Pregled posta

Puno se toga događalo... obzirom na moje mirovanje radi leđa i želju da se maknem malo na zrak, ipak sam uspjela to i ostvariti.
Bilo je to na Adventu, na trgu kad su pegazice nastupale, pa tjedan dana kasnije na Božićnom velesajmu-isti povod, sreća je svega što je organizacija bila jako dobra pa čekanja nije bilo, i sve je završilo u roku nekih sat vremena, što je meni prihvatljivo, ne previše stajanja, a opet prostor za sjedenje nije manjkao, pa sam se mogla odmoriti kad mi je bilo potrebno. No svaki dan ovisi o tome kako se osijećam, i dali mogu ili ne dogovoriti s trbuhom kako i što bi ja htjela a što bi trbuh htio...

Pred 2 dana sam s potomkom malo prošetala po gradu, kratko ali slatko. Malo smo prošvrljali po štandovima, kupili si hot-dog, pa malo odmarali i grijali se u kafiću. Nadisali smo se friškog smoga , i nagledali već polako smanjene gužve u centru grada i na cestama.
A jučer, jučer je bio zanimljiv dan. Dečki su samnom išli na pregled. Hmmm, razmišljala sam si ja koliko će Zvrk uopće shvatiti te slike koje će mu se vrtiti na ekranu, no želio je i zašto nebi pogledao svog brata ili sestru kad ja već gledam svakih mjesec dana i slušam malo srce kako hukće ko lokomotiva. Mislim da sam ja više bila uzbuđena od njih. Zvrk je pogledao malo, no mislim da mu previše slika nije jasna, čuo je i sve vidio, no reakcija je bila podosta, onako usputna . Mislim da je bilo bitnije da on zna što to doktor meni radi i kako on to vidi bebu nego kako beba uopće izgleda unutra. Tata i ja smo se malo više zabavljali oko slika. Dobili smo i isprintane slike, pa smo gledali taj mali profil, čube i krumpirić od nosa. Sad je Mrvica oko 1.300 g i ima dugačke nogice, sve je super, sve školski, samo me i dalje zateže donji dio trbuha, čim malo dulje stojim ili hodam, zato i tražim uvijek prostora gdje mogu sjesti, ili ako predugo sjedim, da mogu protegnuti noge, a na sve se to nadoveže i kičma koja me zeza i ne može mi biti dosadno i da hoću .

Uglavnom, gledam slike od Zvrka kad se rodio, i Mrvice iz profila, i mogu reči da sličnost definitivno postoji. I po mjerama koje sam imala s njim, i po trudnoći kako je išlo iz mjeseca u mjesec, sve je to nekako slično podosta. A to me veseli, jer je s njime sve bilo super, a nadam se da će i ovog puta biti isto tako sve savršeno. Morat ću samo napomenutitati tati kad idemo na porod da udavi sestre za krvnu grupu bebe, i da mi na otpusnom pismu napišu sve to, i naravno-dali sam dobila kakvu inekciju ako ja ne budem pri sebi...

Božić!? Božić je počeo na vrijeme. Ludnica je bila totalna. Sve je bilo potrpano po ormarima, skriveno i nagurano. Nadala sam se da Zvrk neće kopati po ormarima pa da slučajno nešto ne nađe...
Pakirala sam te sitne poklončiće cijelu noć. Ove godine pokloni su bili skromni, pa je svako dobio sitnicu, a te sitnice su mi uzele skoro 5 sati vremena s pauzama-narafski . Frka je bila kad se mladi gospodin probudio u neko gluho doba noći, jer je bio žedan... sreća pa je i Tata bio budan cijelu noć jer je radio nešto na kompu, pa je uletio kao vodonoša , a mene bacio u mrak ugasivši svijetla u kuhinji. Najsmiješnije mi je bilo to što sam se ukočila ko kip, prestla šuškati sa šarenim papirima, brzo išla gasiti lampice na boru i pokušavala ne disati.
Kakav bi to bio Božić da je uletio u kuhinju i vidio me sa hrpom blještavih papira i poklona!??? Koje bi to razočarenje bilo...

Taman kad sam htjela malo odmoriti oči, uffffffffff, Zvrk se probudio, al ne budi se on tako da ode u kuhinju,a ne, ne! On je prvo probudio mene (da, dugo sam spavala, možda 15 minuta a onda mi nagovjestio da će malo kod mene biti a da onda moramo vidjeti što ima pod borom jer je Božić!

I tako je Božić počeo, mislim, meni je počeo dan prije, a trajao je-bolje rečeno, traje još uvijek, jer se darovi još pronalaze u svakoj kući pod borovima naše velike familije.

Što se kolača tiće, u životu nisam toliko kolačića ispekla ko zadnjih mjesec dana. Nije to bilo puno kolača, samo što ih ja ne pečem inaće, jer ih niko ne jede . Da nebi mislili da su tak loši-ne, nego moji dečki nisu jedilice kolača, pa nemam onda niti volju išta raditi. No, ove godine, imala sam pomagača koji je objeručke prihvatio izazov miješanja tijesta i valjanja, i izrade figurica koje smo onda pekli...

Slika nemam, krepao nam naš fotić, još ljetos, a posuđeni sam vratila... pa dok ne posudim opet-i ne prebacim slike-neeeeeeeeeeemaaaaaaaaa!

I da, nesmijem zaboraviti da Zvrk jako pazi na mene i trbuh, mazi, ljubi i sluša. Nadam se da će tako biti i kad Mrvica dođe.

Mojoj mami želim SRETAN ROĐENDAN u prvom danu 2009. godine!


A svima vama - Sretnu Novu Godinu i puno zdravlja
želimo Vam nas; 1, 2, 3, 4.... 7, 8...