postaje sve neumorniji sa pitanjima..
" 'ta se to dogada?"
" 'ta to mama jadi?"
"a kuda mama ide?"
"di je tata?"
A o rečenicama da i ne govorim... još uvijek je aktuelna "jocesta vestica", i snjeguljica i patuljci i traktor i bager, i rovokopač...
Neki dan mi je uletio sa: "mama, ne tako puno Demu dati, majo, pojako... joj joj mama, mama.."
Prvo sam ostala s upitnikom iznad glave... a onda udarila u
Nema toga što on nemrem ponoviti, no i dalje traži da mu se ponovi jedno te isto barem 10 puta da bi bio ziher kak treba zvučati nova riječ.
"Hvala" i "molim" je u riječniku normalno u upotrebi, i svakodnevno. Nemoram reč da sam ponosna i velika ko planina. Isto tako je uporan ko ovan to malo čudovište je sposobno jahati po jednom te istom dok ne popustiš ak treba pola sata, i dulje, ako skuži da nisi baš ziher u svojem stavu da TO NESMIJE DOBITI ILI NESMIJE DIRATI. A protest koji može proizvesti je katastrofalan , i za mene i njega. Sreća pa je to nekak sve rijeđe, pa i tu fazu prolazimo ali jako polako.
Neki dan smo imali posjetu, a Dem se nije dao smesti pa se uporno svima unosio u facu i postavljao pitanja, naravno vezana uz Snjeguljicu... i bez obzira što je dobio odgovor i dalje je postavljao svoja pitanja po sto puta i gurao svoj nos pred lica zbunjenih ljudi...
Neću previše laprdat, no drago mi je da je tak uporan , bit će nešto od njega kad odraste, ima svoj cilj i ne odustaje od njega samo tako lako
Malac... sretno i samo napred... mama nazdravlja u to ime