život je kako kada

< siječanj, 2025 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

11.01.2025., subota

Polako napredujem

PRIPREMA ZA PROLJEĆE

Negdje sredinom veljače, iako je još snijeg pokrivao njive i naše slavonske bašče, moja bakica vadila je svoje male zavežljaje u krpicama raznih boja. Ona bakica, bila je sitna žena plavih lijepih očiju, ali dosta stroga kada su u pitanju bili ti njeni minijaturni zavežljaji, u svakom je još prošlog ljeta i jeseni spremila sjemenje za novu sjetvu. Na komadiću papira koji je obično bio istrgnut iz kalendara zapisala bi o kojem sjemenu je riječ. Zanimljivo je bilo kako su ti kalendari zapravo bile male knjige, katolički kalendari Danica. U njima je bilo raznih zapisa uz mjesečni kalendar i o svecima tog mjeseca, savjeti vezano uz zdravlje i uz poljoprivredne radove. Mojoj bakici su služili i kao kuharica i kao rokovnik jer bi na rubove listova zapisala sve što je bilo važno. Recimo kada je krava ili kobila ostala bređa, kada je nasadila kvočke i guske. Jer tako nije morala pratiti kada će se što izleći ili oteliti-oždrijebiti. Često su u to vrijeme morali dežurati po noći ako bi trebala pomoć kod dolaska na svijet nove životinjice.
Dakle na tim minijaturnim papirićima pisala bi o kojem je sjemenu riječ, a to je posebno važno jer ne siju se sve vrste sjemenja u isto vrijeme. Pregledala bi baš svaku krpicu, neke bi odabrala, a neke ponovo zavezala i vratila u košaricu koju bi nakon odabira vratila u špajz na vrh stelaže ili je objesila o ekser na zidu.
Danas se ne mogu sjetiti gdje je uzimala zemlju s obzirom da je u bašči još bilo nešto snijega. Možda je deda uspio štihačom izvaditi koliko je njoj trebalo za tih nekoliko posuda koje su se grijale na podu kraj peći. Nisu to bile neke posebne posude, a ne, uglavnom su se koristile stare prošupljene rajngle, lavori, mali lonci. Nije tih posuda u mojoj mladosti bilo kao danas na bacanje jer bili su posebni majstori, uglavnom cigani, koji bi dolazili u selo i krpali posude nekakvim mekanim metalom kojeg bi stavili u rupu i čekićem poravnali s obje strane posude. Tako pokrpana trajala bi neko vrijeme, a kada bi zakrpa ispala posuda se spremila za proljetno sijanje sjemena.
Znala je, moja bakica, kada što treba sijati i koliko vremena će trebati da proklija, a koliko da izraste dovoljno visoko i snažno za presaditi bilo u veću posudu ili u bašču. Znala je što može čim snijeg okopni, a što mora čekati da sunce jače zagrije. Nije njoj trebao mjesečev sjetveni kalendar jer učili su tada od svojih roditelja i pospremali njihova iskustva za sebe.
Sjećam se tih posuda koje je, nakon što bi sjemenke pokrila slojem naše slavonske crnice i komadom stare krpe, stavila u prozore po cijeloj kući. Tada nisam znala da ih je škropila vodom jer to nisam vidjela, ali da bi sjeme izniklo trebalo je osim njenih ruku, zemlju i vodu. To sam dosta kasnije saznala u školi.
I tako su se od kraja veljače pa na dalje sve do svibnja kod moje bakice množile posude bilo svježe posijanim sjemenom, bilo lijepim flancima, danas se to stručno zovu presadnice.

Postali smo moderniji, ali još uvijek volim posijati nešto, ali nema više starih krpanih posuda. Danas imamo te male kontejnere u koje se stavlja zrno po zrno ili dva u zemlju koja je posebno pripremljena za sijanje. Kako bi se čudila moja bakica da to vidi?

Ekser = čavao
Rajngla = široka posuda za kuhanje
Špajz = ostava
Flanci = presadnice

( ČETIRI GODIŠNJA DOBA)

- 12:54 - Komentari (13) - Isprintaj - #
DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica