Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.
A. Ž. K.
Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.
Godina još nije pošteno ni započela, a sve se ponavlja. Danas holter, sutra ultrazvuk idući tjedan labos pa Suvag. Uglavnom dobro je da nije lošije. Toliko o temi koja u mojim godinama postaje sve prisutnija.
Malo sam listala po blog.hr i gle čuda sve je ostalo kao i lani. Oni koji mrze sve i svakoga istom mržnjom nastavljaju iako se čovjek zapita, ako ti je oko tebe sve mrsko zašto ne odeš negdje gdje ćeš biti sretniji. Ja bih otišla. Oni koji se ljube nastavljaju s rijekama poljubaca, vodopadima ljubavi trenutne i velikim rijekama ljubavne prošlosti. Oni koji su svjetski putnici, a nisu još krenuli imaju tisuće sjajnih fotografija gdje su bili, gdje će ponovo poći ili samo planiraju… ako; oni koji još uvijek lakonogo hode nastavljaju planinariti uzbrdo pa niz svih tih prekrasnih planina naše male domovine. Neki nas uvjeravaju kako smo ih trebali slušati jer eto baš sve znaju, oni su naši sveznadari kada su u pravu jesu, a kada nisu… a što se može i to se dešava iako si možda sveznadar. Vidim nisu se promijenili ni izrazi od kojih se normalnom čovjeku povraća jer svakoga je rodila majka pa po mom mišljenju nema ništa strašnije od vrijeđati i pogrdno nazivati nečiju majku bez obzira što mislili o osobi koju je rodila. Izvještaji događanja se nastavljaju i slikom i riječima. Vidjeh da se neki samo oglase kako bismo znali da su tu i da su neki drugi prioriteti važniji. Neki samo zavire i nastave dalje jer kao da smo već sve rekli, sve pokazali što znamo ili neznamo. Na žalost neki nas po tiho ostave odlazeći tamo iza, gdje će nas dočekati. Vjerujem da ima novo-starih blogera, bar jedan koji vidjeh. Svakodnevni osmjeh jutrom se bez zastoja nastavlja. Recepti se samo nižu, humoreske oslikaju jer dvaput je dvaput. Sve u svemu nova godina – staro blogo-stanje.
Neka nam je bar za nijansu zanimljivije, zdravije i sa malo više „šuštavog šarma“.
Skromna želja jer za velike želje rijetko kada je pravi trenutak, ovaj sada još nije.
