SUDBINA ILI ŠTO
Gledao je kako niz prozor klizi jedna kap kao na usporenom filmu i nestaje preko ruba u ambis. Nije li i on upravo takva kap koja će završiti u nekim nepoznatim dubinama. Razmišlja o svim događajima koji su se vrtoglavom brzinom odvijali, a on nije bio spreman ni sposoban učiniti baš ništa. Previše se slika ispremiješalo, a da bi mogao odvojiti onu koja je bila pravi okidač njegovog sadašnjeg stanja. Na čas mu se učinilo kako se sve jučer dešavalo, a ne prije dvije godine iako su mu uporno govorili kako je vrijeme da se pomakne jer nju, njegovu mezimicu neće ništa vratiti. I tog jutra, kao i mnogih prije pokušavao se sjetiti s koje je strane stajala ona, a s koje on jer da je bilo obratno ona bi i sada bila tu s njima i kako je to uopće moguće da se smijete raspravljajući o gustom prometu i predugom čekanju da se na semaforu konačno upali zeleno za pješake, a sekundu kasnije njezina ruka bi iščupana iz njegove. U glavi i sada čuje taj metalni zvuk što lomi semafor i ništa više. Zvuk je donio tamu koja je trajala nekoliko mjeseci.
Toga dana kada je konačno otvorenih očiju ugledao bjelinu stropa vrisnuo je njeno ime ne shvativši gdje je. U sobu je uletjela medicinska sestra, a za njom doktor koji je bio jednako iznenađen kao i on sam. Liječnici nisu imali previše nade da će se ikada vratiti iz kome pa je njegovo buđenje bilo koliko iznenađenje, toliko i olakšanje.
Gledao ih je zbunjen pokušavajući pitati gdje je, ali kao da riječi nisu željele preko jezika. Liječnik, koji ga je dnevno obilazio nekoliko puta, osmjehom na licu mu je polako počeo objašnjavati gdje je, kakvo je njegovo stanje pitajući da li ga razumije. Žmirnuo je kapcima kao znak da razumije pa je liječnik nastavio objašnjavati kako će se sada nakon buđenja brže oporavljati samo treba biti strpljiv jer da je preživio vrlo tešku prometnu nesreću.
Iscrpljen samo je sklopio oči i utonuo u još jedan crni san. Cijela je godina prošla prije nego su ga ispratili s odjela nekako ponosni jer eto spašen je jedan život. Je li stvarno spašen?
|
