D e m i j a n & M i k e l a

postaje sve neumorniji sa pitanjima..
" 'ta se to dogada?"
" 'ta to mama jadi?"
"a kuda mama ide?"
"di je tata?"


A o rečenicama da i ne govorim... još uvijek je aktuelna "jocesta vestica", i snjeguljica i patuljci i traktor i bager, i rovokopač...

Neki dan mi je uletio sa: "mama, ne tako puno Demu dati, majo, pojako... joj joj mama, mama.."

Prvo sam ostala s upitnikom iznad glave... a onda udarila u

Nema toga što on nemrem ponoviti, no i dalje traži da mu se ponovi jedno te isto barem 10 puta da bi bio ziher kak treba zvučati nova riječ.

"Hvala" i "molim" je u riječniku normalno u upotrebi, i svakodnevno. Nemoram reč da sam ponosna i velika ko planina. Isto tako je uporan ko ovan to malo čudovište je sposobno jahati po jednom te istom dok ne popustiš ak treba pola sata, i dulje, ako skuži da nisi baš ziher u svojem stavu da TO NESMIJE DOBITI ILI NESMIJE DIRATI. A protest koji može proizvesti je katastrofalan , i za mene i njega. Sreća pa je to nekak sve rijeđe, pa i tu fazu prolazimo ali jako polako.

Neki dan smo imali posjetu, a Dem se nije dao smesti pa se uporno svima unosio u facu i postavljao pitanja, naravno vezana uz Snjeguljicu... i bez obzira što je dobio odgovor i dalje je postavljao svoja pitanja po sto puta i gurao svoj nos pred lica zbunjenih ljudi...

Neću previše laprdat, no drago mi je da je tak uporan , bit će nešto od njega kad odraste, ima svoj cilj i ne odustaje od njega samo tako lako

Malac... sretno i samo napred... mama nazdravlja u to ime

Ovog Uskrsa nam je Zec donio rođendan, drugi po redu i sigurno živahniji od prethodnog (nemam ih puno za komparirati, ali definitivno će svaki slijedeći biti dinamičniji i mala prava tempirana bomba.
Zašto bomba?
Pa evo naše VIKEND priče...

Subota je bila priprema za Uskrs, navečer smo Dem i ja farbali jaja, on je gurao ruke čašu s bojom i farbao svoje ruke a onda je odlučio da to nije za njega i bacio se na slaganje gnijezdo sa kokom i pilićima.
Mama (ili ti ga ja ) je bila budna cijelu noć, a ja sam kuhala i farbala jaja, ljepila naljepnice na njih, kuhala šunku, pripremala mladog lukeca i rotkvice, vadila negdje zametnute sve moguće ukrase (i na kraju pola toga nisam našla ), ko zna gdje su završili...
Tata je bio u Celju, dočekala sam ga ujutro, s time da je rekao da nisam normalna jer još ne spavam (pa zna valjda koga je oženio )

A zapravo razlog zakaj sam bila budna je bilo ponovno proživljavanje svega od pred 2 godine... trudovi od 00:30, tata koji je zahrkao, pa ga je trebalo probuditi, završeni ormari dan prije, za koje sam rekla kad budu gotovi da tek onda mogu roditi (baš sam vještica ), i na kraju rodilište oko 5:20 pa do 09:20 kad je mališa ugledao svjetla reflektora (vidi, reflektori od rođenja ), i odpjevao svoje prve note i otčagao prvi ples mahajući nogicama i rukicama.
Nakon toga svi su pjevali i nazdravljali, tata i do drugog dana...

Nije li to dovoljan razlog za nespavanje?

Rođendan je prošao veselo, nismo ništa posebno slavili niti organizirali, želja je bila malo se odmoriti i uživati u neobaveznim satima i tako je i bilo. Ono što smo htjeli, smo i napravili. Ujutro smo se Dem i ja spakirali, došla je baka po nas i odvezli smo se kod prabake. Naime, tamo je vrt i trava i prikladno mjesto da se poskrivaju jaja i sitni poklončići za maloga slavljenika, i upalilo je! Čim smo stigli, ma kakvo pozdravljanje, kakvi razgovori, prvo odmah u travu i traži! Naravno, košarica je bila savršeno odlagalište skupljenog blaga! Svašta se našlo u travi, osim jaja i kamion i gumeni bonboni, i neki patuljci su zalutali pod drveće, no najbitnije je bilo da je našao kinder jaja. Ne radi čokolade, već radi iznenađenja unutra, i uglavnom je njegov komentar uvijek zvučao ovako: "to to ima unuta? Siguno neko cudoviste! Mama spemi tati cokoladu, ide Dem baciti papirice u mece, a mama otoji Demu jaje! Ta ima unuta???"



Dan prije dobio je od DelGada cijeli set: bager, onaj kaj ima valjak (nisam takav maher za vozila te vrste da znam imena), a Dem je govorio da je od Poka dobio bageja i jovokopaca (radnike s lopatom i bušilicom, znakove za cestu, ograde, bačve, i hrpu pijeska-naravno sve plastično) i to mu je zakon od trena kad je dobio, samo njih nateže cijelo vrijeme.
Od Bake Ole je dobio tenisice i sandalice, i još malo robice koja uvijek super dođe, od (pra)bake Dade knjigicu Najljepše bajke koju je gutao i još uvijek "čita" i prepričava svaki dan i hrpu kazeta i DVD-a s pričama i bajkama. Od tete Mici knjigicu sa životinjama, od tete Bibi i cijele druge obitelji kričavu zelenu taknu jaknicu, od uje i ujne knjigicu koja pjeva, od bake Vesne tortu! I definitivno njemu treba kupovati knjigice, to je nešto što mu nikada ne dosadi.

Nakon traženja, trebalo se odmoriti, pa je malo zalegao u pješčanik-kornjaču od male rođakinje... (samo da spomenem, sam je izabrao naranđasto-crnu kombinaciju za obuči )



A onda je slijedila





Nedelja nas je malo trgnula i iznenadila, mali dvogodišnjak nazdravio je svoj prvi dan sa cifrom 2. tako da je razbio usnicu, i meso iznad zuba, pa je jučer cijeli dan imao privilegirano cviljenje i izvoljevanje, što crtićima, što klopom. A izgleda Crnca sa velikim čubama dao je samo jedan šaramantni štih.

Danas je puno bolje, zubi su na broju, a malac priča svima kako nije slušao mamu i tati i skakao po prematalici, i pao i udario se, i kako ga je jako bubalo.

Mislim, ono , krvi na sve strane , dobro pa Malac ima sreće, ipak je on naš mali Uskršnji Zečić

SRETAN 2. ROĐENDAN LJUBAVI NAŠA VELIKA
Tvoji Mama & Tata

Upravo me šef oraspoložio izjavom da danas radimo do 13 sati, i rijetka gesta, čestitao nam svima i zaželio ugodne blagdane.
Lijepo od njega.



A ja svima Vama želim da iskoristite ove dane sa svojom obitelji, da ne brinete previše o tome dali je stan ili kuća čista, već da izađete van i uživate u suncu, zraku, bezbrižnosti, i dajete i dijelite sa svojom obitelji i bližnjima sve ono što možete, a najviše ljubav koju često zaboravimo, bez obzira što je osjećamo, treba nekad i reči.

Dragi moji dečki, obitelj, prijatelji i znanci, virtualni i oni fizički tu u mojoj blizini.

Lijepo je imati Vas u životu.

Sretan Uskrs svima!

Da počnem sa Zvrkom?
Osim što je jučer bio pravo mamino zlato, i bakino i didino i zlato duge bake i tatino... stvarno je bio divan. Poslušan, raspoložen, spremao je, pitao kao i uvijek, zezao i izmišljao rečenice. ispričao mi je snjeguljicu koja je ovak glasila:

"jedoga dana, jocesta mace-ha otisa je u podjum, i napavija napitak i bacia kamene u ogedajo, ZJOCESTA MACE-HA
patujci su pevali: aj-o, aj-o, aj-o-aj-o-aj-o, gotova pjica.

Mama daj pusu , jaku noc, mama, jaku noc tata, jaku noc Kaman Vejde "

A onda je krenulo pjevanje:
ajoja mi nena
kuba jinda
i neznam koja još stvar i naravno neizostavno (ne nije pjevanje)

Mama, ne gjedati tatu, Dema mama gjeda!

A ovaj tjedan?
Uh, puno stvari se dobrih desilo.
* Uplačen je novac od koncerta na račun Udruge SMA.T
* Dobili smo cd sa slikama s koncerta od profesionalnog fotografa
* Jučer je Davor-expres donio friško pečeni dvd, snimku koncerta

Sve skupa, jako jako dobar tjedan, a tek je danas sredina.

Jučer je Zvrk od Bake za rođendan (malo unaprijed ) dobio tenisice i sandalice i to za smiješnu cijenu, zajedno ispalo=200kn! sniženje radi starih modela... mrak!

Pa mislim, jel bi se neko mijenjao samnmom??? E, pa, nemere!

Ovo je moj tjedan i ima da ga iskoristim do kraja najbolje kak ispadne i koliko mogu, skupa sa svojima!

(veli mi cimerica na poslu da sam , ali ja sam samo jako vesela radi svega što je pozitivno...)

Živili svi!
A ja sad odoh nekaj jer od veselja čovijek ogladni ako niste znali!

A koncert?
Koncert je prošao jako dobro. Iznenađujuće dobro, obzirom da smo prvi puta radili takvo što, obzirom da nam početak dana i nije baš bio savršen i planirano dobar. Obzirom da smo očekivali više ljudi, dobro je prošlo. Divna je ekipa došla, bez bojazni su ljudi mogli bosi plesati po Tvornici, a time se baš nemože puno izvođača pohvaliti. Vrištanja iz prvog reda (hvala drage mame), i hvala svima koji su se odazvali koncertu i ovoj akciji.
Čak smo i skombinirali da i moja mama dođe, a dida bude Demova čuvalica...

Jučer sam iznazivala i sve ljude s kojima sam kontaktirala vezano uz koncert, i svi od reda su oduševljeni ekipom i entuzijazmom nas malih ljudi. Znam da se opet možemo njima obratiti ako bude potrebno, i kad bude potrebno. A to je ono što je najvažnije. Veze i poznanstva i kontakti koje smo stvorili cijelim ovim projektom.

I sad se još uvijek pitam zašto sam tako malaksala, a kad se sjetim da od 10 ujutro do ponoći nisam ni stala niti sjela, recimo da mi je jasnije, no trebala sam to prvo izračunati da bi mi bilo jasno, i nije mi žao. Niti sekunde.

Kao što je to rekao Namu onaj koji tamo nije bio, nažalost, nemože se prepričati, jer je sve bilo u emocijama, a one se prenose kontaktom, a ne tipkanjem riječi po tastaturi. Ja vam to nemogu objasniti. Naravno, i ono najbitnije i razlog zašto smo sve to radili, klincima smo pomogli, dali svoj dio sebe i omogučili im malo lakši dolazak do potrebnih aparata i svega drugoga.

Možda njihove riječi mogu bolje prepričati sam koncert, pročitajte i pokušajte stvoriti sliku...
Caimán Verde/
Salsa Croatia
Big Mamma
Namu
Sma.t
Karla B.