočila ko kip, prestla šuškati sa šarenim papirima, brzo išla gasiti lampice na boru i pokušavala ne disati.
Kakav bi to bio Božić da je uletio u kuhinju i vidio me sa hrpom blještavih papira i poklona!??? Koje bi to razočarenje bilo...

Taman kad sam htjela malo odmoriti oči, uffffffffff, Zvrk se probudio, al ne budi se on tako da ode u kuhinju,a ne, ne! On je prvo probudio mene (da, dugo sam spavala, možda 15 minuta a onda mi nagovjestio da će malo kod mene biti a da onda moramo vidjeti što ima pod borom jer je Božić!

I tako je Božić počeo, mislim, meni je počeo dan prije, a trajao je-bolje rečeno, traje još uvijek, jer se darovi još pronalaze u svakoj kući pod borovima naše velike familije.

Što se kolača tiće, u životu nisam toliko kolačića ispekla ko zadnjih mjesec dana. Nije to bilo puno kolača, samo što ih ja ne pečem inaće, jer ih niko ne jede . Da nebi mislili da su tak loši-ne, nego moji dečki nisu jedilice kolača, pa nemam onda niti volju išta raditi. No, ove godine, imala sam pomagača koji je objeručke prihvatio izazov miješanja tijesta i valjanja, i izrade figurica koje smo onda pekli...

Slika nemam, krepao nam naš fotić, još ljetos, a posuđeni sam vratila... pa dok ne posudim opet-i ne prebacim slike-neeeeeeeeeeemaaaaaaaaa!

I da, nesmijem zaboraviti da Zvrk jako pazi na mene i trbuh, mazi, ljubi i sluša. Nadam se da će tako biti i kad Mrvica dođe.

Mojoj mami želim SRETAN ROĐENDAN u prvom danu 2009. godine!


A svima vama - Sretnu Novu Godinu i puno zdravlja
želimo Vam nas; 1, 2, 3, 4.... 7, 8...

Stvarno je bio skroman... želje su bile samo maleni plastični zečić i Gormit, i kako mu onda ne ispuniti želju?

Naravno da je dobio a od prije ima još ježeka i vjevericu. A ko nezna za Gormite, sram nek ga bude. Ovo su ta čudnovata stvorenja, a postoji cijela priča o njima; kako su nastali, kako živjeli, , postoje 7 plemena, gdje koja vrsta živi i što im se desilo da su postali ovakvi... a za sada ih imamo 6 + 2 duplića, pa ako neko ima druge dupliće-nek se javi! pa da ih mijenjamo!



Natjecanje je prošlo ok. Istina da je moglo biti i bolje organizirano, no neću picajzlit. Bili smo tamo 3 sata, od toga smo čekali skoro sat vremena tatu koji je bio zadužen za grupicu od 4 klinaca koje je trebao imati na oku za vrijeme natjecanja. Daklem, taj tata ne da se nije trudio, već mi nije jasno kaj je on uopće radio tamo? Klinci ko klinci, natezali su se, hrvali, trčali okolo, jer su sa svojim natjecateljskim dijelom bili gotovi skoro pa u pola sata, i bilo im je dosadno. Jedan mali je cupkao cijelo vrijeme pa je na kraju njegova mama s tribina sišla u dvoranu jer se malcu piškilo, a dotični tata si je zahaklal mobitel na uho iili držal ruke u đepu cijelo vrijeme, i tu i tmao rekao dečkima "ajde se smirite" i to je bilo to.
Nešto kasnije otišla sam i ja dole, odvela Zvrka piškiti, a onda pitala tatu kaj on ne vidi gdje su djeca i što rade? na što je on odgovorio: "Pa rekao sam im da se smire!"
onda sam ljepo skupila dečke, i odigrali smo dan-noć, malo im objašnjavala kaj rade drugi klinci, pa gledali Djeda Mraza, pa sam zbrisala nazad na tribine da mogu i posnimiti nekaj, u nadi da će skoro kraj.
Bilo je to prvo natjecanje našeg malca, i ne očekujem da je prvak neznam u čemu, ali mi je žao da su dobili takvog tatu koji im uopće nije ništa objasnio. Drugi tateki su se svojim grupicama bavili, vježbali s njima, objašnjavali što trebaju raditi prije početka natjecanja, a ovaj je stvarno ko mrvto puhalo čmrljil s njima, s time da 50% vremena uopće nije vidio da su klinci otišli na tribine, na drugu stranu dvorane ili da su se hrvali po podu...

Svjesna sam ja da Zvrk nije zlato, nego živo srebro , da zna ne slušati pogotovo ako mama i tata nisu blizu, no ne kužim tog tatu. Prvo kasni, a djeca ga čekaju skupa s roditeljima... ma neću više o tome, samo se iznerviram...
Daklem, imali su skok u dalj, skok u vis i trčanje na 30 metara!
Bili su smiješni i slatki i zbunjeni, no dobili su svi medalje od reda! i paketiće sa slatkišima, grickalicama, keksima i mandarinom. Naših vježbača je bilo najviše, sve one žute majice su naši majušni sportaši!

A ima i još novosti: Jučer sam išla do dvorane, sutra je nastup Pegazica na Trgu pa sam išla na zadnju probu, a kad sam se vratila, tata mi pokaže kako je mali čovjek pisao! Sam je uzeo neki blokić i prepisivao slova iz slikovnica! Zna on svoje ima napisati, i poneka slova, ali ovo je samoinicijativno pisao! i brojeve zna do 30, i zna kako idu po redu i kad su dva broja kako se čitaju, i ja ponosna ko mama paunica

Već imam u glavi najbolji idejni poklon za njega za Božić, sad su na redu brojke i slova, već polako i na sat zna gledati, pa stalno broji koliko je sati, pa kad već ima želju i volju, neka uči dijete. mi veliki pomažemo mu koliko možemo i koliko on hoće.

Baš sam ponosna!

A da ne zvuči sve tako idilično, bio je i u kazni, no to je sporedna stvar, bitno da je onoga dobroga i za ponositi se-više!

Pišem kako je bilo-čim ulovim vremena

Napokon se Mrvica miče jače, meškolji i izvodi svakakve vratolomije.
"Ziher radi i salto"-rekao bi tata sarkastično

Smiješno je kad pokušavaš objasniti klincu kako to izgleda iznutra u trbuhu, što beba radi, i zašto toliko dugo spava, zašto se ne čuje nikad kad bi mi htjeli da se nešto čuje i osjeti.
Prvo, beba je u vodenom balonu... je, ali nije to baš balon ko onaj za napuhavanje... pa kakav je to onda balon? Mislim da je ipak jednostavnije reči da je u vodenom balonu i da ne drži začepljen nos ko zvrk kad roni u moru, već da ima dihalicu .

A kako beba jede?
Znatiželjan klinac ima i takva pitanja, pa mu sve treba nacrtati i objasniti, i nema puno muljanja (samo malo )

Trbuh je sve veći, pa je postao i sve zanimljiviji, a kako je moja ruka stalno na trbuhu, počeo je i Zvrk svako malo stavljat ruku na trbuh da vidi osjeti spava li beba ili nešto radi...
(garant se kupa i pjeva )

Baš neki dan Zvrk odluči provjeriti kaj beba radi, i pipka on i čeka (strpljiv , pol minute i gotovo!), taman nakon pojedenog ručka i pola litre vode, nasloni on uho na trbuh, da čuje... sluša on i zaključi: beba baca kamenčiće!

Dobro da nije rekao da igra stolni tenis! Ma smiješan mi je i sladak taj malac brbljavi

Ovaj vikend bio mi je podosta naporan. Pegazice su imale nastup u Karlovcu pa smo išli na cjelodnevni izlet. Istina, nije Karlovac daleko, nije niti toliko dinamično bilo. Pola dana smo se zezali, a pola gledali ostali program, imali probu, nastup i sve je išlo polako i bez strke i frke.
Ali zato sam jučer cjeli dan spavala i bila umorna

Zvrk je bio s Didom i Bakom, ali je bio i u kazni prije toga. To je tak kad se kod njih sve može a kod nas postoje granice i pravila, pa kad mu se malo sve to pobrčka, radi gluposti i jezik mu postaje brži od glavice!
A onda kazna. Nema crtića i nema igrica dok se ne sredi.

Kažu Dida i Baka da je bio dobar! (mogu mislit, sad se svi trude biti dobri, i ako i nisu-opet ja to ne mogu znati dok se Zvrk ne vrati, jer mi on sve ispriča u želji da bude iskren i dobar mamin veliki dečko.

Novost:
U nedjelju ima svoje prvo natjecanje sa sportskom grupom! Baš se veselim i još me više zanima kako će to proći, kako će se on držati i što će uopće raditi??!


To ću pisati kad prođe slijedeći vikend, tad ću imati slikice i dogodovštine sa susreta!

A kad tata uhvati vremena, ispričat će vam kakvu veliku ljubav ima naš Zvrk, obzirom da je on u toku, a ja samo dobijam prepričane riječi, i to ne Zvrka, već ponosnog tate... hehehehe