D e m i j a n & M i k e l a

Stvarno je bio skroman... želje su bile samo maleni plastični zečić i Gormit, i kako mu onda ne ispuniti želju?

Naravno da je dobio a od prije ima još ježeka i vjevericu. A ko nezna za Gormite, sram nek ga bude. Ovo su ta čudnovata stvorenja, a postoji cijela priča o njima; kako su nastali, kako živjeli, , postoje 7 plemena, gdje koja vrsta živi i što im se desilo da su postali ovakvi... a za sada ih imamo 6 + 2 duplića, pa ako neko ima druge dupliće-nek se javi! pa da ih mijenjamo!



Natjecanje je prošlo ok. Istina da je moglo biti i bolje organizirano, no neću picajzlit. Bili smo tamo 3 sata, od toga smo čekali skoro sat vremena tatu koji je bio zadužen za grupicu od 4 klinaca koje je trebao imati na oku za vrijeme natjecanja. Daklem, taj tata ne da se nije trudio, već mi nije jasno kaj je on uopće radio tamo? Klinci ko klinci, natezali su se, hrvali, trčali okolo, jer su sa svojim natjecateljskim dijelom bili gotovi skoro pa u pola sata, i bilo im je dosadno. Jedan mali je cupkao cijelo vrijeme pa je na kraju njegova mama s tribina sišla u dvoranu jer se malcu piškilo, a dotični tata si je zahaklal mobitel na uho iili držal ruke u đepu cijelo vrijeme, i tu i tmao rekao dečkima "ajde se smirite" i to je bilo to.
Nešto kasnije otišla sam i ja dole, odvela Zvrka piškiti, a onda pitala tatu kaj on ne vidi gdje su djeca i što rade? na što je on odgovorio: "Pa rekao sam im da se smire!"
onda sam ljepo skupila dečke, i odigrali smo dan-noć, malo im objašnjavala kaj rade drugi klinci, pa gledali Djeda Mraza, pa sam zbrisala nazad na tribine da mogu i posnimiti nekaj, u nadi da će skoro kraj.
Bilo je to prvo natjecanje našeg malca, i ne očekujem da je prvak neznam u čemu, ali mi je žao da su dobili takvog tatu koji im uopće nije ništa objasnio. Drugi tateki su se svojim grupicama bavili, vježbali s njima, objašnjavali što trebaju raditi prije početka natjecanja, a ovaj je stvarno ko mrvto puhalo čmrljil s njima, s time da 50% vremena uopće nije vidio da su klinci otišli na tribine, na drugu stranu dvorane ili da su se hrvali po podu...

Svjesna sam ja da Zvrk nije zlato, nego živo srebro , da zna ne slušati pogotovo ako mama i tata nisu blizu, no ne kužim tog tatu. Prvo kasni, a djeca ga čekaju skupa s roditeljima... ma neću više o tome, samo se iznerviram...
Daklem, imali su skok u dalj, skok u vis i trčanje na 30 metara!
Bili su smiješni i slatki i zbunjeni, no dobili su svi medalje od reda! i paketiće sa slatkišima, grickalicama, keksima i mandarinom. Naših vježbača je bilo najviše, sve one žute majice su naši majušni sportaši!

A ima i još novosti: Jučer sam išla do dvorane, sutra je nastup Pegazica na Trgu pa sam išla na zadnju probu, a kad sam se vratila, tata mi pokaže kako je mali čovjek pisao! Sam je uzeo neki blokić i prepisivao slova iz slikovnica! Zna on svoje ima napisati, i poneka slova, ali ovo je samoinicijativno pisao! i brojeve zna do 30, i zna kako idu po redu i kad su dva broja kako se čitaju, i ja ponosna ko mama paunica

Već imam u glavi najbolji idejni poklon za njega za Božić, sad su na redu brojke i slova, već polako i na sat zna gledati, pa stalno broji koliko je sati, pa kad već ima želju i volju, neka uči dijete. mi veliki pomažemo mu koliko možemo i koliko on hoće.

Baš sam ponosna!

A da ne zvuči sve tako idilično, bio je i u kazni, no to je sporedna stvar, bitno da je onoga dobroga i za ponositi se-više!