D e m i j a n & M i k e l a

Ovog Uskrsa nam je Zec donio rođendan, drugi po redu i sigurno živahniji od prethodnog (nemam ih puno za komparirati, ali definitivno će svaki slijedeći biti dinamičniji i mala prava tempirana bomba.
Zašto bomba?
Pa evo naše VIKEND priče...

Subota je bila priprema za Uskrs, navečer smo Dem i ja farbali jaja, on je gurao ruke čašu s bojom i farbao svoje ruke a onda je odlučio da to nije za njega i bacio se na slaganje gnijezdo sa kokom i pilićima.
Mama (ili ti ga ja ) je bila budna cijelu noć, a ja sam kuhala i farbala jaja, ljepila naljepnice na njih, kuhala šunku, pripremala mladog lukeca i rotkvice, vadila negdje zametnute sve moguće ukrase (i na kraju pola toga nisam našla ), ko zna gdje su završili...
Tata je bio u Celju, dočekala sam ga ujutro, s time da je rekao da nisam normalna jer još ne spavam (pa zna valjda koga je oženio )

A zapravo razlog zakaj sam bila budna je bilo ponovno proživljavanje svega od pred 2 godine... trudovi od 00:30, tata koji je zahrkao, pa ga je trebalo probuditi, završeni ormari dan prije, za koje sam rekla kad budu gotovi da tek onda mogu roditi (baš sam vještica ), i na kraju rodilište oko 5:20 pa do 09:20 kad je mališa ugledao svjetla reflektora (vidi, reflektori od rođenja ), i odpjevao svoje prve note i otčagao prvi ples mahajući nogicama i rukicama.
Nakon toga svi su pjevali i nazdravljali, tata i do drugog dana...

Nije li to dovoljan razlog za nespavanje?

Rođendan je prošao veselo, nismo ništa posebno slavili niti organizirali, želja je bila malo se odmoriti i uživati u neobaveznim satima i tako je i bilo. Ono što smo htjeli, smo i napravili. Ujutro smo se Dem i ja spakirali, došla je baka po nas i odvezli smo se kod prabake. Naime, tamo je vrt i trava i prikladno mjesto da se poskrivaju jaja i sitni poklončići za maloga slavljenika, i upalilo je! Čim smo stigli, ma kakvo pozdravljanje, kakvi razgovori, prvo odmah u travu i traži! Naravno, košarica je bila savršeno odlagalište skupljenog blaga! Svašta se našlo u travi, osim jaja i kamion i gumeni bonboni, i neki patuljci su zalutali pod drveće, no najbitnije je bilo da je našao kinder jaja. Ne radi čokolade, već radi iznenađenja unutra, i uglavnom je njegov komentar uvijek zvučao ovako: "to to ima unuta? Siguno neko cudoviste! Mama spemi tati cokoladu, ide Dem baciti papirice u mece, a mama otoji Demu jaje! Ta ima unuta???"



Dan prije dobio je od DelGada cijeli set: bager, onaj kaj ima valjak (nisam takav maher za vozila te vrste da znam imena), a Dem je govorio da je od Poka dobio bageja i jovokopaca (radnike s lopatom i bušilicom, znakove za cestu, ograde, bačve, i hrpu pijeska-naravno sve plastično) i to mu je zakon od trena kad je dobio, samo njih nateže cijelo vrijeme.
Od Bake Ole je dobio tenisice i sandalice, i još malo robice koja uvijek super dođe, od (pra)bake Dade knjigicu Najljepše bajke koju je gutao i još uvijek "čita" i prepričava svaki dan i hrpu kazeta i DVD-a s pričama i bajkama. Od tete Mici knjigicu sa životinjama, od tete Bibi i cijele druge obitelji kričavu zelenu taknu jaknicu, od uje i ujne knjigicu koja pjeva, od bake Vesne tortu! I definitivno njemu treba kupovati knjigice, to je nešto što mu nikada ne dosadi.

Nakon traženja, trebalo se odmoriti, pa je malo zalegao u pješčanik-kornjaču od male rođakinje... (samo da spomenem, sam je izabrao naranđasto-crnu kombinaciju za obuči )



A onda je slijedila





Nedelja nas je malo trgnula i iznenadila, mali dvogodišnjak nazdravio je svoj prvi dan sa cifrom 2. tako da je razbio usnicu, i meso iznad zuba, pa je jučer cijeli dan imao privilegirano cviljenje i izvoljevanje, što crtićima, što klopom. A izgleda Crnca sa velikim čubama dao je samo jedan šaramantni štih.

Danas je puno bolje, zubi su na broju, a malac priča svima kako nije slušao mamu i tati i skakao po prematalici, i pao i udario se, i kako ga je jako bubalo.

Mislim, ono , krvi na sve strane , dobro pa Malac ima sreće, ipak je on naš mali Uskršnji Zečić